Zoran Vulević
BRUTALNA OTIMAČINA TUĐEGA
Da se u nekoj demokratskoj državi svijeta
dogodi gotovo nemoguće i ona počne prisvajati istoriju, kulturu, značajne
ličnosti druge države, drugoga naroda, nastao bi nezapamćeni skandal. Kod nas,
na Balkanu, pogotovo Zapadnom, tako nešto je već duže od vijeka postalo
normalna pojava zahvaljujući ekspanzionističkoj politici Beograda.
Evo, najnovija vijest koja je i povod za
pisanje ovog teksta, da se u Srbiji priprema snimanje filma o Svetom Vladimiru
Dukljanskom, poznatom i kao Sv. Jovan Vladimir, kao srpskom svecu, je
kulminacija krivotvorenja istorije. Primjer nevjerovatnog naučnog i svakog
drugog beščašća, drskosti i najprimitivnijeg uzurpiranja istine. Kult Svetog
Vladimira Dukljanskog se poštovao, pored Duklje (Zete), i u Dalmaciji,
Albaniji, Makedoniji, Bugarskoj. Dakle, svuda u okruženju, sem u Srbiji čiji
istoričari, do skoro, nijesu priznavali čak ni njegovo postojanje,
potencirajući da je to istorijski falsifikat. Ali kao što uvijek biva kod onih
čije je geslo „lažimo što više, to je naš imidž“, stvari se s lakoćom i bez
naročitog moralnog opterećenja preko noći preobrate u svoju suprotnost. Sumnjam
da postoji, makar u Evropi, država koja je prisvojila toliko tuđe istorije i
kulturnih vrijednosti, toliko značajnih ličnosti, kao što je Srbija od Crne
Gore.
Što je razlog tolikoj potrebi da se otme,
ukrade tuđe i proglasi za svoje? Đe leže uzroci tako nezdravom ponašanju? Realno
bi se moglo zaključiti da se glavni razlozi kriju u petovjekovnom ropstvu pod
Osmanljama koje je stvorilo nacionalni kompleks inferiornosti. Zato, brže
bolje, žure da krivotvore istoriju, posebno onu crnogorsku kao pravoslavnog
naroda. Kako bi ispalo da su pojedini djelovi „srpskog sveta“, kako ga danas
zovu, bili slobodni, da nijesu svi bili roblje Osmanlija. Prvo pitanje koje se
nameće je otkuda bilo kome pravo da pravoslavlje poistovjećuje sa svojom nacijom,
kako to uporno čini etnofiletistička crkva Srbije u sprezi s vlastima. Da mnoge
značajne ličnosti, pogotovo iz crnogorske istorije, budu proglašavane Srbima.
Nevjerovatno ali, nažalost, istinito. Pa tako ispade da je i Sveti Vladimir
Dukljanski, srpski svetac, iako do skoro nepoznat i nepriznat za velikosrpske
istoričare. Da je štamparija Crnojevića, prva štamparija kod Južnih Slovena,
srpska štamparija, kao da su i sve knjige u njoj štampane srpske, iako niti
jednog Srbina u to vrijeme nije bilo na tim prostorima (Ne mislimo ovđe na
dukljanske Srbe, današnje crnogorske Srbe, koji nemaju nikakve genetske veze sa
onima iz Srbije). Da je cetinjski Manastir srpski, iako ga je podigao
crnogorski narod, kada takođe niđe nije bilo Srba iz Srbije na tom prostoru. Da
je Njegoš njihov, a ne naš i još mnogo, mnogo drugih primjera koje je ovđe
nemoguće pobrojati. Pa i sam Tesla, koga su prisvojili, se izjašnjavao kao
Crnogorac iz Pive. No, kompleksi čine svoje do mjere da od ljudi prave
ostrašćene agresore bez skrupula i osjećaja elementarnog obzira i uvažavanja za
druge i drugačije.
Srpski nacionalisti su žestoko pritisli i
na Wikipediji na kojoj se kompletna crnogorska istorija prezentira kao srpska.
Još malo pa će i vazduh koji udišemo na prostorima Balkana biti proglašen za
srpski.
A današnja Crna Gora na sva ta nepočinstva
ćuti li ćuti, uz časne izuzetke. Ne oglašava se da odbrani sebe od notornih
laži koje joj se nameću kao istina. Imamo li mi pristupa Wikipediji? Ispada da
nemamo. Zašto tolika šutnja u situaciji kad su napadnute sve naše istorijske vrijednosti
i slobodarska tradicija. Konačno, naše samo postojanje! Do kada ćemo, mirno i pokorno puštati
ovo iživljavanje velikosrba nad nama?
Nećemo, valjda, dopuštiti da nam naši
nezajažljivi neprijatelji urnišu državu koja, s prekidima, traje više od milenijuma, kao samostalna i
slobodna. I to zbog njihovih iz neslavne istorije proizišlih kompleksa i
predrasuda.
Najavljeno snimanje filma o Svetom
Vladimiru Dukljanskom je još jedna u nizu njihovih opskurnih lažavina, smišljena da u korijenu sasječe postojanje
Crnogoraca sve tri vjere i naše nacije, proglašavajući je srpskom.
A svi bi trebali da znamo da su
Nemanjići-Rašani napali Duklju (Zetu) kao neprijateljsku, stranu teritoriju
čije stanovništvo nije njihovo! Zar ikoga više treba ubjeđivati da se radi o
dva različita naroda? U tome je njihova muka, a naša prilika da konačno budemo
ono što jesmo, građani uzvišenog dukljansko-zetskog porijekla!
2 Komentara
Pgcg Postavljeno 26-08-2024 11:20:55
Bolesnici koji nemaju svoju istoriju
Odgovori ⇾GRAĐANSKI Postavljeno 24-08-2024 05:29:12
BRAVO ZA AUTORA! Prijeko potrebito reagovanje glede najnovije lažavine u režiji Srbaljah, znamenitih višestoljetnih Opankošetačah!
Odgovori ⇾