Društvo

Dr. sc. Goran Sekulović: ''GLOBALIZACIJA (DRŽAVA–MEDIJI (IV)

Je li liberalizam dovoljan za autentično dostojanstvo ljudskog subjekta? (IV)

Avg 20, 2020 0 Komentara

(15 riječi)

Jedan komentar bez komentara: EMMANUEL LÉVINAS ili struktura misli i istine u zapadnjačkom svijetu

U kontekstu razmatranja suštine savremene globalizacije i da li je ona sa likom liberalističke ili neoliberalističke demokratske doktrine i aure odista ljudska ili je potrebna globalizacija sa ljudskim likom što bi bilo, na primjer, Marksovo stanovište, poslušajmo kako razmišlja na ovu i druge srodne teme Emanuel Levinas.

‘’Svaka filozofska i politička misao modernoga doba teži ljudski duh smjestiti na neko mjesto koje je iznad realnog. Ona produbljuje jaz između čovjeka i svijeta. Čineći nemogućom prijetnju kategorija fizičkog svijeta na duhovnost uma, ona stavlja posljednji temelj duha izvan brutalnog svijeta i neumoljive povijesti konkretne egzistencije. Ona, u slijepom svijetu općeg smisla, zamjenjuje svijet koji je rekonstruiran idealističkom filozofijom, okupan umom i podvrgnut umu. Umjesto oslobađanja pomoću milosti postoji autonomija, ali u nju ulazi judeo-kršćanski leit-motiv slobode.

Francuski su pisci 18. stoljeća, prethodnici demokratske ideologije i Deklaracije o pravima čovjeka, unatoč svom materijalizmu, priznali osjećanje uma koji istjeruje fizičku, psihološku i socijalnu materiju. Svjetlost uma dovoljna je da se odagnaju sjene iracionalnog. Što ostaje od materijalizma kada je čitava materija ispunjena umom?

Čovjek liberalističkog svijeta ne bira svoju sudbinu pod težinom Povijesti. On ne poznaje svoje mogućnosti kao zabrinjavajuće moći koje ključaju u njemu i koje ga već sada usmjeravaju u određenom smjeru. One su za njega samo logične mogućnosti što se nude spokojnom umu koji bira, vječno čuvajući svoje distance…

…Moramo se upitati je li liberalizam dovoljan za autentično dostojanstvo ljudskog subjekta. Dostiže li taj subjekt ljudsko stanje/ljudsku sudbinu prije nego što prihvati odgovornost za drugog čovjeka u izboru koji ga uzdiže na taj stupanj? Izbor koji dolazi od nekoga boga - ili od Boga - koji ga gleda u licu drugog čovjeka, njegovog bližnjeg, iskonskog mjesta Otkrivenja…

…Ono što karakterizira strukturu misli i istine u zapadnjačkom svijetu, to smo podcrtali, jest razdaljina koja odvaja od sama početka čovjeka i svijet ideja u kojem će on odabrati svoju istinu. On je slobodan i sam pred tim svijetom. On je toliko slobodan da ne mora prijeći tu razdaljinu, ne mora izvršiti izbor. Skepticizam je temeljna mogućnost zapadnjačkog duha. Ali kad je razdaljina jednom prijeđena i istina uhvaćena, čovjek ništa manje ne čuva svoju slobodu. Čovjek se može sabrati i vratiti se svom izboru. Već u afirmaciji klija buduća negacija. Ta sloboda čini čitavo dostojanstvo mišljenja, ali također u sebi krije i opasnost. U međuprostor koji dijeli čovjeka i ideju uvlači se laž.

Misao postaje igra. Čovjek nalazi zadovoljstvo u slobodi i definitivno se ne kompromitira s bilo kakvom istinom. On mijenja svoju moć/mogućnost sumnje u nedostatak uvjerenosti. Suprotno tome, ne vezati se za istinu za njega znači da ne želi angažirati svoju osobu u stvaranju duhovnih vrijednosti. Postavši nemogućom, iskrenost stavlja točku na svako junaštvo. Civilizacija je preplavljena svime što nije autentično, sa surogatom stavljenim u službu interesa i mode.’’

                         (EMMANUEL LÉVINAS, ‘’Nekoliko refleksija o filozofiji hitlerizma’’, Peščanik.net, 18.01.2010.)