U fokusu

Goran Sekulović

Novi lider, stare ideje: VEĆ VIĐENO

Avg 08, 2020 0 Komentara

(15 riječi)

Kada vidite ‘’umivena’’ lica nekih političkih subjekata, sa uistinu novim ljudima na njihovom čelu, ali sa opet uistinu starim idejama ovih subjekata (ma koliko ih ovi novi lideri nevješto pokušavaju maskirati ili uistinu u njih, naivno i neznaveno, vjerovali), vrlo je lako uviđeti staru-novu platformu i subjekata i njihovih novih vođa, ali i njihove ukupne političke ciljeve i domete, pa svakako i budući rok trajanja, osobito samih novih lidera.

Predśednik nove političke grupacije oko dosadašnjeg stožernog Demokratrskog fronta, prof. dr. Zdravko Krivokapić, na pitanje novinarke da prokomentariše odnos između njegove izjave da mu je miliji i jedan krš njegove Katunske nahije od hektara zemlje u Srbiji i njegovog temeljnog stava da ne da svetinje, tj. da zapravo ne dozvoljava da vjerske svetinje pripadnu crnogorskoj državi, odgovorio je sa protivpitanjem da li je novinarka – vjernik? Nije pomoglo ni to što je novinarka napomenula da ne zna zašto bi to bilo važno. E, važno je, itekako je važno za  prof. Krivokapića i politiku koju personifikuje, jer za njih zapravo nema ništa odsudnije od toga da li je ili  nije neko vjernik SPC, tj. njene eparhije Mitropolije crnogorsko-primorske (jer ona jeste čak i po ustrojstvu aktuelnom i zvaničnom SPC jedna obična eparhija, bez ikakve suštinske samostalnosti jedne Mitropolije) i ostalih nekoliko eparhija iz država u okruženju. To da li je neko ili nije vjernik u svjetonazoru prof. Krivokapića i SPC u Crnoj Gori svodi se na kraju, dosljedno i ‘’logično’’, tj. sistemom njihovog zatvorenog i uistinu parohijalno-eparhijalnog razmišljanja, isključivo da li je ili nije vjernik SPC. To, naravno, ne važi samo za CPC, što skoro da i ne treba napominjati, već i za sve druge konfesije i vjere. Pa bi se na taj način, negativno i diskriminatorski, i prof. Krivokapić i SPC, i sva prosrpska opozicija, to je prosto za njih samozakonito, ponijeli i prema svim drugim vjerama i entičkim i nacionalnim zajednicama, tzv. ‘’manjinama’’ u našoj zemlji. Budite sigurni u to, bez obzira na blagoglagoljivo obraćanje predstavniku Albanaca u Crnoj Gori prof. Krivokapića u stilu da smo svi bogoliki ljudi i stvorenja, te zašto bi on imao išta protiv njega kao ličnosti?! Lično da, da Vam vjerujemo, ali prof. Krivokapiću, Vi stojite na čelu jednog političkog bloka koji nije nimalo prijateljski raspoložen prema Muslimanima, Bošnjacima, Albancima, Hrvatima, da ne zaboravimo Crnogorce!?, što su članovi Vaše koalicije pokazali zdušno i tokom litija. Ono famozno i fundamentalno pitanje prof. Krivokapića upućeno novinarki – da li je vjernik – zapravo je pitanje, tj. prebrojavanje, sabiranje-oduzimanje, koje bi  prof. Krivokapić i SPC prvo učinili ako bi osvojili vlast, odnosno prvo uputili kao pitanje svim građanima Crne Gore. I ništa tu nije čudno, oni tako rezonuju i tako se ponašaju, pa bi tako vodili i vlast i državu Crnu Goru. Ako im dopadne, a da se za to trude svim silama to je očito!

E, tu je sljedeća stvar bitna, koju je takođe prof. Krivokapić, nepodnošljivom lakoćom otkrio. Kada ga je novinarka vizavi njegovog stava da mu je miliji jedan jedini krš njegove Katunske nahije od hektara zemlje u Srbiji, upitala zašto je onda  problem da vjerske svetinje pripadnu crnogorskoj državi,  prof. Krivokapić je bjelodano pokazao (ne mora ništa ni da priča i bespotrebno objašnjava!) da on pravi veliku, veliku, očito nepremostivu za njega samoga, za SPC i Demokratski front, razliku između crnogorske države iliti države Crne Gore i Crne Gore kao jednog geografskog prostora, pojma, termina, naziva, izgleda u najboljem slučaju možda istorijskog do stupnja i granice njenog arhaičnog doživljaja u formi plemenske organizacije i prepoznatljivosti. I opet ništa čudno, čak i od jednog univerzitetskog profesora! Jer, ne pomažu nova lica starim, nepromijenjenim idejama niti Demokratskog fronta niti ostalih opozicionih prosrpskih partija u našoj zemlji. Jednostavno, za tako retrogradne, isključive vjerske i nacionalne (nacionalističke i šovinističke) ideje kakve su ideje sadašnjih prosrpskih partija, i konkretno DF-a, nijedno novo lice ništa ne može učiniti sve da i želi i da hoće, i da ima neke reformatorske i odista modernizacijske, integrativne, demokratske, za sve građane Crne Gore kako-tako prihvatljive ideje i programe. A prof. Krivokapić ih nema! On tako slijedi već ustaljenu praksu dovođenja ‘’spasitelja’’ na čelu ove opozicijske političke grupacije.

To je pokazalo vrijeme unazad, pokazaće i vrijeme unaprijed. Kada ništa nije učinio boljitka u modernizaciji DF-a (a to mu, čini se, i nije bio cilj, bez obzira što ga je napustio), raniji njegov čelnik i lider Miodrag Lekić, onda sigurno neće politici nevješt i  nepripremljen prof. Krivokapić. Naravno, da niti o tome umuje, niti to umije, već pośedočava za jednog  univerzitetskog profesora nevjerovatnu količinu neznanja, neinformisanosti, neodgovornosti i laičkog razmišljanja. Tek kakve bi to posljedice proizvelo da dodje na vlast! I  nije ovo odbrana pošto-poto ove vlasti (koja je imala i ima itekako putera na glavi, ali je pokazala i da je sposobna da se mijenja i da što je, vrlo važno, mijenja i Crnu Goru!), već prosto ukazivanje na nedopustivo zaobilaženje istine i istorijskih činjenica! Reče prof. Krivokapić novinarki da bi on prvi sve ovo napustio samo da mu neko pokaže i jedan papir dje se spominje Crnogorska pravoslavna crkva prije šezdeset godina!

Nevjerovatno zaista za jednog univerzitetskog profesora koji i ne mora doduše to znati sam po sebi, ali bi morao ako želi da se bavi politikom i ako je još pride na čelu jednog opozicijskog subjekta. I ptice već pjevaju o Odluci regenta Aleksandra Karađorđevića o ukinuću autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve prije tačno jednog vijeka, pa kako bi se onda mogla pojaviti Crnogorska pravoslavna crkva prije šezdeset godina?! A zna se kada je obnovljena i od kada teče njeno ponovno aktivno djelovanje. Doduše, da su bivši crnogorski komunistički čelnici smogli snage i odlučnosti da upravo u tim godinama XX vijeka o kojima sada govori prof. Krivokapić, obnove Crnogorsku pravoslavnu crkvu o čijoj su autokefalnosti naravno itekako dobro znali i o čemu su debatovali, doduše nemušto i bez vizije, prof. Krivokapić prvi bi sve ovo napustio, kako reče, a DF i novi politički savez bi tako ostao bez čelnog čovjeka i lidera! Naravno, privremeno, jer bi već nekoga našli, a takav je sa strane nalog očito dat, kao što su bili našli i Lekića, a i, kao ukupna opozicija, i predsjedničkog kandidata, koji je na izborima prošao kako je prošao, pa će i ovo predśednikovanje prof. Krivokapića biti, sigurno, sasvim privremeno! Kakvi su im programi i svjetonazori, i prof. Krivokapića i političke grupacije na čijem je čelu – i dobro je, veoma je dobro što je tako, upravo spasiteljski po Crnu Goru!