Žarković: Put izlaska iz krize – jedinstveni front crnogorskih patriotskih snaga
”Moratorijum na međusobne optužbe mora prestati makar dok se stanje u našoj kući ne normalizuje jer očevidno je svi trenutno konstantno klizimo u propast. Crna Gora ima opasne i moćne protivnike koji je svakodnevno i sistematično na svim poljima kao tumor izjedaju.”
Piše: Dr Dragan Žarković
Aktuelna politička dešavanja u Crnoj Gori, osmišljena i dominantno dirigovana iz vana, ne mogu a da ne zabrinu svakog crnogorskog patriotu i poštovaoca Drzave Crne Gore i njene hiljadu godina stare nacije. Sinergičnost djelovanja anticrnogorskih subjekata iz vana i njihovih izvršilaca u Crnoj Gori koji su od 2020-te na žalost postali sistemski činioci sa pozicija vlasti, svakog zdravomislećeg građanina mora da zabrine. Neprestani otvoreni pritisci na veljesrpskoj nacionalističkoj osnovi negativno okrenutoj prema svima koji je ne žele, posebno su naglašeni prema Crnogorcima, Crnoj Gori i svemu crnogorskom.
Najnoviji iz niza poraza postjugoslovenske velikosrpske politike, sa śevera Kosova, uslovio je strateško i taktički operacionalizovano preusmjeravanje težišta neonačertanijevskog projekta na Crnu Goru. Na to smo odavno upozoravali, tada evidentno neodgovornom i u mnogim postupcima nevizionarskom vladajućem DPSu.
Stanje krize
I danas mnogi Crnogorci ne shvaćaju da će se nakon potpunog raspleta kosovskog čvora, sva sila agresivne Srbije dodatno sručiti na Crnu Goru te da nas tada čekaju još teža vremena. Potvrda ove sumorne prognoze je aktuelni slučaj sa promjenom djelovanja Ruske pravoslavne crkve koja gubitkom svojega uticaja na Ukrajinsku pravoslavnu crkvu, preusmjerava svoje djelovanje primarno na SPC.
U novoj taktici Srbijanska vlast vrši povremenu preraspodjelu uloga izvođača radova u Crnoj Gori. Za sada su u opticaju isti likovi, samo što im se uloge i zadaci povremeno inoviraju i preraspodijeljuju.
Vojvoda Mandić i političko-patološki konfliktni Knezević, još uvijek su prve prosrBske trube u Crnoj Gori, čiji je osnovni zadatak neprestano držanje tenzičnosti društva i permanentno izazivanje kriza. Sve to sada izuzetno treba uzdrmanom beogradskom diktatoru kako bi imao u rukama taj decenijama obećavani fiktivni argument da ga moraju glasači trpjeti sve dok ima nade da se ipak dogodi srpsko teritorijalno proširenje. Kada se nije uspjelo sa prekodrinskim proširenjem, pa sa otcjepljenjem sjevernog Kosova, krenula je propaganda da će se budućim izlazom na crnogorsko more kompenzovati sva dosadašnja čekanja, svi vojni porazi i sva dosadašnja nacionalprogramska posrnuća. Tu i Rusija vidi svoju strategijsku šansu.
Za ostvarenje toga aktuelizovanog cilja, pripremljena je taktika aktiviranja svih dostupnih poluga moći, konspirativne pripreme tajnog i uz upotrebu svih njima poznatih falsifikacija navodno plebiscitarnog a suštinski dvosmislenog polutajnog anticrnogorskog izjašnjavanja po modelu podgoričke skupštine. Taj proces se ima etapno realizovati kroz prvu pripremnu dionicu ulaska Crne Gore u tkz Srpski svet. Druga etapa bi se realizovala konačnom i po mogućnosti prioritetno sprovođenom mirnom aneksijom. To bi predstavljalo ostvarenje konačnoga Cilja tog neonačertanijevskog programa.
Za realizaciju ovakvog Cilja potrebno je apriori i bezuslovno onemogućiti približavanja Crne Gore Evropskoj uniji. Taj proces (ometanja pristupanju EU), mora se sprovoditi u krajnjem-ako zatreba i po makijavelističkim principu, ali po svaku cijenu. Nije dovoljno što “paf-paf” Premijer Spajić, galantno za prostu potrošnju zadužuje naše potomke za naš i njihov (potomaka) račun. On zaduženje ne stavlja u funkciju učvršćenja Države, već njime samo kupuje mir u kući i ispunjava svoja predizborna obećanja. Ali i kao takav on Beogradu nije dobar jer su glavni problemi za realizaciju tkz Srpskog sveta njegove aspiracije da Crnu Goru približi EU.
Na tim aspiracijama sa jedne strane Premijer Spajić vidi svoju formulu opstanka na vlasti, ali je ona sa druge strane, u direktnoj suprotnosti sa strategijom aktuelnog veljesrpskog programa. Stoga su u svrhu ometanja takvog otrzanja Crne Gore od uticaja hegemonističkog susjeda i njegovog velikog istočnog saveznika, isposlovana dirigovana i iznenadna podjela u PESu, koja će biti samo prvi korak u razaranju svih ne samo crnogorskih nego i proevropskih pokreta i snaga. Zbog njihove ocjene značaja njihovog Cilja za sve planirane i osmišljene anticrnogorske aktivnosti vremena, novca i drugih resursa neće i ne smije faliti. Neće faliti ni sveopšte podrške u vascijelim Srbiji i Rusiji, jer njihove strateške procjene predviđaju da im to može biti rješenje i kompenzacija za sve trenutne neuspjehe, poraze i aktuelne nedaće.
Resursi i snage za rješenje nametnutih kriza
U trenutnom stanju cijelog konteksta snaga, važno je kako suštinski djeluju, pokreti, partije i pojedinci koji ne žele realizaciju iz vana planiranog crnogorskog scenarija?
Odsustvo međusobne subordinacije, razjedinjenost – lišenost zajedničke strategije i programa djelovanja, opterećenost minulim antagonizmima i propuštenim prilikama za svoje sopstvene afirmacije, u cjelini svi skupa djelujemo neubjedljivo, neorganizovano, nesistematično bez utvrđene zajedničke strategije i operativnog plana. Uz sve to, djeluje da nemamo ni obezbijeđenu kvalitetnu potporu niti direktnu podršku glavnih međunarodnih sila: EU i SADa.
Nedavni malobrojni i loše osmišljeni, medijski slabo ispraćeni protesti, uprkos plemenitoj namjeri njihovih učesnika, u Podgorici i na Cetinju povodom dolazaka Dodika i Mandića su mala ali indikativna potvrda tome.
Sve su ovo posljedice neobjašnjivog nesnalaženja opozicije u prvom redu najjače opozicione partije DPSa (bivše trodecenijske vlasti), koja počev od politizovanih litija, preko spontano organizovanog belvederskog i drugih protesta, potpisa tkz Temeljnog ugovora, drskog ponižavanja nacionalnih simbola u najvišem zakonodavnom domu Države i td., neuspješno sebe predstavlja dovoljnom crnogorskom snagom, koja je kao takva apsolutno poželjan opozicioni dekor ovakvom anticrnogorskom projektu i aktuelnoj vlasti.
Putevi izlaska iz kroze
U tom smislu nedavni javni apel Preśednika Crnogorske evropske partije Mr Novaka Adžića, o neophodnosti zajedničkog sastanka svih crnogorskih snaga, na kojem bi se dogovorilo zajedničko djelovanje (bez predizbornog koaliranja, ujedinjavanje i td.), treba shvatiti kao odgovoran čin da se danas spašava što je još spasiti moguće, jer već sjutra će sve današnje krize biti teže ili čak nemoguće riješiti. Sujete, pizme i ranije učinjene međusobne nepravde, moramo svi sada na neodređeno odložiti, ako ih ne možemo zaboraviti. Moratorijum na međusobne optužbe mora prestati makar dok se stanje u našoj kući ne normalizuje jer očevidno je svi trenutno konstantno klizimo u propast.
Crna Gora ima opasne i moćne protivnike koji je svakodnevno i sistematično na svim poljima kao tumor izjedaju. Ako za trenutak stavimo u stranu: ekonomske, prosvjetno-kulturne, crkvenovjerske, informaciono-medijske, hibridno-propagandne i mnoge druge aspekte, na kojima nas satiru i pogledamo samo crnogorska demografska kretanja, svakome je zaključak presumoran.
Nakon uvida u kretanja intenziteta pada broja Crnogoraca u matičnoj Državi, u Srbiji, pa i ostalim zemljama, svima je jasno da je stanje odavno već prealarmantno. Vidi se đe smo sada a đe smo nekada bili i odmah je jasno da će nas do elementarnog nestajanja ovi negativni trendovi sami ubrzo dovesti.
Mnogi današnji učeni Crnogorci su opsjednuti svojijem veličijem, misleći samo na svoj životni tok, u ime koga su spremni čak zrtvovati ne samo svoju nego i budućnost svojih potomaka. Pri tome oni ne shvataju da je svačiji život u istorijskim kategorijama samo tren.
Strateški naš Cilj mora biti očuvanje Države Crne Gore i slavne crnogorske nacije, čije temelje su vanjski neprijatelji i unutrašnja Peta kolona, ozbiljno i odavno potkopali.
Dobrovoljno položene sopstvene kosti niza generacija našijeh slavnijeh predaka na oltar crnogorske Slobode naša su krupna i nezaobilazna obaveza. Da li mi to uopšte znamo i da li to istinski ośećamo? Često mislim da je odgovor negativan! Stoga formiranje jedinstvenog, zajedničkog i iskrenog fronta u kojem mora imati udobnog i sigurnog mjesta za SVE istinske Crnogorce i crnogorske političke subjekte, prioritetno i istovremeno za pripadnike svih crnogorskih manjina je jedina spasonosna formula uspjeha, pred nastupajućom mračnom anticrnogorskom pošasti.
Autor je član preśedništva Crnogorske evropske partije (CEP)
0 Komentara