Kultura

Dr. sc. Goran Sekulović

Uvod u III tom Istorije crnogorske filozofije (VII)

Mar 08, 2024 1 Komentara

(15 riječi)

OD 1945.G. DO POLOVINE 70-IH GODINA

Crna Gora je danas, polovinom treće decenije XXI-og vijeka, dakle, u dubokoj društvenoj krizi različitih aspekata. No, čini se da je najdublja i sa najdalekosežnijim posljedicama ona identitetskog karaktera. O krajnje pogubnim posljedicama klerofašističke vlasti nastaloj nakon 30. avgusta 2020.g. gotovo je sve rečeno i Crna Gora se za još dugo poslije nje – dakle i kada se formira neka uistinu demokratska i procrnogorska, patriotska Vlada – neće moći ponadati da čak i može krenuti iz teškog blata u koje nas je gurnula ne samo ona, već dakako i ona ranija suverenistička vlast. Jednom riječju, Crna Gora u čitavom XX-om stoljeću nije imala ni jednu vlast ni Vladu koji su bili apsolutno okrenuti isključivo i cjelovito afirmaciji nacionalne crnogorske države i svih aspekata crnogorskog identiteta –etničkog. vjerskog, jezičkog, kulturnog…

Koliko je samo ranija suverenistička vlast zatvarala oči – a bogami ne rijetko i otvarala i sama proizvodila antidržavne i antinacionalne prljavštine! – pred svim onim što smo svi lako  viđeli, a to je nesumnjivo bilo kontinuirano i rapidno, sveopšte propadanje svega stvarno suverenističkog, crnogorskog i evropskog?! Čak su i iz CANU aminovali davanje nagrade ‘’Miroslavljevo jevanđelje’’ čovjeku koji u toj ‘’nagr(a)đenoj’’ knjizi tvrdi da su svi Crnogorci van kulturnog srpskog kruga nula ljudi, dakle, nepostojeći i prekriženi, Jer, što je to do baš slaganje i preporučivanje, kada je na čelu Žirija za dodjelu nagrade upravo akademik iz Crnogorske akademije? Pri tome, do dana današnjeg, skoro niko iz sastava ove akademije nije se ogradio ni od  odluke Žirija ni od poruka i ‘’pouka’’ dotične knjige. I što je u srži ovakvih ideja i aktivnosti do – duhovni terorizam, kako je to lijepo i tačno formulisao mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve vladika Mihailo povodom aktuelnih izjava mitropolita Crkve Srbije u Crnoj Gori Joanikija Mićovića.

I zaista, upravo je duhovni terorizam reći da će se vrlo brzo, mnogo brže no što se misli, na Lovćenu naći ‘’Njegoševa’’ kapela (misli naravno na kapelu Aleksandra Karađorđevića kao još jedan biljeg, možda i najvažniji, Velike Srbije, dakle, finalni simbolični akt zaokruživanja i zacementiranja Crne Gore u tzv. ‘’srpski svet’’, tj. konačno utkivanje i zakivanje! Crne Gore po planu Načertanija u nekadašnje ‘’Dušanovo carstvo’’), te da je Crna Gora mala Ukrajina (valjda da je projektovana kao takva, pa da ne bi to postala, legitimno je i legalno, opravdano i moralno – a sve valjda u skladu sa međunarodnim pravom!? – da se poput Putinove agresije na Ukrajinu, i ovđe nađe neko ko će kazniti tu Crnu Goru kao malu Ukrajinu (zamislite samo na što se ona odvažila da bude!?), i stvari dovesti u najbolji ‘’Božiji’’ (klerofašistički) red!?

Može se misliti koliko su se i sa ‘’novom’’ – nakon one prve ‘’apostolske’’ klerofašističke Vlade formirane odmah poslije 30. avgusta 2020.g. – tzv. ‘’manjinskom’’ Vladom, koju je podržao DPS, ośećali velikosrpski šovinisti moćno, sigurno, zaštićeno i ‘’kreativno’’(tj. rušilački!) kada su htjeli i hoće naravno i dalje kao i u vremenu stare (klerofašističke – da ipak ne bude zabune, u doba DPS-ove vlasti su ‘’samo’’ trenirali a bogami pokatkad i igrali, u svakom slučaju bildovali i spremali potrebne ‘’mišiće’’!) Vlade da ne samo snuju, žele i planiraju, već i da praktično sprovode svoje destruktivne i opasne namjere. A imaju i pravo, jer se nije ništa niti će se išta! dok su god na vlasti velikosrpski klerofašisti suštinski promijeniti! Jer, klerofašisti su još bolje stojali i stoje i dalje sa ‘’novim’’ ‘’crnogorskim’’ Vladama, pa dakle su odlično naravno stojali i sa ‘’novom’’ ‘’manjinskom’’ Vladom – u pohode su im bili stigli i svo vrijeme s njima radili zajedno i predstavnici manjina, ono što prethodni premijer Krivokapić sa starom ‘’apostolskom’’ vlašću nije nikako mogao da uspije!? Zato se Joanikije i ne brine nimalo, jer sve je pod kontrolom, pa se može opušteno pripremati da zada završne udarce veljeg srpstva spram svih njegovih neprijatelja, u ovom slučaju, prije svega i nadasve crnogorcizma! 

A da je ovaj i svaki sličan duhovni terorizam koji već poodavno cvjeta na ovim našim prostorima, u korijenu sječen i zaustavljan, ne bi ni ovog njegovog aktuelnog nastavka bilo. Ne tako davno, raniji mitropolit Srpske crkve u Crnoj Gori je ranijoj vlasti bio priprijetio sa nemirima i oružanim sukobima ako se drznu da ga privedu ‘’k poznaniju prava’’ i sruše po zakonu divlju ‘’crkvu’’ na Rumiji. Ili kad je Crnogorce proglasio kopiladima a njihovu naciju nepostojećom i nastalom u Brozovom Jajcu!? Neđe u to vrijeme Srpska crkva u Crnoj Gori u kontinuitetu je blokirala i onemogućavala silom i golim nasiljem javnu raspravu o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom statusu vjerskih zajednica, protiv kojega su kasnije organizovali i čuvene parareligijske i u biti političke proteste iliti tzv. Litije. Već tada je sve bilo jasno ko zapravo polako preuzima stvarnu vlast u zemlji. I sve tako redom… A država ništa, ni riječ ni slovo da zamucne… I kako će, kada je na ključna stručna i odgovorna mjesta u mnogim institucijama, osobito u onima u sferi identitetskih poslova (nauka, kultura, prosvjeta, vjerska i nacionalna pitanja…) direktoratima, zavodima, javnim preduzerćima i ustanovama, postavljala ‘’odane’’ ljude (odane ne državi već uskim otuđenim partijskim moćnicima koji su vodili računa samo o svom punom  džepu), koji se ne rijetko nijesu ni miješali u svoj posao, jer ga nijesu ni poznavali!? Ništa novo kada ste okruženi birokratsko-partijskom nomenklaturom i samo-ne-talasaj-močvarom u kojoj je dijeljenje funkcija po partijskom koaliciono-kadrovskom ključu – bez realnog i argumentovanog pokrića, dakle, bez obzira na njihov stvarni stručni i profesionalni, a bogami i nacionalni i domovinski bekgraund – bio najviši princip političkog ponašanja. Đe nas je to i sve slično tome dovelo, sada najbolje vidimo! I tek ćemo!?

Da smo pravna država bili i tada i sada, svi ovi akti bi se kao očigledan praktičan atak na javni red i mir, te stvarna opasnost po međunacionalne i međuvjerske odnose – dakle, nesumniive radnje kojima se ugrožava građanski poredak države, sa zajedničkim imeniteljem i nazivom: duhovni terorizam – našli pod ‘’paljbom’’ odgovarajućih krivičnih sankcija, bez obzira ko ih i sa kojeg mjesta u hijerahiji bilo koje sfere u društvu (niko ne može biti iznad zakona i znad građanskog mira, što zapravo i jeste pravna-građanska država i ništa više, ali ni manje, od toga!?)  saopštava i ima namjeru realizovati ili ih je već realizovao. Pa, brajko moj, izvoli, pokušaj!? Ali, pošto države nijesmo imali, naravno nemamo je tek ni sada, svi su mogli zaista da vršljaju u njoj i da siju zlo i naopako sjeme. Sada već itekako ubiremo gorke plodove. Nijesu smjeli, čuju se ‘’objašnjenja’’, da diraju ‘’diva’’, tj. Srpsku crkvu u Crnoj Gori, dok spava!? A koliko je još tek bilo tih malih ili većih, i koliko ih je još sada, ‘’divova’’ u zemlji?! Da su svi sasječeni na vrijeme, ne bi danas ni iz CANU mogli u suštini da sa aktom duhovnog terorizma nagrađuju jedan drugi akt istog takvog terorizma, a oba uperena protiv najbrojnijeg naroda ove zemlje, koji ju je vjekovima stvarao i branio, civilizacijski utvrđivao i razvijao!?

I tako, umjesto da ih društvo, država, sudovi i tužioci, sankcionišu i kažnjavaju na vrijeme, predstavnici ovog zla su se toliko namnožili i ojačali da su danas ne samo na vlasti već i u samim temeljima ovog društva sa za njega razarajućim posljedicama, pa su mnogobrojnim hobotnicama premrežili većinu institucija i javnih sfera zemlje, da će stvarno oslobođenje od njih i dovođenje u red ove države u budućnosti ići vrlo, vrlo teško. Posebno kada znamo s kojim je kadrom ranija vlast raspolagala i na koju je operativno računala, pa je rezultat i morao biti onaj koji je već postignut i svima nam znan, a koji su klerofašisti objeručke prihvatili i za svoje ciljeve funkcionalizovali i samo nastavili dalje, naravno, radikalno i ne obazirući se nimalo ni na koga i ni na šta, ne ustuknuvši ni pred čim ni u zemlji ni u inostranstvu, tj. pred tzv. Međunarodnu zajednicu – a i zašto i čemu da ustuknu?! S njihove tačle gledišta dobili su sve što su mogli, željeli, trebali i htjeli, kao na tacni od ranije vlasti i krenuli u konačno oburdavanje suverene, evropske, građanske, multivjerske i multietničke, crnogorske Crne Gore!

Eto, to je bio rezultat možemo slobodno reći uništavanja crnogorskog građanskog, multivjerskog i multietničkog jedinstva i integralnog, interkulturalnog bića Crne Gore ranije DPS-ove i drugih suverenista vlasti! Da, upravo tako! Zatvarajući oči pred nadirućim velikosrpskim klerofašizmom oni su ne samo izgubili vlast već su i pripremili svojom nedoraslošću i neorganizovanošću, neobrazovanošću i neinformisanošću, indolencijom, kukavičlukom, sporošću, neodlučnošću, inertnošću i jalovošću ovu zemlju da danas većinski uglavnom gotovo nezainteresovano i ravnodušno posmatra sve atrofije društva, sve nagomilane duhovne terorizme (pogledajmo samo kakav nam je ‘’Fikus’’ Ombudsman, tj. Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, koga je predložio Predsjednik Crne Gore a izabrala ranija, dakle, DPS-ova vlast!?), sve negativnosti i sve agresije aktuelnog vladajućeg klerofašizma! Zašto se onda uopšte čuditi suštinski potpuno nepotrebnom i krajnje agresivnom državnom terorizmu spram Crnogoraca svih vjera i nacija, tj. mirnih građana Cetinja i Crne Gore početkom septembra lani (o kojemu baš taj Ombudsman ni slovo ne progovori, naprotiv, sve je aminovao da nije moglo biti bolje!?) – poraslo čudovište, da malko drugačije i preciznije parafraziramo jednog od ranijih radikalnih prvaka u Srbiji).  Bez institucija, bez Akademije nauka i umjetnosti, bez naučnih instituta, kulturnih ustanova crnogorskog, multivjerskog, multinacionalnog i građanskog, suverenističkog i evropskog karaktera, našli smo se na ledini, bez pomoći i bilo kakvih uslova da išta možemo pozitivno učiniti i makar krenuti da izlazimo iz velikog društvenog zla koje je Crnu  Goru (s)našlo!? Svi pojedinačni suverenistički subjekti su se zatvorili u mišje rupe, ne sarađuju, nespremni da se udruže i da zajednički kažu ono što je potrebno, a to je da se neće dati Crna Gora i da javnosti saopšte racionalan plan i strategiju izlaska iz krize sa jasnom sviješću i porukom da iznad i izvan nje nema ničega ni višeg, ni trajnijeg ni vrijednijeg!? No, za sada, od toga nema ništa, ko u klin, ko u ploču!? Uostalom, zbog svih tih sitnih i parcijalnih, šićardžijskih i sitnosopstveničkih interesa, pizmi i sujeta,  mi i jesmo danas tu đe smo!?

                                     (Nastaviće se)