Godina Mornara: Mi smo kao porodica, radim sa grupom fenomenalnih ljudi - tu počinje i završava se svaka priča
Fudbalski
klub Mornar je u februaru 2024. proslavio vijek postojanja, a najljepši poklon,
samo nekoliko mjeseci kasnije, Barani su uručili – sami sebi.
Nezaboravna
proljećna polusezona okončana je na 2. mjestu Meridianbet 1. Crnogorske fudbalske lige,
što je, prenešeno na današnju ravan – takmičarski najveći uspjeh Mornara u
cijelih 100 godina postojanja.
Takav
plasman donio je i premijerni izlazak na evropsku scenu, gdje su Barani
bukvalno zapanjili crnogorsku fudbalsku javnost, pa čak i sebe, plasmanom u 3.
kolo kvalifikacija za Ligu konferencija.
I tu nije
kraj, uprkos slabijem početku nove sezone FK Mornar je nastavio da pomjera
granice, pa je tako ostvaren plasman u polufinale Kupa, prvi put u samostalnoj
Crnoj Gori.
Nezaboravna
2024. povod je za razgovor sa trenerom Zoranom Đuraškovićem, uz fudbalere, svoj
stručni štab, upravu kluba – najzaslužnijim za briljantnu godinu.
“Godina je zaista nezaboravna, mogu
da kažem da nismo mogli ni da je sanjamo ovakvu”, kaže Đurašković za Meridiansport.
“Biti vicešampion, igrati fudbal
kakav smo mi igrali, posebno u proljećnom dijelu prošle sezone, osvojiti u tom
periodu 15 bodova više od Budućnosti, 12 od Sutjeske, 10 od šampiona Dečića… To
ni najveći optimisti nisu mogli da očekuju”.
Sve je,
ispostavilo se, bila samo uvertira. Barani su se spremali za istorijski nastup
na evropskoj sceni, sa jednom jedinom željom – da ostave dobar utisak na
debiju.
“Izvukli smo Dinamo Tbilisi,
velikana, klub koji je u prošlosti osvajao Uefina takmičenja, i ja se i dan
danas sjećam koliko sam poziva imao, koliko sam poruka dobio, sve u istom stilu
– da li je moguće da nismo imali ni malo sreće na žrijebu. I pamtim izjavu koju
sam dao – da želim samo hrabar Mornar, ništa drugo”.
U prvom
meču, igranom u Podgorici, Barani su iznenadili sovjetskog velikana, vodili su
2:0 na poluvremenu, na kraju slavili 2:1 – jedan podvig je već napravljen a da
dvomeč nije ni okončan.
“U te dvije utakmice smo pokazali
Crnogorska liga i nije tako loša kako je predstavljaju. Znam da sve ljepše
izgleda kada igrate na hibridnim terenima, na lijepim stadionionima i pred 20
hiljada ljudi, ali ovo ljeto je pokazalo da crnogorski klubovi imaju šta da
pokažu”, ističe Đurašković.
Remijem u
Tbilisiju (1:1) Mornar je prošao u 2. kolo kvalifikacija za LK i kompletirao
podvig o kojem se sanjalo, no ispostavilo se da je i to bilo samo “zagrijavanje”
za još veći uspjeh.
“Izvukli smo Radnički iz Kragujevca,
koji je takođe bio veliki favorit, sjećam se noć pred prvi meč u Leksovcu, mi
smo bili u hotelu u Nišu, čitamo novine i vidimo izjavu njihovog direktora koji
kaže da će sve završiti u prvoj utakmici. Takođe i izjave njihovih fudbalera da
žele da riješe sve prije revanša. I to nas je dodatno motivisalo”.
Nakon poraza
od 1:0 u prvom meču, uz veoma dobru igru, u revanšu je stigla, kaže Đurašković,
najbolja utakmica Mornara.
“Vodili smo 2:0, propustili sve da
riješimo u regularnom toku, primili smo gol duboko u sudijskoj nadoknadi
vremena, a onda u produžecima i penalima, kada su nas svi optpisali, sačuvali
mentalnu snagu i prošli dalje boljim izvođenjem penala. Nikad nisam igrače
opterećivao rezultatom – uvijek sam govorio da je sjutra novi dan, da ćemo i
sjutra razgovarati, šaliti se, šta god bude, najvažnije mi je bilo da igraju
svoju igru i da budu motivisani – a za to drugo im i nije potreban trener”,
naglašava Đurašković i tu dolazi do suštine.
“Nije, jer imam privilegiju da radim
sa fantastičnim ljudima – to posebno napominjem, dakle ne fudbalerima, nego
jako kvalitetnom grupom ljudi. Kada je tako, onda je sve lakše. Cijeli klub je
kao porodica, i to zahvaljujući takođe ljudima iz vrha, predsjedniku Miću
Peroviću, sportskom direktoru Mitru Novakoviću. Oni su uvijek u tu i uvijek na
usluzi – i kada ide, i kada ne ide dobro”.
Povratak na
nezaboravno ljeto, Mornar je
eliminisao, bolje reći – šokirao Radnički, a u 3. kolu kvalifikacija za LK
čekao ga je mađarski Pakši. Jedna stepenica do plej-of faze, dvije do grupe
Lige konferencija. San je definitivno postao java…
“Otišli smo u Mađarsku puni
samopouzdanja, sada već svjesni svojim mogućnosti i kvaliteta, svjesni da sve
što smo uradili se nije desilo slučajno. Na drugoj strani nas je čekao tim koji
je bukvalno preletio rivala sa Kipra u prethodnoj rundi, jasno bio je veliki
favorit protiv nas”.
Upravo je
meč u Mađarskoj nešto za čim Đurašković najviše žali.
“Imali smo peh da u 35. minutu
ostanemo bez iskjučenog napadača Odonga. Ali, odlično smo se nosili i sa
igračem manje, imali i najveću šansu, Vušurović je bio jedan na jedan sa
golmanom. Onda smo u drugom poluvremenu ostali i bez Đurišića – dva igrača manje,
ali mi smo se opet sjajno nosili. Sjećam se i statistike – isti broj šuteva,
sve gotovo izjednačeno, osim posjeda lopta. Do 98. minuta smo gubili 1:0, a
onda VAR penal, diskutabilne odluke, i mi primimo dva gola nakon 98. minuta,
izgubimo 3:0 utakmicu iz koje smo po svemu zaslužili mnogo više”.
Revanš,
igran u Nikšiću, trebalo je da bude formalnosti i lijep oproštaj Barana od
evropske scene, ali Đurašković i fudbaleri su takođe vjerovali.
“Imali smo toliko šansi, toliko smo
ih nadigrali, da je kojim slučajem bilo 2:1 ili 3:1 na poluvremenu, a trebalo
je po šansama – ko zna kako bi se završilo. U svakom slučaju, cijela Crna Gora
je bila ponosna na nas, donijeli smo i bodove koji će omogućiti da naredne
sezone imamo i četvtog predstavnika na evropskoj sceni”.
Nakon
avgustovskog buma, uslijedilo je pražnjenje – očekivano. Mornar je počeo
prvenstvo sa četiri poraza.
“Bili smo jako umorni, stigle su i
povrede, igrali smo u ritmu u kojem nismo navikli. Bili smo bez sedmorice
igrača i jesam očekivao pad, možda ne toliki. Ipak, kada je došla druga
reprezentativna pauza, u oktobru, potpuno smo se konsolidovali i vratili se na
pravi put. Najbolje o tome govori podatak da smo u prvom krugu prvenstva
osvojili pet, a u drugom 20 bodova, samo dva manje od Budućnosti”.
Mornar je i
u polufinalu Kupa – prvi put u samostalnoj Crnoj Gori.
“Nikad nisam želio da pričam o
ciljevima, smatram da postavljanje nekog cilja može samo da optereti ekipu.
Zato više volim da govorim u domenu želja. A naša želja je da se plasiramo u
finale Kupa, da o trofeju odlučujemo na jednom meču, jer se pokazalo da Mornar
zna da igre takve, da ih nazovem – velike utakmice”.
A u
prvenstvu…
“Sve je moguće, liga je teška, 10
klubova, tri vezana poraza vas vuku na dno, dva dobra rezultata i eto vas na
vrhu. Naravno, trudićemo se da budemo na nivou i da igramo najbolje što možemo”,
zaključuje Đurašković.
A prije
svega toga – zasluženi odmor. Nisu ga u FK Mornar imali
odavno. Radili su toliko dobro nije ni čudo da su pokupili sve opštinske
nagrade grada Bara za najbolje u 2024. godini.
0 Komentara