Društvo

Vučurović umjesto Čečovića krivično goni inspekciju

Dec 16, 2024 0 Komentara

(15 riječi)

Piše: Andrej Nikolaidis, kolumnista CdM-a

Česterton je 1910. objavio knjigu pod naslovom „Šta nije u redu sa svijetom“. A on, Česterton, bio je stari, dobri konzervativac sa neodoljivim smislom za humor – od vrste koja je, čini se, izumrla. Kada čovjek sebi da za pravo da propovijeda, poželjno je da to čini sa humorom. Čovjeka koji sebe i ono što ima da saopšti uzima smrtno ozbiljno nemoguće je uzeti zaozbiljno.

Današnji evropski konzervativci teški su i sebi i zemlji po kojoj gaze. Buka i bijes – u to se pretvara evropska desnica svaki put kada žamor mase koja maršira ulicama u ime Boga i nacije zagluši glasove onih koji misle. Napokon: takvi, misleći, najčešće govore tiho. Sjećate se uputa Teodora Ruzvelta: “Govori tiho i nosi veliku batinu!” Evropska konzervativna misao velika je batina. Moćna je to i sjajna intelektualna tradicija. Koje pomahnitali desničari nisu ni dostojni ni svjesni. Gdje su oni tamo je galama. A gdje je galama tu je slabost. U masi nije snaga nego strah koji se sprema da eksplodira i ispuni svoj destruktivni potencijal.

Uzmite pa pročitajte Čestertona. I znate šta još nije u redu? To što ljudi koji ne čine dobro, nego pogrešno, vjeruju da je dobro da čine pogrešno. Svi misle da su u pravu i da čine dobro, pa i oni koji čine zlo. Jer oni misle da je dobro činiti zlo. Čovjek je takva životinja: na koncu sebe ubijedi da je u pravu. Istinska samorefleksija i pokajanje rjeđe su od snijega u avgustu na ulcinjskoj Velikoj plaži.

Tako čini direktorica Biljana Vučurović. I što više bude pogrešnih stvari uradila, biće sve tvrđe ubijeđena da je u pravu. A Front će biti sve glasniji i sve nasilniji – jer Front je najdešnja desnica, čije je prirodno stanje mržnja i marševi zapaljenim  ulicama.

Direktorica je podnijela krivičnu prijavu protiv inspekcije čiji je posao da kontroliše njen rad. A nije prijavila seksualnog predatora. To što neko vadi onu rabotu na đecu nije za prijavu. Kad se njoj uzdrma fotelja – e to jeste. Ona veli da se bori za istinu – ona koja je svojim nečinjenjem od tužilaštva sakrila istinu o zbivanjima u školi, koja su i dovela do protesta i zahtjeva za njenom smjenom.

Šta je važno u čitavoj priči? Najsnažniji činilac vlasti vrši nečuven pritisak na Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija i inspekciju. Izredali su se svi: od njihovog šefa parlamenta Mandića do pljevaljskog šerifa Vraneša.

Poruka je jasna: oni i njihovi su iznad zakona. Koji je tu za pripadnike bivše vlasti. To je cijena skandalozne kapitulacije države u slučaju Carevića. Frontu niko neće suditi i njih niko neće smjenjivati. Tačka. Njihova nedodirljivost je bedem i oni neće dopustiti pukotine u tom zidu – jer pukotina ubrzo postane rupetina pa se bedem sruši. To je vrlo jasna poruka koju Front vrlo jasno šalje.

I to je tek dio problema. Kada pogledate šta su sve uradili zbog jedne fotelje, i to nebitne, uključujući tu i prijetnje nasiljem, jasno je da Front zapravo poručuje ovo: mi vlast nećemo dati mirnim putem.

Nema niti jednog razloga da im se ne vjeruje. Oni koji su ih doveli na vlast a sada glume njihove kritičare, trebali su misliti o tome. Sada je kasno. Te ljude nećete smijeniti na izborima.

To je ono što je od prvoga dana, i dana prije toga, jasno da nije u redu sa 30. avgustom.

(Mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)