Mandićeva žalopojka
Piše: Prof. dr Dušan Ičević
Andrija Mandić je
veoma žalostivo podsjetio na “nevine žrtve” kako ih je nazvao, koje su stradale
kod Zidanoga mosta.
Predsjednik Skupštine
Crne Gore Andrija Mandić položio je danas u Kamniškoj bistrici vijenac posvećen
stradalima na Zidanom mostu. Vijence su položili i Ministar prostornog
planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović,
potpredsjednik Vlade Crne Gore Budimir Aleksić, kao i potpredsjednik
PAM-a i poslanik Dejan Đurović i poslanik Velimir
Đoković. Parastos su služili mitropolit
crnogorsko-primorski Joanikije, mitropolit
budimljansko-nikšićki Metodije, episkop i administrator Mitropolije
zagrebačko-ljubljanske Kirilo i episkop pakračko-slavonski Jovan.
Izdvajam: “… u
proljeće 1945. godine, u vrijeme kada je rat bio završen, više od deset hiljada
boraca Jugoslovenske vojske u otadžbini iz Crne Gore, Boke,
Sandžaka, Hercegovine i Istočne Bosne, nastavilo je svoj put, zajedno sa
tifusarima, ranjenicima i hiljadama članova porodica, u nadi da će se povezati
sa zapadnim saveznicima i izbjeći staljinistički teror koji je tada
pratio kraj bratoubilačkog rata i komunističku revoluciju,--
Izrekao je i
netačnosti:
Prvo. Nije tačno da su
bili borci Jugoslovenske vojske u otadžbini, pošto je kralj Petar
II Karađorđevi već u novembru 1944. godine raspustio Jugoslovensku
vojsku u otadžbini, smijenio Dražu Mihailovića i poručio da se raspuštena vojska
pridruži partizanima u borbi protiv okupatora. Borci koje žali Mandić nastavili
su službu okupatorima i zajedno sa Njemcima odstupali, kako se tada kazivalo,
ustvari bježali od suda naroda zbog zločina koje su počinili nad nevinim
stanovništvom. Nada da će spas naći kod saveznika, izjalovila se pošto je
Engleska, u saglasnoti sa Saveznicima, vratila sa granice četnike i sve koji su
bili okupatorske sluge. Pavla Đurišića sa dijelom četnika već su bili
pobili ustaše u Jasenovcu.
Drugo. Nije tačno da je
bio bratoubilački rat, nego borba partizana za slobodu, i četnika u
službi i saborcima fašističko-nacističkih okupatora. Pokrivanje pod
bratoubilačku borbu, koju je činio i gn Amfilohije, navodno radi pomirenja, bio
je pokušaj četničkih vođa i vojske da opravdaju svoje zločinačko ponašanje.
Treće. U povratku sa
granice, navedeni četnici su nastavili borbu protiv partizana, bili zarobljeni.
Partizani, da ih još tako zovem, su im sudili za počinjena zločinstva narodu.
Sve nevine vratii su svojim kućama.
Četvrto. Iznaodi:
“Nema danas gotovo nijedne pravoslavne porodice u Crnoj Gori, a da mu po nekoj
rođačkoj liniji neko od predaka ne počiva ovdje u šumama Slovenije. …pogubljeno
više od 100.000 ljudi nakon završetka Drugog svetskog rata.” (Mandić odao počast stradalima na Zidanom
mostu, sa njim bili funkcioneri Vlade i poslanici, CdM, 5. 6. 2026)
Zajedno su predsjednik
Skupšine, ministii njegove partije, sa zvaničnicima Crkve Srbije u propagandi
četničke ideologije. Zapamćeno je kako je mitropilt Joanikije u emisiji
TV Crne Gore slavio četničke ratne zločine. Podignut je spomenik Pavlu
Đurišiću, masovnom ubici. U Đurišićevoj akciji uništenja muslimanskog
naroda, početkom februara 1943., u pljevaljskom, čajničkom i fočanskom srezu
likvidirano 9.200 ljudi, ,,od čega osam hiljada žena, staraca i dece“. Dobio je
za revnost i Hilerov orden.
Andrija Mandić lično,
privatno može da govori i čini što hoće, ali nema pravo da u ime Skupšine
objavljuje svoje želje i shvatanja.
0 Komentara