Piše: Dragan Mitov Đurović

U dva vijeka dvije Sofije zadužile su Crnu Goru, najljepšim darovima -brigom o najmlađima. Činile su to otmeno, dostojanstveno, hrabro, majčinski toplo. I ostale zapamćene kao primjer posvećenosti novim generacijama,i kao učiteljice vaspitačima u jaslicama i vrtićima, tamo đe ,,mali ljudi,, tek stupaju na stazu života,i đe je svaka riječ i svaki osmijeh ,,znak pored puta,, koji sevječno pamti.                  

                       Početkom minulog vijeka ,uz prijedlog i zdušnu podrsku šćeri kralja Nikole, Milice Nikolajevne Romanov, Sofija Petrovna Metvago, direktorica Đevojačkog instituta, đe su djevojke svih vjera i nacija iz svih krajeva Crne Gore sticale osnovna znanja i otmena saznanja potrebna za dalji život u modernijim uslovima, otvara na Cetinju  Djetski sad, đe u ,,maloj školi,, zabilježio je hroničar boravi na početku 9o djece mahom iz siromašnih porodica.

                       Tu misiju na najbolji način nastavila je u drugoj polovini minulog vijeka Sofija Klikovac, zapamćena direktorica Dječijeg vrtića , Ljubica Popović,, koja je predanim radom,, ispisala biografiju za sjećanje i poštovanje,, i ljetopis crnogorskog predškolskog odgoja i vaspitanja.

                         Zapamtila je kao đevojčica ratne strahote, tragičan gubitak majke, sirotinjske poslijeratne godine, izgradnju porušene zemlje, posebno ratnu siročad, o kojima je kao o svojim vršnjacima bolno govorila. 

I kada je bilo teško, ,,zaključala,, je svoje rane, završila studije i vrnula se u Titograd sa vjerom u dobro, u prijateljstvo i ljubav, uz želju da svoj život posveti najmlađima. Za duže od pola decenije predanog rada , uz podršku supruga Zarije i svoje đece /i kao penzionerka koračala je putevima svoje misije/ bila je sve, i vaspitačica i direktorica, i nezaboravni graditelj čak 17 objekata za predskolsko obrazovanje i vaspitanje u Podgorici,kao nezaboravni primjer ostalim krajevima Crne Gore.

                            Svjedočanstva o neponovljivom životopisu Sofije Klikovac, istaknutog borca za dječija prava i uglednog društveno političkog poslenika žive u brojnim knjigama, novinskim i drugim zapisima. Najviše ipak, u sjećanju nekadašnjih polaznika jaslica i vrtića đe su učili prve riječi i prve pjesme,,sada već vremešnih baba i đedova, i posebno uglednih vaspitačica i stručnog osoblja, za koje Sofija Klikovac, ostaje za neke majka ,jer tako su je tada zvali, za ostale prijatelj koji se ne zaboravlja i čiji osmijeh uvijek daje nadu i jača vjeru u dobro u ljudima..

Posebnu stranicu predanosti i humanosti ispisala je Sofija Klikovac, kao dugogodišnji član Predsjedništva Saveza boraca NOR-a i antifašista Crne Gore, koje zdušno podržava prijedlog Ministarstva prosvjete,nauke i inovacija da jedna ulica u Podgorici dobije njeno ime, u znak zahvalnosti i poštovanja za izuzetan doprinos odgoju najmlađih u poslijeranoj i novoj Crnoj Gori.

                             Bila je Sofija Klikovac, istinski borac za prava svih ljudi, jer  nije poznavala vjere i nacije, znala je samo za dobro.Posjećivala je porodice poginulih u borbi za slobodu, posebno čuvala sjećanje na crnogorske heroine, stizala kao antifašista do sirotinjskih zaboravljenih domova, voljela punim srcem Crnu Goru, rodni danilogradski Frutak i posebno Zetu, đe u porodičnom domu među brojnim priznanjima blista ,,Oktoih,, zatim ,,Medalja rada,,pa  ,,Iskra, priznanje za dobročinstvo,  od nedavno i ,,Orden rada sa zlatnim vijencem,,- koji je posthumno dodijelio Predsjenik Crne Gore.