Što ste organizovali, organizovali ste. To je, pojednostavljeno, poruka premijera Srpske crkve koji sjedi u fotelji predsjednika crnogorske Vlade, Milojka Spajića Atlanskom savezu Crne Gore, organizatoru 2BS foruma.

Iako se, kroz 14 godina trajanja, konferencija 2BS etablirala kao najuticajniji bezbjednosno politički skup u Jugoistočnoj Evropi i posjećuju je, Mickejevim rječnikom kazano, heavy weight persone upućene u politike koje nam svima kroje kapu, ona nije po Spajkijevim siganpurskim standardima. Zato se nije tamo nije pojavio, iako je bio uredno pozvan.

Za početak, na konferenciji se slobodno govori. Ne okuplja kriptošpekulante na koje Mickej tipuje, raskalašne influserke sa kojima ljetuje, ne pije se šampanjac od 8.500 eura. Budva nam, ionako, više liči na Leskovac nego na mondenski Sen Trope koji je jedini dostojan skoro osvojenog nivoa našeg premijera. Istog onog koji je, prema tvrdnjama Milana Kneževića, u Crnu Goru došao s jednim odijelom. Teme su dosadne, a znamo da naš  junak, po sopstvenom priznanju, nema kapacitet za to. Nije bilo ni novinara RTCG-a koji ga zaljubljeno gledaju, trepću i klimaju glavom na sve što kaže, več neke novinarske aždaje koje pomjeraju goste iz stolice provokativnim pitanjima.

Postavši, samo za ovu objavu, odgovoran premijer, Spajki je prvo potegao pitanje novca izdvojenog za 2BS. Znamo ga kao čovjeka široke ruke kada su u pitanju pare. Naše pare. I sad, odjednom, cjepidlači i pita da li je nekih  50.000 eura sa koliko je Vlada pomogla prominentni skup opravdano potrošeno. Čak i ja koja sam s matematikom na vi, mogu da izračunam da je ta suma 100 puta manja  od iznosa s kojim će veseli Mickey pomoći trku pet jedrilica koliko će ih učestvovati u takmičenju  “Ocean race Europe. Pet miliona eura za jedriličarku trku! Dodatnih 500.000 eura koje Vlada može naknadno da doda ne spominjem, nijesam sitničava kao Spajki kad donira 2BS. Ta investicija, koju prežaliti ne može, 20 puta je manja od Vladine donacije, pazite sad, pravoslavnoj gimnaziji u Podgorici koja je lani upisala impozantnih šest učenika. Idemo dalje, 50 hiljada za 2BS forum je deset puta manje od investicije izvršne vlasti u biblioteku Rista Radovića. Pošto su to i moje pare, moram da pitam kako su pet jedrilica, šest đaka i Ristove knjige ispunili očekivanja društva i koje benefite ima država? Vidi, brate pravoslavni, ovo s parama ti ne radi. To je kao kad usta hoćeš da osvježiš Pitralonom, ne pomaže a ostavlja gadan ukus u ustima.

Iz sadržaja Milojkove objave vidimo da su, zapravo, nastupi dvojice crnogorskih predsjednika, bivšeg i sadašnjeg, na 2BS formu trigerovali njegov bijes. Bivši mu je rekao, i to da pojednostavimo, da nema petlju, što i nije vijest. Znamo to i mi i koalicioni drug mu Andrija Mandic. Poslednja osoba koja je spremna na strašnom mjestru postojati je naš Spajki. Za ono da je kadar stići i uteći ne bih se baš kladila, mada je rano o tome pričati. Još nije vakat za pravu bježaniju.

Drugi, aktuelni predsjednik Crne Gore ga je demaskirao pred uglednim zvanicama. Razobličio je Spajkijeve politike čiji je cilj da sve bude pod njegovom poilitičkom kontrolom tj. da Spajki postane gazda ne samo od para, već da ima kontrolu nad svim i svima u Crnoj Gori.

Ovom javnom razobličavanju pred svijetom nije se nadao naš Mickey i otuda njegovi trantumi. Još je nesiguran jer nije, u potpunosti, ovladao umijećem vladanja uz pomoć propagande, poluinformacija, spinova, golih neistina. Ono što smo vidjeli u njegovoj beskrupuloznoj funkcionerskoj kampanji za podgoričke izbore jeste potvrdilo da je talentovan za te rabote, da uči, ali ima tu još dosta posla. Za početak, da ga ne hvatamo u laži pet minuta nakon svake objave. Vidi se i da nije dovršeno ni kreiranje imidža lepršavog, gotovo savšršenog mladića, zanesenog snovima kako da preporodi ubogu zemlju. Taman je ušao u svijet influeserki, taman  su lajkovi počeli da se množe, a njegova praksa pokaže da Milojko samo želi da bude autokrata. Kao i oni u Singapuru.

Ako zavirite u bilo koji koji izvještaj Freedom House-a o zemlji singapurskoj, ne samo ovogodišnji, već i decenijama unazad, vidite da je to društvo netolerantno na slobodu govora, alergično na slobodu štampe. Familija sadašnjeg premijera koji je u fotelji 20 godina (još malo kao Đukanović) vlada društvom od 1959.godine. Vidite i guste mreže političkih i ekonomskih krugova moći koje gospodare ostatkom društva, izborni sistem koji daje prednost vlastodršcima. O tome nema ko da piše, jer su mediji strogo kontrolisani.

E, taj Signapur Miki hoće za nas. Nije njegov cilj naše bogatstvo, sloboda i jednakost. Spajkijev cilj je njegovo bogatstvo, a naša poslušnost. Ne demokratsko, već pokorno društvo. Kao u Singapuru.

Naaaarod će mu dozvoliti, ali da vidimo hoće li i građani.