Izuzeća: monah Boris i audio trake
Reagovanje Crnogorske Pravoslavne Crkve na nova pisanja iz
fiktivnog Kabineta monaha Borisa (Bojovića):
Monah Boris ima evidentan problem. On u svojoj suštini nije
ni crkvenog, ni pravnog karaktera. Njegov primarni problem je odsustvo
hrišćanske ljubavi. On ne voli ljude, ne prepoznaje kao svoje bližnje ni
prijatelje, ni saradnike, ni one koji mu bespogovorno služe! On koristi ljude,
kao figure u partiji šaha. Završna partija očigledno ne ide ka razješenju, kako
su planirali darežljivi nalogodavci iz sjenke, pa su zato njegove aktivnosti proizvod čiste
panike.
Za koga gođ je u svom dosadašnjem crkvenom životu umislio da mu je prepreka za
postizanje ličnih ciljeva, Bojović je sve činio
da ga ukloni, a načini za to su bili razni: dobro razrađeno spletkarenje
i podmetanja, bojkot, traženje izuzeća, kao i instruiranje ljudi da napadaju
one koje on smatra svojim neprijateljima. Sebe je zamislio kao Petra II, pa je
imitirajući razna srpska crkvena bratstva formirao i vlastitu „perjaničku gardu“.
U tom smislu, monah Boris je pravi „revnitelj“ gordosti.
Iz najnovijih diktata koje zapisuju Bojovićevi pisari vidimo
da je njegov bijes usmjeren na Direktorat za saradnju sa vjerskim zajednicama i
poimenično na službenike u njemu. Traži se njihovo izuzeće. Prošle godine, u svojoj gordosti, bez
najave, „izuzeo“ je direktora Fonda
PIO i
„penzionisao“ Mitropolita Mihaila, naravno, bez novčanog iznosa penzije.
„Dobar recept“ za državne inflacione restrikcije! Kada se ne bi radilo o
zakonski veoma problematičnim aktivnostima, Bojović bi bio zasigurno interesantan kao psihološki i
sociološki fenomen! Dobrodošli u „klub“ svih onih koje je Bojan „izuzeo“, a
Boris „isključio“ za svoje četiri decenije života! U tom virtuelnom klubu ima
uglednih vladika, intelektualaca, sveštenika, pa sve redom, do obućara ili
trgovaca koji mu nijesu po volji. Na kraju će, najvjerovatnije, ostati sam, jer
će vremenom u toj maniji „izuzeti“ sve svoje saradnike, kojima je već
zabilježio mane i propuste i samo čeka pogodan momenat da „udari“ na njih,
a u tu svrhu u paničnom strahu od ljudi
snima sve telefonske razgovore 24/7.
Bojovićevi hitri pisari zapisaše i to da se određeni
službenici Direktorata za saradnju sa vjerskim zajednicama direktno miješaju u
unutrašnja pitanja CPC, zaboravljajući pritom da je slučaj Bojovića i družine
unutrašnje pitanje CPC samo na temu kazni koje im je CPC izrekla ili će im tek
izreći, kao i u slučaju njihovog eventualnog pokajanja. Bojović je očigledno
preuzeo „matricu“ Crkve Srbije koja se po svom djelovanju nalazi izvan Zakona i iznad Ustava, pa ga stoga ne
interesuje Ustav Crne Gore, koji u članu 14. kaže da su vjerske zajednice
odvojene od države i slobodne u vršenju obreda. Dakle, država ne može, niti
smije da arbitrira u unutrašnjim pitanjima
Crkve, niti da postavlja ili smjenjuje Mitropolita ili bilo koje crkveno
lice.
Ustav Crkve se nalazi
kod države samo kao dokaz da se radi o vjerskoj zajednici i da joj je
svrha vjerska djelatnost. Zato bi
Bojović trebao imati u vidu da pod udar
Zakona dolaze i njeni klirici, kao i svi drugi građani, ukoliko podrivaju ustavni poredak ili se bave
nezakonitim poslovima: lažnim predstavljanjem i putem njega sticanjem velike
materijalne koristi, zloupotreba simbola ili pečata Crkve!
Stoga, sve što preduzimaju od 3. septembra 2023. do
današnjih dana, apsolutno ne pripada CPC, što je jasno svakome ko želi da čuje
istinu. Bojović i njegovi pratioci su izvan CPC, po vlastitoj želji i odluci,
koju moramo uvažiti, bez obzira što je takva odluka pogrešna i prate je
anticrkvene i antizakonske aktivnosti.
Jasno je svima da ni Direktorat za saradnju sa vjerskim
zajednicama ili bilo koji državni organ, nema pravo nasilno vršiti izmjene u
funkcionisanju bilo koje crkve ili vjerske zajednice, čak ni onda kad ih neko
putem uličnih okupljanja pokušava prisiliti na to.
Da je tragika Bojovićeve propasti dublja nego što smo
mislili vidi se iz saopštenja njegovog „Kabineta“ u kome kažu da je njihov
ulični skup bio javan i da mu je i sam Mitropolit Crnogorski mogao
prisustvovati đe bi mu uzvišeni Boris „udijelio pravdu“?! A sljedećom
rečinicom, prevazilaze sami sebe: „Da je smjena Mitropolita bila čin Božije
milosti, svjedoči znatno uvećanje parohija, bez obzira na razne klevete i
opstrukcije“. Ne libe se čak ni od toga da Boga dovedu u vezu sa svojim
necrkvenim i nekanonskim djelovanjem! A o nekakvim lažnim parohijama po
Andaluziji i Transilvaniji, koje prikazuju kao svoj najveći uspijeh, suvišan je
svaki komentar. Dok razbijaju CPC u samoj Crnoj Gori, diče se saradnjom sa
osuđivanim prevarantima po bijelom svijetu! Ako je to ono što žele, neka im
bude. Nas u CPC raduje to što sve više Crnogoraca i Crnogorki otvara oči po
pitanju trećeseptembarskog uličnog performansa jednog žalosnog
karijeriste, koji je u nezajažljivoj
želji da gospodari, izgubio osjećaj za stvarnost.
Na Cetinju,
7. avgust 2024.
Informativna služba CPC
0 Komentara