Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Tiho, nenametljivo, hrabro i ponosno prešao je na drugu obalu vječnosti čovjek koji je bio simbol jedne ljepše i građanske Crne Gore. Sa velikom tugom se opraštam od Tihomira Radinovića, jednog od osnivača Liberalnog saveza Crne Gore (LSCG) i neumornog borca za nezavisnost i demokratske vrijednosti Crne Gore. Njegov doprinos u političkoj areni početkom devedesetih godina ostavio je neizbrisiv trag u crnogorskoj istoriji. Radinović je, zajedno sa Slavkom Perovićem i drugim istomišljenicima, bio jedan od osnivača LSCG 26. januara 1990. godine na Cetinju. U vremenu kada su ekstremni nacionalizmi i ratni pokliči dominirali jugoslovenskom političkom scenom, Radinović je odabrao put mira i suživota. Sa jasnim stavom protiv učešća Crne Gore u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije i granatiranju Dubrovnika, Radinović i LSCG su se izdvojili kao glas razuma i humanosti.

„Da nije bilo 26. januara 1990. godine, ne bi bilo ni 21. maja 2006. godine,“ često je isticao Radinović, naglašavajući istorijski značaj osnivanja LSCG-a za obnovu crnogorske nezavisnosti. Njegova posvećenost ideji multietničke i građanske Crne Gore bila je nepokolebljiva, uprkos teškim okolnostima i etiketama koje su mu tadašnje vlasti i ekstremisti lijepili.

 Često sam sa Tihom znao da podijelim poglede i razmišljanja. Bio je borac starog kova, iskren, odan i pouzdan prijatelj koji nije znao da postoje kompromisi kada je Crna Gora u pitanju. Uvijek bi govorio: „Crna Gora nije samo zemlja, ona je naša duša, naš ponos, i naš vječni zavjet. Bez nje, mi nismo ništa.“ Njegove riječi su odzvanjale snagom i ljubavlju koja se rijetko sreće a njegova predanost i strast prema Crnoj Gori bila je snažna poput planina. Tiho je živio za ideale slobode, pravde i dostojanstva i nikada nije posustao, čak ni u najtežim trenucima. Njegova hrabrost i integritet ostali su svijetli do samog kraja. Gledajući u njegove oči, mogao si vidjeti čitavu istoriju naše zemlje, njene borbe i njene nade. Uvijek ću se sjećati njegovog stiska ruke, čvrstog i sigurnog, kao i njegove riječi koje su bile nadahnute snagom i dobrotom.  Tihomir Radinović bio je i ostao simbol dosljednosti i hrabrosti. Njegova vizija pravednijeg društva, u kojem bi svi građani Crne Gore živjeli u miru i jednakosti, ostaje obaveza za sve nas. Njegova smrt ostavlja prazninu koju će biti teško popuniti, ali naslijeđe koje je ostavio za sobom nastaviće da živi kroz svaku borbu za slobodu, pravdu i demokratiju.

Radovao se majskim zorama te 2006. godine; u njima je pronalazio svoja najljepša jutra. Ta jutra su bila ispunjena nadom i optimizmom, odrazom njegove neiscrpne ljubavi prema Crnoj Gori. U zlatnom sjaju majskih zora, Tihomir Radinović je vidio snagu i budućnost države u koju je iskreno vjerovao. Ta zora nije bila samo početak novog dana, već simbol nove ere za Crnu Goru, ere slobode, nezavisnosti i prosperiteta. Svaka zora je za njega predstavljala novo poglavlje u borbi za bolju budućnost, za multietničku i demokratsku Crnu Goru. Tihomir je znao da su te majskim zorama osunčane planine i doline odraz snova i nade mnogih generacija koje su se borile za slobodu i pravdu. U tim trenucima tišine i mira, nalazio je inspiraciju i snagu da nastavi borbu, uvjeren da će sunce pravde i slobode zauvijek sijati nad našom domovinom. U svakoj majskom zori Tihomir je vidio odraz svoje nepokolebljive vjere u ljepšu i pravedniju Crnu Goru, zemlju dostojnu poštovanja i ljubavi. Njegovo srce je kucalo u ritmu tih zora, a njegov duh bio je neraskidivo povezan s nadom koju su one donosile. Radovao se svakom novom danu, jer je znao da je svaki zrak sunca, svaki osvit jutra, ostvarenje sna o slobodnoj i nezavisnoj Crnoj Gori.

Kada god su se vijali oluje i gromovi oko Crne Gore, Tihomir Radinović se istakao. Bio je nepokolebljiv bedem, zaštitnik i glas razuma u vremenima kada je našoj zemlji bilo najteže. Svoj politički aktivizam je nastavio kao istaknuti član SD-a, neumorno se boreći za pravdu, slobodu i dostojanstvo svakog građanina. Veliki ljudi ne umiru, oni samo prelaze u vječnost, ostavljajući za sobom neizbrisive tragove svog postojanja. Tihomir Radinović je bio upravo takav – čovjek čije će ime uvijek odzvanjati u našim srcima i čiji će duh zauvijek živjeti u pričama koje ćemo prenositi budućim generacijama. Njegova hrabrost, integritet i neiscrpna ljubav prema Crnoj Gori bili su svjetionik nade u najtamnijim trenucima. Sjećanje na njega podstiče nas nas da budemo bolji, da ne odustajemo i da uvijek branimo ono što je ispravno. Gubitak Tihomira Radinovića nije samo gubitak jednog čovjeka, već gubitak jednog ideala, jedne epohe posvećenosti i nesebične borbe. Ali njegova ostavština će nastaviti da živi kroz sve nas koji smo imali privilegiju da ga poznajemo i da se divimo njegovoj nepokolebljivoj vjeri u ljepšu i pravedniju Crnu Goru.

Znao sam da boluje, a u toj dostojanstvenoj borbi i skromnosti bio je velik. Još uvijek u mom telefonu stoji moja poruka: “Tiho, kako si?” Odgovorio mi je: “Za sada se osjećam dobro. Ali biće teška bitka a u teškim bitkama se vidi ko je za to naredan. Ko ne vjeruje u pobjedu nikada pobijediti neće.”

Sa suzom u oku pročitao sam danas ovu poruku, sjećajući se čovjeka koji je bio iskreni prijatelj, istinski patriota i nesebični svjetionik jedne građanske i časne Crne Gore. Na kraju, što reći? Neki se gromovi slome o snažna jedra, prolome ih, ali ostavljaju za sobom neizbrisiv trag. Ipak brod nastavlja do sigurne luke koju je Tiho volio a ta luka je bila i ostala jedna i jedina Crna Gora.  Takav je bio Tihomir Radinović – nepokolebljiv i čvrst, čak i pred najvećim olujama. Njegova snaga, hrabrost i nepokolebljiva vjera u bolje sjutra na hrabrom putu otišao je još jedan montenegrista.  Sjećanje na Tihomira Radinovića će uvijek biti svijetla tačka u istoriji Crne Gore. Njegov životni put i političko djelovanje pokazuju da je moguće boriti se za svoje ideale, čak i u najmračnijim vremenima. Neka mu je vječna slava i hvala za sve što je učinio za Crnu Goru.