U fokusu

Goran Sekulović

DALAJ LAMIN RAT ZA MIR

Jul 16, 2024 2 Komentara

(15 riječi)

Rijeci podrske Andrije Mandica ovih dana Donaldu Trampu zasluzuju paznju. Prvo, ko tim povodom poziva na osudu ekstremizma i ekstremista? Onaj koji je uveo, doduse ne jedini, ekstremizam na domacoj politickoj sceni. Drugo, ko je ustao u odbranu demokratije? Onaj kome je demokratija "zadnja rupa na svirali". Trece, ko upozorava da relikti proslosti i dalje zive? Onaj koji je ziva najmracnija proslost nasih dana. Cetvrto, ko trazi da se sa udruzenim snagama odupremo svim pokusajima destabilizacije drustva? Onaj ko ga je destabilizovao toliko puta do sada i koji ga destabilizuje i sada, svakoga dana, i to sa jedne od najistaknutijih funkcija u drzavi sto je naravno i najopasnije i po mogucim negativnim posljedicama najdestruktivnije. Ko "osudjuje" terorizam? Onaj koji je bio umijesan u - po rijecima njegovog politickog mentora, idola i naredbodavca/gospodara - jednu od najmracnijih epizoda u novijoj istoriji Crne Gore koja je mogla imati nesagledivo tragicne rezultate. Ko poziva na slobodu i osobito slobodnu misao? Onaj koji je sa istomisljenicima apostolima i "Spasiteljem" u "liku" Isusa Hrista krajnje brutalnim i surovim drzavnim terorizmom ugusio prirodno pravo na iskazivanje slobodnog stava i misljenja i slobodne politicke volje na Belvederu prije tri godine. Ko poziva na ljudska prava? Onaj koji ih krsi na svakom koraku i to otvoreno preko nepostovanja Ustava i zakona kao njihove osnove.
I ovako bismo mogli nazalost "do kraja svijeta" odnosno do "Sudnjeg dana" jer i cinjenica i prostora za njih ima dosta, uprkos entuzijastickih proroka da se taj dan D priblizuje. I uistinu i cetnicki vojvoda sa svojom druzinom sve cini da ga makar u Crnoj Gori ostvari sto prije. U tu svrhu radi udarnicki od prvog dana posteno i posveceno, iskreno i krajnje pozrtvovano ne stedeci ni sebe ni povjereno mu stado odnosno evo sada i gradjanstvo cjelokupne Crne Gore. Da se samo podsjetimo Centralnih komiteta i Vrhovnih stabova stranaka, clanstva i vojski koje su "paradirale" nasim ulicama i trgovima godinama, divljih sator naselja sa blokadama gradskih saobracajnica, lazi i podmetanjima da su celnici DPS vlasti pobjegli u inostranstvo i prijedloga da se krene put njihovih kuca, izjava da se zakopava i otkopava otuzje i onih drugih i slicnih  "miroljubivih" i " demokratskih" da su njegovoj stranci i ideologiji postali krvnici drzavna vlast i svi oni subjekti i korpusi stranaka iideologija koji je sacinjavaju... itd., itd.
A dje je bila tada ta vlast kojoj se Mandic obracao kao "krvnicima", kao krvnik prema krvniku kako je govorio? Tamo dje je i sada kao opozicija - u misju rupu. Sjecate li se kako ga je "amnestirao" tadasnji predsjednik Crne Gor Filip Vujanovic, njega i Milana Knezevica sugestijom i savjetom da bi trebalo da se brane sa slobode u toku sudjenja za pokusaj drzavnog udara. Vujanovic koji je toliko toga losega i katastrofalnog ucinio u toku svog trogodisnjeg mandata prije svega po pitanju identiteta, istorijskih, kulturnih i civilizacijskih simbola i stabilnosti i postovanja drzave, ali i po pitanju ljudskih, vjerskih i gradjanskih prava i demokratije u cjelini. A onaj ko tolerise netoleranciju zapravo je takodje i jaca i siri, osobito sa pozicije prvog celnika zemlje. On je uostalom i stvarno i simbolicki i najodgovorniji ako se demokratska drzava ne brani svim raspolozivim drzavnim, sudskim, izvrsnim, represivnim, propagandnim i ostalim sredstvima od nasilja i uzurpacija i manipulacija, lazi i destrukcija svih mogucih vrsta.
Kako je mogla DPS-ovska vlast da tolerise Mandicevu permanentu visedecenijsku do sada i za sada prije svega verbalnu ratnohuskacku retoriku u sustini identicnu onoj koja je prethodila tzv. "Ratu za mir" devedesetih, sloganu koji je prijethodio agresiji na Dubrovnik i okolinu? A ista ta vlast nekadasnja i visedecenijska, a sada u opoziciji, i danas se na isti nacin, besutni, nijemi, iz misje rupe, odnosi na direktni nastavak - a taj put Mandic nikada i nije prekidao i tu mu se mora odati priznanje da ga je kao buldozer rasciscavao, sirio i razvijao - njegovog upornog, verbalnog kazem za sada, nasilnickog, "Rata za mir" kojim zapravo krajnje agresivno i strateski jasno i nedvosmisleno porucuje i prijeti svima u Crnoj Gori koji ne slijede njegov svjetonazor. ideologiju, sredstva ciljeve, namjere i nakane. Kako, dakle, sada aktuelna DPS-ovska opozicija i dalje postupa na isti nacin prema Mandicu kako je postupala prema njemu dok je bila vlast kao omijenom opozicionaru koji zbog svoje radikalnosti nece nikada doci  na vlast koju ce oni zbog toga vjecno obnasati? Na oba prijethodna pitanja odgovor je jednostavan: zato sto su duvali u istu tikvu i sto su i ideoloski, svjetonazorno, nacionalno i vjerski, pa sve tjeraj i do fizickog prisustva i prakticnog "rada" na terenu Dubrovnika i okoline, slijedili istu politiku i pripadali - mnogi i iz dabasnjeg  korpusa DPS-a ili od onoga sto je od njega ostalo i preteklo - istom svjetonazorskom konceptu svijesti, misljenja i djelovanja, olicenom i dan-danas u tako "dobro" formulisanom konceptu "Rata za mir" koji je samo vrhunac iznad vrtloga jedne krajnje tragicne i nazadne mracne ideologije sa ovih nasih nesrecnih levantskih zapadnobalkanskih prostora. Drzava i vlast koja vec decenijama nema moci, svijesti i sposobnosti da prepozna ovaj i sada dalje upravo ovakav aktuelan rad i u vrhu i na terenu zemlje odnosno Crne Gore, dakle sa "vrijednostima" koji nose jednu ovakvu tragicnu politiku i za same sebe i svoje susjede, i ne zasluzuje bolju sudbinu od one koju su dobili. Tragika je svakako situacija u koju su doveli Crnu Goru i sve njene gradjane jer nikome u krajnjem od njenih pogubnih ucinaka ne moze biti bolje. "Rat za mir" potencijalno i dalje zivi, ovoga puta sa opasnoscu prije svega po samu Crnu Goru. On dovoljno pokazuje o kakvom se Dalaj Lami radi i o kakvoj je evropskoj politici aktuelne Vlade rijec i kakvom smo do sada  nevidjenom pokusaju obmane svjetske javnosti i medjunarodne zajednice prisustvovali kada je od strane aktuelnog premijera i to u Briselu receno da je Mandic Dalaj Lama. Barem nama u Crnoj Gori kojima je stalo do istine ovim se pokazuje ono sto vec znamo: koliko su evropljani i Dalaj Lama i nasa aktuelna Vlada. A Dzordz Orvel rece da je istina izdaja carstva lazi.