IZMEĐU NEBA I KAMENA-OTKRIVANJE SAKRIVENIH DRAGULJA DURMITORA (I)
Piše:
Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Kroz vjekove, planine Crne Gore su čuvale svoje
tajne, priče utkane između neba i kamena, vatre i vode. Nacionalni park
Durmitor, središte prirodnih dragulja i legendi, oduvijek je bio više od same
geografije. On je mozaik života na katunima, bogate flore i faune, odražavajući
jedinstvenu sliku prirode i gorštaka koji u njoj žive. Subota, 11. maj 2024.,
obećava ne samo sunčan dan već i avanturu koja graniči sa nestvarnim. Put od
Cetinja preko Nikšića do Žabljaka uvodi nas u samo srce Durmitora, đe će nas
dočekati istinski reprezenti ovog kraja - Božica Damjanović i Tomo Pajović. Sa
uvaženim kolegama Aleksandrom (Veljkovom) Vujović, Igorem Kokotovićem i Željkom
Zvicerom koračam putem koji je mnogo više to je putovanje u jednu drugu
vremensku i prostornu dimenziju; to je putovanje kroz priče koje su živjele i
umirale sa svakim listom, kapljom vode sa izvora, netvarnim maglama i olujama
koje su izgradile carstvo među jelama i bukvama u toj igri kipara koji se zove
priroda a koji je oblikovao ove planinske masive.
Naši domaćini, Božica Damjanović i Tomo Pajović,
čuvaju duh prošlih vremena, čvrsto se držeći tradicija koje odolijevaju brzim
promjenama savremenog doba. Njihovo gostoprimstvo je iskreno i toplo, bez
ikakvih skrivenih interesa – pravo gorštačko, koje srdačno pozdravlja svakog
putnika željnog istraživanja. Sa njima, svaki razgovor obogaćen je anegdotama a
svaka šetnja stazama Durmitora otkriva ne samo fizičku ljepotu, već i duhovnu
dubinu ovog kraja. “Između neba i kamena“ nije samo fizička lokacija, to je stanje
duha, putovanje u kojem svaki korak otkriva novu tajnu, svaki pogled otvara
novo horizonte, a svaki dah postaje dio vječnosti koju Durmitor nesebično
dijeli sa onima koji su dovoljno hrabri da se upuste u njegovo istraživanje.
Krenusmo uskim asfaltnim putem od Žabljaka, koji
se vijugaa preko Štuoca, pa sve do zabačenog sela Mala Crna Gora. Taj put, kao
tanka linija između robustnih planinskih oblika, vodi nas u Sušica do odakle
započinje staza koja obećava pravu avanturu. Samim putem, beskrajni planinski
vijenci otkrivaju svoju veličanstvenost. Prohladan, svjež vazduh, pun mirisa
čiste prirode, miluje naše lice dok nas povijene jele pozdravljaju svojim
gracioznim granama. Čini se kao da su se nagnule da šapnu dobrodošlicu svakom putniku
željnom dubokog mira koji samo planine mogu ponuditi. U planinskim vrtačama,
prizor se pretvara u čaroliju – tamo se razgrće ćilim od planinskih ljubičica,
prekrasna prirodna tapiserija koja se širi pod našim nogama, dodajući boju i
život.
Sušički do, na nadmorskoj visini od (1.159
metara) zajedno sa Planinarskim domom koji se ponosno uzdiže na ovom mjestu,
služi nam kao polazna tačka. Sa terase doma, pogled se nesputano pruža prema
Sušičkom jezeru, smještenom na samo deset metara nižoj nadmorskoj visini. Planinarski
dom na samom jezeru, izgrađen na idiličnom mjestu, predstavlja savršenu oazu
mira, daleko od užurbanosti modernog života. Ovaj dom ne samo da može poslužiti
kao centar za različite aktivnosti poput planinarenja, obilaska staza i katuna
već i kao mjesto za odmor, predah i duševno obnavljanje. Njegov potencijal za
razvoj ekoturizma je ogroman, naročito za posjetioce koji žele pobjeći od
savremene civilizacije i uroniti u netaknutu prirodu. Planinarski dom bi, uz
odgovarajuće upravljanje i inovativne pristupe, mogao privući posjetioce željne
autentičnih iskustava i interakcije sa lokalnom kulturom, tradicijom i kuhinjom.
Investicijom u infrastrukturu i promociju održivog turizma, planinarski dom na
jezeru može postati ključno mjesto za one koji traže bijeg iz grada i priliku
da se ponovno povežu sa prirodom. Takođe, razvoj ovakvog turističkog potencijala
može doprinijeti lokalnoj zajednici kroz stvaranje poslova i povećanje svijesti
o važnosti očuvanja prirodnih ljepota Durmitora. Uz ove nove i neke nadam se bolje
dane i ideje, planinarski dom na jezeru bi mogao postati simbol i primjer za održivi razvoj u srcu crnogorskog
planinskog krajolika.
Jezero, koje je periodičnog karaktera, postaje
utočište za izvorske vode koje se, nakon otapanja snijega i tokom atmosferskih
padavina, skupljaju u njegovom krilu. Dok posmatramo vode jezera, koje se
smenjuju s doba godine, počinjemo da shvatamo – svaki korak na ovoj stazi vodi
nas dublje u srce Durmitora, tamo đe se priroda i legende prepliću u
jedinstveni ples. Svaki kamen ovđe šapuće, svaka kapljica vode odjekuje
stoljećima starim pričama o snazi, ljepoti i neukrotivosti ovih divljih
predjela. Jutro se tek budi, a prizori oko jezera postaju živi. Voda mirno
odražava okolni kolorit – palete pejzaža koje čine kameni dragulji i visovi
Durmitora. Ovdje, među šumovitim obroncima i vodenim prostranstvima, osjećamo
se uzvišeno i privilegovano. Opčinjeni smo ljepotom koja se prostire pred nama,
ljepotom koja poziva na tišinu, na poštovanje, na zahvalnost. Sa svakim dahom,
svakim pogledom na jezero koje obasjava nebo, zakoračujemo dublje u tajnu,
dublje u čaroliju Durmitora, sazrijevajući u spoznaji o veličanstvu prirode
koja nas okružuje.
OD KANJONA SUŠICE DO VODOPADA SKAKALA
Naš domaćin i vodič Božica Damjanovića nas
postepeno uvodi u same tajne ove staze. Krenuli smo planinarskom stazom koja se
njiše pored samog jezera, ulazeći u srce guste šume đe se stabla jela uzdižu
kao drevni čuvari ovog zemljišta. Put nas je vodio do dijela đe potok Sušica
počinje svoje živopisno putovanje, formiran od voda koje se oslobađaju
otapanjem snijega i atmosferskih padavina. Ove bistre, čiste i hladne, vode
žure prema jezeru Sušica, dodajući melodiju koja se prepliće sa šumom vjetra
kroz visoke grane. Dok polako koračamo stazom, stoljetna stabla jela dominiraju
pejzažom, stvarajući krov nad našim glavama. Vegetacija je gusta, a impresivna
zelenila neumorno pričaju priče o vremenim. Pod našim nogama širi se medvjeđi
luk, njegov jaki, prepoznatljiv miris nas ispunja. Među gustim zelenilom kriju
se i druge florne, ljekovite i otrovne biljke: žuta mrtva kopriva svojom
diskretnom ljepotom mami poglede, dok čemerika sa svojim otrovnim listovima
opominje na oprez.
Krošnje jela natkrivaju dobro utabanu stazu,
štiteći je od intenziteta sunca. Staza se vijuga kroz polja medvjeđeg luka, a
povremeno se čuje i kukavica, čiji prodorni glas remeti tišinu prašume,
prizivajući nas da zastanemo i osluškujemo. Ova šuma, sa svojom mahovinom i
stijenama koje izgledaju kao da su izrasle direktno iz zemlje, odiše čarolijom
i misterijom. Ulaskom u ovu šumu, čini se kao da smo zakoračili u drugu
dimenziju – dimenziju prošlih vjekova, đe vrijeme stoji i đe se svaki dah,
svaki korak, mjeri sa vječnošću. Okruženi smo pričama koje su ove šume čuvale,
tajnama koje su preživjele vjekove i sada, kako hodamo ovim stazama, ti drevni
vladari, ova stabla i šume, tiho ali autoritativno gospodare nad nama, nudući
nam svoje blago koje sežemo rukama i srcem. Nekada su, u
hladovinama ovih stoljetnih jela, pastiri nalazili utočište za svoja brojna
stada. Tokom dugih ljetnjih mjeseci, kada je sunce bilo jako nebeski svod, ove
mračne i svježe šumske aleje postajale su sigurno utočište. Stada su se tu odmarala,
dok bi pastiri, razmjenjivali priče i iskustva, povezujući se s prirodom na
jedinstven način. Danas stada više ne lutaju ovim stazama, ali duhovi prošlih
vremena još uvijek odjekuju kroz šuštanje lišća i šaptanje vjetra. Priče o tim
danima, kao dragocjeni biseri pamćenja, i dalje se prenose – od starijih do
mlađih, od srca do srca. Ove naracije o pastirima, njihovim avanturama i načinu
života, utkane su u život ovog kraja i katuna, čuvajući duh prošlosti u
sadašnjem trenutku, podsjećajući nas na vremena kada je čovjek bio bliže
zemlji, više povezan sa ritmom prirode.
Dok nas vodi staza kroz šapat šumske tišine,
markacije su uglavnom jasno vidljive, svjetleći poput malih svetionika na uskom
putu. Prelazeći preko hirovitog Sušičkog potoka, pred nama se na zapadnoj
strani uzdiže stijena Grude, stojeći ponosno kao drevni čuvar ovih predjela.
Njena surova i nepristupačna pojava izaziva strahopoštovanje; čini se da prkosi
svakom avanturistu, opominjući da su neka carstva prirode ostala neosvojena.
Put nas dalje vodi usponom, od Suvog kleka do Botuna, đe svaki korak postaje izazov,
svaka stopa na zemlji priča o upornosti i snazi. Poneka oborena jela, ogromna i
moćna čak i u svom padu, kao da štite tajne šume, “braneći“ prolazak. No, mi,
kao junaci neke drevne bajke, uspješno savladavamo te prepreke, korak po korak
osvajamo stazu koja se uvija kroz zagonetni pejzaž.
Pod našim nogama, humusno i plodno zemljište je
meko, gotovo se “topi“, povremeno usporavajući naš marš, kao da želi da nas
nauči strpljenju, podsjećajući nas da svako putovanje ima svoj ritam. Planinski
lanac oko nas kiti se svojim najlepšim draguljem – borom krivuljem, čiji
izvijeni, snažni oblici stoje kao stražari ovih djelimično ogoljenih vrleti. Sa
vrhova se obasipaju sipari, rasipajući se poput kamenih bisera niz padine,
dodajući suptilnu, gotovo mističnu ljepotu ovom planinskom lancu i kanjonu. Sve u svemu, naša pustolovina kroz ovaj
magični pejzaž odiše duhom bajke, u kojoj svaki korak otkriva nove čarolije
skrivene u srcu divlje prirode, svaka staza vodi ka novim tajnama koje čekaju
da budu otkrivene.
Dok staza vijuga kroz veličanstvene predjele
Durmitora, Božica svojim pripovjestima obogaćuje naše putovanje. Njene priče,
prožete legendama i istorijskim činjenicama, pretvaraju svaki korak u avanturu,
svaku liticu u stranicu iz knjige. Njena ljubav prema ovim gorama jasno se
oslikava u svakoj rečenici, svakom gestu. Ona pripada onom rijetkom soju neimara
čiji posao nije samo „zanimanje“, već prava ljubav i privilegija. Naš uspon
dobija novu dimenziju kada naiđemo na izazov – snažan potok koji se preliva
preko staze. Dok prelazimo, na našim licima osjećamo prskanje vode, čarobne
kristale koje nam vodopad Skakla rasipa u dobrodošlici. Pod masivnim stijenama
ovog vodopada, na nadmorskoj visini od 1.500 metara, pravimo kratki predah.
Okruženi smo ljepotom prirode i snagom vode koja se obrušava niz litice, sa
glavnim slapom dugim petnaest metara. Ovdje, ispod ovog prirodnog fenomena,
prepustili smo se trenutku, uživajući u prizorima koji oduzimaju dah. Naši
fotoaparati neumorno bijeleže svaki trenutak, dok pijemo hladnu, kristalno
čistu izvorsku vodu koju sipamo u naše flaše. Ovaj trenutak spokoja, okružen
šumom vode i šaptom prirode, nadahnjuje nas da nastavimo dalje, dublje u ovu
jedinstvenu avanturu.
Legende kažu da je pored ovog vodopada Skakla
nastalo mnogo priča, a tajne koje su šaputale vode, zauvijek su sačuvane u
šuštanju lišća i huku slapova. Ovo mjesto, utkano u srce planine, sluša i
pamti, šireći priče koje prenose generacije gorštaka, pustolova i zaljubljenika
u prirodu. Svaki kamen ovde je nosilac priče, svaki povjetarac nosi šapat
prošlosti koji se prepliće sa mirisom jela, bukve i medvjeđeg luka. U ovom
kutku svijeta, svaki korak, svaki pogled otkriva novu stranicu bajke koja se
živi pod nebeskom magijom Durmitora.
0 Komentara