Istorija

Mujanović: Amerika ne razumije da je nacionalistički projekat primarna agenda Beograda, proširenja EU neće biti bez političke revolucije na ovom terenu

Sep 29, 2024 0 Komentara

(15 riječi)

Sagovornik Analitike ukazuje da se ostvarivanje nove vizije Zapadnog Balkana ne može dogoditi u dva - tri mjeseca ili godinu dana. To je, kaže, višegodišnji politički projekat, koji da bi se ostvario za nekih tri do pet godina, mora početi danas. Podvlači i da ne osjeća političku volju za takav projekat

Politikolog sa Univerziteta Jork, specijalista za politiku Jugoistočne Evrope i međunarodnih odnosa, dr Jasmin Mujanović u intervjuu za Portal Analitika ocijenio je da je Kosovo u nekoj vrsti kvaziratnog stanja, da su u Crnoj Gori na vlasti beogradski sateliti, a da je BiH pod stalnim pritiscima Srbije i Hrvatske.

Ukazuje i da Amerika u odnosu prema Srbiji pravi istu grešku koju je napravila sa Rusijom prije 2022. godine. Ističe da je imenovanje Marte Kos na poziciju komesarke za proširenje pozitivna promjena, ali smatra da tokom njenog mandata neće doći do proširenja EU. 

Podvlači da je članstvo Crne Gore moguće samo ukoliko dođe do krupnih političkih promjena, odbijanjem uticaja Beograda. 

Izlazak BS iz Vlade produbio bi političku krizu 

Komentarišući napuštanje sjednice Vlade na kojoj se glasalo o podizanju spomenika nekadašnjem mitropolitu Amfilohiju Radoviću, sagovornik Analitike ukazuje da je politička pozicija Bošnjačke stranke u Crnoj Gori veoma nezahvalna i osjetljiva. 

„Čak i sada je vrlo teško tačno ocijeniti strategiju koja je dovela do odluke da se uđe u ovakvu Vladu. Za manjinske grupe u Crnoj Gori, i u bilo kojoj državi gdje postoje značajne manjinske zajednice, pitanje ulaska u vlast uvijek je izuzetno delikatno“, podvlači Mujanović. 

Sigurno je, kaže, da je postojala neka vrsta kalkulacije, na osnovu koje bi se moglo balansirati sa stavovima, kako navodi, klerikalističkih i srpskih nacionalističkih elemenata unutar Vlade.

„Pretpostavljam da je kada je Vlada formirana postojao dogovor da se neke teme neće naći na dnevnom redu, jer nijesu prioritet“, ističe Mujanović. 

Kako naglašava, klerikalisti i nacionalisti uspjeli su da nametnu teme koje se tiču položaja SPC u Crnoj Gori. 

„U ovom momentu se čini da je to bila crvena linija za BS. Samo formiranje jedne takve Vlade, pogotovo za ljude iz Bosne i Hercegovine nije toliko čudno, kao što je nekim građanima Crne Gore“, podvlači Mujanović. 

Sagovornik Analitike pojašnjava da su gotovo sve vladajuće koalicije u BiH izuzetno komplikovane, heterodoksne, sastavljene od različitih ideoloških projekata i stranaka. 

„Uvijek je potrebno da postoji program Vlade, koji može okupiti sve te različite političke faktore. Bojim se da do toga, nažalost, nije došlo u Crnoj Gori i da ukoliko BS izađe iz Vlade, to može dovesti do dodatne političke krize, možda čak i do novih izbora“, ocjenjuje Mujanović. 

Kosovo, Crna Gora i BiH ostaju primarne mete Beograda 

Govoreći o uticaju zvaničnog Beograda na prilike u regionu, sagovornik Analitike podvlači da Vučić sprovodi veoma agresivnu politiku prema svim susjednim zemljama, te da su Kosovo, BiH i Crna Gora i dalje primarne mete. 

„Na Kosovu je stanje između Beograda i Prištine izuzetno napeto. Ja bih to čak nazvao nekom vrstom hladnog rata“, izričit je Mujanović. 

On ukazuje da Srbija ima materijalne prijetnje prema Kosovu, odnosno da je spremna na upotrebu nasilja, kako bi pokušala da promijeni činjenice na terenu. 

„To je neka vrsta kvaziratnog stanja i bojim se da takva napetost u bilo kojem momentu može izmaći kontroli. Kao što smo vidjeli tokom napada na Banjsku, tu vrlo lako i vrlo brzo može da padne mrtva glava, što je izuzetno opasno, ne samo za građane Kosova, već i za cijeli region“, upozorava Mujanović. 

Naglašava da su u Crnoj Gori na vlasti sateliti beogradskog režima. 

„Oni nemaju nikakvog interesa u stvarnim političkim i demokratskim odnosima i procesima u Crnoj Gori, već je vlast sinonim za uspostavljanje i realizaciju sektaških nacionalističkih interesa, pogotovo kad je riječ o statusu SPC. To je pitanje koje je apsolutno nerelevantno u jednoj demokratskoj i sekularnoj državi, da je status jedne vjerske zajednice postao toliko politički vatren i da je to kao neki vreli krompir koji se iz godine u godinu mora preispitivati“, kategoričan je sagovornik Analitike. 

Kako ukazuje, to je postalo političko pitanje, jer su Beograd i njegovi sateliti procijenili da je to način da se dijeli crnogorsko društvo i da zahvaljujući tim podjelama mogu doći do vlasti. 

„Bojim se da će to ostati njihova strategija u narednih nekoliko godina. Pogotovo ukoliko ne dođe do ujedinjenja između crnogorskih patriotskih aktera, koji mogu da se okupe oko neke zajedničke ideje, koja će biti prihvatljiva svima ili makar dovoljnom broju glasača i građana Crne Gore, uz moguću podršku manjinskih zajednica“, podvlači Mujanović. 

Kako navodi, moraće argumentima da dokažu da je politika Beograda veoma opasna, ne samo za Crnu Goru kao državu, već i za sve pojedince i zajednice u njoj. 

„To je narativ koji bi se trebao stvoriti u narednih nekoliko godina, ukoliko stvarno želimo da vidimo neku promjenu vlasti u Podgorici“, poručuje Mujanović. 

Kako ističe, BiH je pod stalnim pritiskom Srbije i Hrvatske. 

„Ovih dana iznova vidimo kakve su konsekvence toga kada na vlasti imate političare koji ne doživljavaju BiH kao svoju domovinu i traže načine da raspakuju i razvale bilo kakvu vrstu državnog integriteta“, pojašnjava Mujanović. 

Naglašava da je Milorad Dodik primarni krivac. 

„Međutim, u BiH je često Dragan Čović jednako veliki problem, možda i gori od Dodika. O Čoviću i Vladi Andreja Plenkovića, bez kojeg bi Čović realno bio niko i ništa, nažalost gotovo niko i ne govori“, napominje Mujanović. 

Kako navodi, problem za BiH je i to što su Hrvatska i Mađarska EU i NATO članice. 

„Mi u BiH imamo neprijatelje koji upotrebljavaju svu svoju moć da ugroze i upropaste bilo kakvu nadu građana za jedan racionalniji „normalni“ politički i demokratski razvoj“, podvlači Mujanović. 

NATO pokušava da dekontaminira crnogorske bezbjednosne organe 

Analizirajući trenutnu poziciju Crne Gore unutar NATO alijanse, sagovornik Analitike naglašava da je NATO veoma posebna organizacija. 

„Kontakti između političkih lidera i NATO zvaničnika nijesu česti. NATO generalno ima takav pristup da ukoliko kao organizacija komunicira s različitim nivoima vlasti, odnosno segmentima jednog državnog aparata, ti kontakti su primarno iz bezbjednosnog sektora“, ukazuje Mujanović. 

Prema njegovim riječima, na osnovu nedavnih dešavanja u Crnoj Gori, može se zaključiti da postoji realna sumnja da je došlo do kontaminacije bezbjednosnog sektora, za vrijeme aktuelne, a možda i prethodne vlasti. 

„I da NATO ima razloga da se plaši da crnogorski bezbjednosni organi nijesu partneri sa kojima se može otvoreno sarađivati, kao što je nekada bilo moguće. To je značajna opasnost i prijetnja“, izričit je sagovornik Analitike. 

Podvlači da u ovom geopolitičkom momentu Crna Gora nije jedina u takvoj situaciji. 

„Slična je situacija i u Mađarskoj, pa i u nekim drugim državama, recimo u Austriji, koja nije NATO članica, ali je blizak saveznik političkog Zapada. Vidjeli smo totalni kolaps obavještajnog sistema u Austriji“, napominje Mujanović. 

Mišljenja je da su zvaničnici NATO-a postali oprezniji u vezi sa takvim pitanjima i da je na sceni pokušaj da se relevantni crnogorski organi dekontaminiraju i vrate u sklop savezničke politike. 

„Vrlo je teško zamisliti da se nešto tako može dogoditi bez snažnijeg političkog dijaloga i pokušaja Zapada da ima veći uticaj na politička dešavanja u Crnoj Gori, da se praktično stvori neka vrsta nove Vlade, koja neće imati klerikalističke i srpske nacionalističke elemente unutar sebe. Do toga će teško doći bez novih izbora“, izričit je Mujanović. 

Vučić nije promijenio stavove, postao je politički profinjeniji 

Upitan koji su ključni neuspjesi odlazeće američke administracije u kontekstu odnosa prema regionu, sagovornik Analitike ukazuje da je kalkulacija Bajdenove administracije bila da se Srbija može izvući iz orbite Rusije. 

„I da je najbolji način da se to uradi kroz dijalog, partnerstvo i poboljšanje odnosa između SAD i Srbije. Kad slušate ambasadora Kristofera Hila, jasno je da je veoma ozbiljno shvatio taj zadatak, pa često zvuči kao glasnogovonik srpske Vlade, a ne kao ambasador SAD“, podvlači Mujanović. 

Osvrćući se na priču o litijumu, naglašava da količina litijuma u Srbiji jeste značajna, ali nije kritična. 

„Ona možda jeste značajna za Njemačku, koja želi da ima samo jedan izvor litijuma za svoju automobilsku industriju, ali na globalnom tržištu nema poseban značaj, pogotovo kad se uporedi sa izvorima litijuma iz Južne Amerike, koji su makar desetostruko veći“, ističe Mujanović. 

Kako dodaje, ne radi se o kritičnoj masi, ali za skromne balkanske uslove ipak jeste značajno što Srbija sada posjeduje litijum. 

„Evropljani ga smatraju posebno značajnim i žele da imaju blisku saradnju sa Vučićem, zbog svojih ekonomskih, čak i vojnih interesa“, ukazuje Mujanović. 

Mišljenja je da SAD ne traže sami litijum, ali ga doživljavaju kao mogući način za normalizaciju odnosa sa Srbijom. 

„Nažalost, mislim da je to totalno pogrešna kalkulacija Amerikanaca i da apsolutno nema nikakve nade da će se Srbija ikada suštinski okrenuti od Rusije, pa ni od Kine. Kao neko ko često razgovara sa američkim zvaničnicima, ubijeđen sam da ne razumiju da je srpski nacionalistički projekat još uvijek primarna politička agenda Beograda“, ocjenjuje Mujanović. 

Kako podvlači, Aleksandar Vučić u 2024. godini suštinski nije drugačiji od Vučića iz 1995, 1999, 2003, ili 2006, kada je otvoreno podržavao Mladića, Miloševića, Karadžića i veličao genocid u Srebrenici. 

„To je ista osoba, koja nije promijenila svoje stavove. Jedina stvar koja se promijenila jeste da je on sada politički profinjeniji i razumije da ne može govoriti kao što je govorio 1995. da će ubiti 100 Muslimana za svakog ubijenog Srbina. Razumije da takva vrsta fašizma više ne pije vodu i da to nije kulturno, te da ako želi ostvariti iste šovinističke ciljeve, mora govoriti drugačijim jezikom“, izričit je Mujanović. 

Kako navodi, to je jedina razlika između Vučića danas i onoga od prije 20 ili 25 godina. 

„Amerikanci su ubijeđeni da je ovo neka druga osoba, ili da je njegov performans i drugačiji jezik ipak značajan, te da se kroz stalan dijalog taj fini jezik i kulturni pristup može pretvoriti u neku novu političku stvarnost. To je ista greška koju su amerikanci napravili sa Rusijom prije 2022. To je jedna naivna, ali očito još uvijek dominantna politika“, ocjenjuje Mujanović. 

Obučavanje ukrajinskih vojnika jeftin način za dokazivanje pred alijansom 

Komentarišući odluku Andrije Mandića da podrži obučavanje ukrajinskih vojnika od strane crnogorskih kolega, Mujanović ističe da je vjerovatno posrijedi nastavak igre koju po uzoru na Vučića sprovodi dio satelitske Vlade u Crnoj Gori. 

„Znamo kakvi su Mandićevi stavovi bili prethodnih godina i jasno je o kakvoj osobi se radi. Ipak je došlo do neke vrste pritiska od strane NATO i možda još nekih savezničkih zemalja da se promijene stavovi crnogorske Vlade, makar kad je riječ o strateškim atlantskim pitanjima“, ukazuje Mujanović. 

Podvlači da je obučavanje ukrajinskih vojnika jednostavan i jeftin način da Crna Gora pokuša pokazati saveznicima da je partner na kojeg se može računati i da ostaje pri strateškim pitanjima i stavovima alijanse. 

Zapadni Balkan marginalan u strateškom promišljanju Vašingtona 

Upitan da li bi eventualna pobjeda Kamale Haris podstakla drugačiji pristup Amerike prema regionu, Mujanović ukazuje da je zapadni Balkan izuzetno marginalan u strateškom i političkom promišljanju Vašingtona. 

„Možemo se nadati da će gospođa Haris imati političku volju za promjenu pristupa, ali je tako nešto malo vjerovatno“, ocjenjuje Mujanović. 

Napominje da se Haris do sada nije posebno bavila vanjskopolitičkim pitanjima. 

„Nešto malo oko Ukrajine, ali nije bila kreator značajnih političkih pozicija Amerike u tom kontekstu. To je s jedne strane prilika za region, ukoliko stvarni demokratski, liberalni, zapadno orijentisani regionalni akteri uspiju da eventualnoj novoj administraciji „nametnu“ neku novu viziju regiona“, ocjenjuje Mujanović. 

Kako kaže, nije siguran da je to realno ostvarivo. 

„Treba pokušati i truditi se po tom pitanju, ali je za sada teško dati bilo kakvu kredibilnu prognozu što se tiče njenih stavova vezano za Zapadni Balkan. Baš zato što su nepoznanica, najlogičnije je očekivati neku vrstu autopilota, odnosno nastavka Bajdenove regionalne politike. Što naravno ne bi bilo idealno. Daleko od toga. Bilo bi veoma štetno po Crnu Goru, BiH i Kosovo, ali to je realnost američke politike“, kategoričan je Mujanović. 

Imenovanje Kos može značiti da je region u fokusu projekta proširenja 

Upitan možemo li nakon imenovanja novog sastava Evropske komisije očekivati i pozitivan zamah po pitanju politike proširenja, sagovornik Analitike ističe da je svakako poželjno da osoba poput Marte Kos bude na poziciji evropske komesarke za proširenje, pogotovo u odnosu na njenog prethodnika. 

„Oliver Varhelji je bio katastrofa za cijeli region, posebno za BiH. Imao je veoma bliske odnose sa Miloradom Dodikom i nekim drugim antidržavnim akterima“, naglašava Mujanović. 

Kako dodaje, u tom smislu imenovanje Marte Kos jeste pozitivna promjena. 

„Ističe da je pozitivna i činjenica da nije imenovan neko iz baltičkih zemalja, što je, podsjeća, u jednom momentu bilo skoro pa definitivno. 

„To nam možda ukazuje da je kad se govori i razmišlja o proširenju EU, zapadni Balkan još uvijek u fokusu tog normativnog projekta i da primarni kandidati nijesu Moldavija i Ukrajina, iako se u jednom momentu tako činilo“, podvlači Mujanović. 

Kako navodi, to je jedna moguća interpretacija. 

„Ali, realno govoreći, mislim da čak i ako gospođa Kos bude veoma pozitivno nastrojena prema regionu, nerealno je očekivati bilo kakve značajne promjene unutar politike EU prema zapadnom Balkanu. Nećemo vidjeti proširenje tokom njenog mandata, moguće kroz 10, 15 ili 20 godina. Čak ni tada to ne bih očekivao, osim ako ne dođe do stvarne političke revolucije na ovom terenu, pogotovo u pojedinim zemljama“, izričit je Mujanović. 

Prema njegovim riječima, Crna Gora bi mogla ući u EU, ali, kako podvlači, samo uz totalnu promjenu političkih prioriteta i interesa. 

„Sigurno da bi to moralo značiti Vladu i dominantne političke aktere koji bi odbili bilo kakvu saradnju sa Srbijom, u smislu uticaja Beograda“, kategoričan je Mujanović. 

Zajedničkim strateškim poduhvatima do promjene zapadnog pristupa 

Sagovornik Analitike ocjenjuje da se Zapadu može pripisati djelimična krivica za povratak antidemokratskih i antizapadnih retorika i aktera koji zastupaju takve politike na područje regiona. 

„Tu primarno mislim na Srbiju, ali čak i u Hrvatskoj imamo poprilično snažnu nacionalističku desnicu, uključujući i trenutnu vlast, Plenkovića i Milanovića“, podvlači Mujanović. 

To je, kako ističe, generalni regionalni problem. 

„U BiH su na vlasti ljudi koji su tu u kontinuitetu 25 ili 30 godina, kao nekakvi srednjevjekovni kraljevi. Zemlja koja je zarobljena u jednom političkom sistemu koji ne dozvoljava građanima da se izbore, niti da ikada izglasaju neke značajne političke promjene“, naglašava Mujanović. 

Ukazuje da Evropa i Amerika to podržavaju, i sve potpisuju, dok istovremeno dobacuju i kritikuju. 

„Upućuju kritike samim građanima – vi morate glasati za nove aktere i lidere, ali je to u suštini nemoguće, pod Dejtonskim ustavnim sistemom u BiH“, napominje Mujanović. 

Kako kaže, iako je jedan od najglasnijih kritičara zapadnog pristupa regionu, naglašava da je primarna krivica naša. 

„Veća je naša krivica, jer se nijesmo izborili za drugačiji narativ na Zapadu, što se tiče regiona i regionalnih dešavanja. Moramo biti svjesni da je Srbija uložila ogromne količine novca u lobiranje i paralelne diplomatske odnose sa relevantnim ljudima na Zapadu“, ukazuje Mujanović. 

Napominje da Srbija godišnje ulaže milione u taj projekat. 

„Koliko vidim, ni Crna Gora ni BiH ne bave se sa tim. Na Kosovu je situacija malo drugačija, ali realno ni oni ne troše dovoljne količine novca da bi mogli imati značajan uticaj na politiku Zapada“, podvlači Mujanović. 

Kako naglašava, ne postoje zajednički strateški poduhvati između ove tri zemlje, ili između patriotskih i suverenističkih snaga unutar njih, što je, kako navodi, takođe suludo. 

„Posljedica takve neodgovornosti jeste da dominantni politički akteri poput Srbije, Hrvatske i donekle Albanije, kroje viziju Zapadnog Balkana u očima moćnih političkih aktera na Zapadu. Ukoliko mi koji se zalažemo za demokratske i liberalne principe i vrijednosti želimo drugačiji pristup Zapada, potrebno je da se mnogo ozbiljnije radi po tom pitanju“, poručuje Mujanović. 

Kako ističe, ima različitih načina da se to ostvari. 

„Potrebni su ozbiljni resursi, ozbiljne institucie, i organizacije koje će moći sprovesti takav projekat. Ostvarivanje te nove vizije Zapadnog Balkana ne može se dogoditi u dva - tri mjeseca, ili godinu dana. To je višegodišnji politički projekat, koji da bi se ostvario za nekih tri do pet godina, mora početi danas“, kategoričan je Mujanović. 

Podvlači da ne osjeća političku volju za takav projekat. 

„Posebno ne u BiH, a koliko sam upućen, nema posebnog apetita za to ni u Crnoj Gori. Na Kosovu je, kao što sam rekao, malo bolja situacija, ali nije na nivou koji bi željeli da vidimo“, zaključuje Mujanović.

https://www.portalanalitika.me/