Ratkova svjedočenja

          Zajedno još iz studentskih dana, rado i radosno sam se družio sa Radosavom/Ratkom. U hodanju, na naučnm skupovima, u susretima, na preskoke u posjetama, u razgovorima, na promocijama...     

Ispunio je svoj život mnogim javnim djelatnostima

Oran, radoljubiv i voljan da u knjigama obznani svoja naučna istraživanja

Boran, bori se za za prave vrijednosti u društvu, bez uzmaka

Zboran, zbori što misli, znalac, dokazljiv

Zoran, šarmantan, zavodljiv, retoričan, uvjerljiv, voli da bude viđen, čujan, i saopšti svoja viđenja

Zagledao sam se ponovo u Ratkove knjige koje mi je darivao, razmislio pa tematski odabrao. Iščitao sam najprije Iskušenja slobodnog vremena (1975. godine), sa Bibliografijom na tridesetak stranica. Zastao sam pred Ratkovim Nedoumicama (1978. godine), koje je Miloš Jevtić u razgovoru sa Ratkom stavio u naslov knjige (2002. godine),  i Suočavanjima (1988. godine). Trudio se da se ne zagubim u Lavirintima kulture (1984. godine). Sedmorica iz Stradije (1988. godine) uvjerili su me da Duhovita mudrost, Satirični duh, Strast pobune ne jenjavaju ni u zavedenome beznađu (rat, sankcije, osiromašenje). Zajedno sa autorom uzvikivao Kult-ura (!) (1990. godine), gledao kako prolazi Kroz crveno (1989. godine), snebivao čemu Uzaludna knjiga (1999. godine, sa posvetom: da vidi kako sam se uzalud mučio), vidio ga Bez maske (1999. godine). Potom slijede Dominacija i otpor (2002. godine) sa ogledom Palanka kao sudbina. Osmotrio sa opaskama Sumrak vrline (2004. godine) sa ogledima Patriotsko ludilo, Krug zločina. Uhodao sam u Paradokse medijske slobode (2015. godine) i stigao na Molitvu osame (2016. godine, napisanoj, kako je naveo u posveti, u tišini dokolice.

Započeću s veličanjem ćutanja, s kraja knjige Molitva osame: Ćutanje umjesto brbljanja... Mnogo sam i sam brbljao. Mudraci kazuju da je ćutanje veliki dar. Ratko prepoznaje da je ćutanje stil čovjekovoga postojanja, neporočna mana, u ćutanju čovjek postaje najbliži sebi i svom svetu, svetu slobode.(str. 447-450) Razumijem nakanu da se u smislenome ćutanju a ne u nesuvislome brbljanju nalazi izlaz iz mnogih čovjekovih tjeskoba i tegoba. Ipak: Da nije (ljubavi)/govora ne bi ni nas bilo! Naravno, i Ratkove knjige obilato potvrđuju moć mislenoga govora, pisanja i djelanja.

Oglašeno postistinito vrijeme dalo je pravo laži da ozvaničeno bude – jedina. Nazavisno, i ranije, Ratko je spoznao da živimo u vremenu pomračenja morala, suštinski u postmoralističkom dobu. 

U zemlji Stradiji uspravno a ne „ispravno“ po ćudi vlastoljubaca kazivao je što misli. Ni cviliti, ni gnjiliti, ni mrciniti no činiti što se više može da svima bude bolje.

Zapisao je: U nas je moralna kriza  najdublja.  Prethodila je sveopštem rasulu... Nezamisliv je moralni način života bez saznanja o tome šta je dobro, a šta zlo. Čovek bez nastojanja da shvati sebe teško će shvatiti i svet oko sebe. Opasnih nemoralnih ljudi najviše (je) u državi u kojoj vlada nered, bezakonje i korupcija. Poziva se na Helderlna: “Vidiš zanatlije, ali ne ljude, mislioce, ali ne ljude, sveštenike ali ne ljude...“ Zbilja, gde je čovek?, pita Ratko.(Kriza morala, str. 135-144) Navodi da je Kantovo saznanje da bez slobode nema morala životnije od Sokratovog uverenja da je znanje podloga morala. Sloboda svakako, ali i cjelina života ispunjenoga vrlinama Č/čojstva. Puko znanje  sjalovi u sebi ako ciljno nije za čovjekovu pobudu i potrebu.

Ranije je Njegoš zapitao: Što je čovjek a mora bit čovjek? Odgovor sam tragao i našao upravo u punoći Čojstva.           

Čojstveno je da čovjek bude svoj a ne broj, ili stroj, nečija alatka, s namjenom robota, roba živa na kupo/prodaji, ni rab božji vjeran sluga i odan podanik.

U Ratkovim knjigama i naslovno i sadržajno “bruji” od kritike sveopšte tehnizacije, robotizacije i postvarenja savremenih društava Nikakva zamjena čojstvu: simulacija, simulakrum, virtuelnost, vještačke vještine, izvan su suštine čojstva, niti naknađuju niti potiru čojstvo.

Čojstvo svara uljuđeno a ne otuđeno društvo

U uljuđenome društvu čojstvo je svakodnevica.

Svojim djelima, ponašanjem, načinom života Ratko Božović

Zbori i tvori

Čovjek je razbora a ne razdora, sa željom da se ljudi slože a ne glože.

Ne priziva vođe i vođice da se smilostive, nego kudi i sudi osione da se privedu pravdi i pravici

Čovjek otvoren svojim bićem,

ispunjen sa-osjećanjima, čulima, mislima, činima i za dobro drugima

Nije nišči duhom koji priziva carstvo nebesko, nego djelatnik za ovozemaljski ljudski život

Pognuti i poslušni šute.

Djelo Ratka Božovića uzorno kazuje kako se valja brinuti i truditi da se naučno, svojski, znalački kritički rasuđuje o suštini, iskušenjima, smutnjama i ljudskim potrebama savremenoga svijeta.

U Podgorici, 6. juna 2017. godine                                  

Sada, ponovo, i ja svjedočim. Potvrđujem.

Nastavlja Ratko svoja svjedočenja i u knjigama Moje simpatije i Moji savrmenici. Posebna je knjiga Povratak bliskosti (2020) posvećena crnogorskim autorima, koji su „moji vrli znalci ili prisni prijatelji“, koji će biti zapamćeni po svojim vrijednim djelima nego biografijama.  Brojni književnici, naučnici, slikari, filmski djelatnici, politički analitičari, neuropsihijatri, režiseri, urbanisti, antropolozi... Na promociji knjige izdavača  Narodne biblioteke  „Njegoš“ u Nikšiću nazvana je Svevremena knjiga.

Povratak bliskosti vrhuni u P/prijateljstvu., koje ima “najviše smisla”, pošto “živimo u vremenima velikih individualnih i društvenih lomova, dramatičnih promjena”. (Mislilac)

Odabrao sam Ratkove maštovite nazive od 49 autora. Redom:

Vrememeplovac Radost otkrivanja Mitotvorac Vedrina duha Vrijednost razlike Radosnik Nadmoć fantastike Mislilac Strategija opsjene Tvrđava koja leti Čudotvorac Smjehotvorac Neukrotiva čulnost Izvorni stvaralac Demistifikacija legende Demokratija u magli Prećutani stvaralac Iskušnja slobode Osuđen na slobodu.

Pravi je Univerzalista, kako je naslovio jednoga autora, pošto sveobuhvatno, sveznalački, zanošljivo vrjednuje svoje izabranike.  

U Podgorici, 2. 2. 2024.