Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Ta magija Njeguša, utkana u prirodnu nit mudrosti i znanja, prožima brojne umne gorštake sa ovih prostora, među kojima se ističe Đorđije (Milov) Radonjić, rođen 1953. godine. Njeguški kamenjari bili su ne samo poprište njegovog djetinjstva, već i temelj na kojem je formirao osnovno obrazovanje. Dok je koračao pašnjačkim kamenjarima, Đorđije je ne samo učio o životu već je i upijao duh tradicije i mudrosti koje su prošarale njegovu mladost. Njegov put nije stao u Njegušima; naprotiv, vodio ga je prema Boki Kotorskoj, otvarajući nova poglavlja u svom obrazovanju i životnom iskustvu. Boka Kotorska, sa svojom bogatom istorijom i kulturnom baštinom, postala je drugi ključni pejzaž na Đorđijevom putovanju. Ovaj spoj mora i planina pružio je plodno tlo za dalje širenje njegovog znanja i stvaralačke energije. U isto vrijeme, Nikšić, još jedan važan grad na njegovom životnom putu, postao je centar dodatnog obrazovanja i izazova. Đorđije (Milov) Radonjić nije samo prošao kroz ove geografske destinacije; on ih je proživio, upio njihovu suštinu i koristio ih kao inspiraciju za svoje stvaralačke poduhvate. Njegovo obrazovanje nije samo formalno; ono je ispričano pričama njeguškog kamenjara, valova Boke i mirisa Nikšićkog kraja. Kroz sve ove etape svog života, Đorđije je ne samo sticao znanje već je i postao čuvar tradicije, nosilac humora i glas umnih gorštaka koji su svoje bogatstvo crpili iz čarobnih pejzaža Njeguša i ljutih krša Katunske nahije. Đorđije Radonjić nije samo dijelio svoje znanje predavajući maternji jezik na Cetinju i u Kotoru; on je takođe bio promoter kulture kao bibliotekar. Njegova posvećena želja da podrži i podstakne mlade naraštaje ka knjizi i obrazovanju stvorila je oko njega atmosferu koja je nadahnjivala generacije. Baš zbog te plemenite misije, stekao je nadimak “Učo”, koji nije samo odraz njegove uloge u obrazovanju, već i izraz poštovanja i privrženosti koje su mu ukazivali oni koji su se obogatili njegovim savjetima i mentorstvom. Kroz svoj rad kao učitelj i bibliotekar, Đorđije je postao most između riječi i mladih umova. Njegova posvećenost nije bila samo formalna; ona je zračila iz njega kao izvor inspiracije i podrške. Njegova učionica nije bila samo mjesto đe su se prenosile lekcije iz jezika, već i prostor đe su se tkale priče o ljubavi prema knjigama, otkrivanju novih svjetova i razvijanju sopstvenog intelekta. Kao bibliotekar, Đorđije je bio i ostao čuvar blaga riječi, otvarajući vrata svijetu znanja svima koji su bili spremni zakoračiti. Njegova ljubav prema knjigama nije bila ograničena samo na stranice; bila je živa, prenoseći se sa generacije na generaciju.

RIJEČIMA KROZ VRIJEME

Njegova nevjerojatno velika i snažna želja za pisanjem oblikovala je višedecenijsku karijeru Đorđija Radonjića. Kroz raznovrsne žanrove poput književnih radova, reportaža, intervjua i kolumni, on je postao ne samo autor, već i glas koji je odjekivao u pro-crnogorskim časopisima i glasilima. Njegovo pero je bilo oštro, briljantno, i isijavalo je snagom i ljepotom. Đorđije je svoj doprinos crnogorskoj književnosti gradio sa strašću i predanošću koja se osjećala u svakom retku njegovih djela. Njegove riječi nisu bile samo sredstvo izraza; bile su živopisan portret crnogorskog identiteta, tradicije i suštine. Kroz svoje angažmane u pro-crnogorskim časopisima, poput “Liberala”, prvog opozicionog glasila u Crnoj Gori, Đorđije je pokazao hrabrost i posvećenost slobodnom izražavanju. Njegove kolumne su bile prozračne od duha, donoseći svježe perspektive i analize koje su podsticale razmišljanje. Međutim, njegovo prisustvo u redakciji i kao kolumniste u “Monitoru”, prvom nezavisnom crnogorskom nedeljniku, dodatno je naglasilo njegovu ulogu u oblikovanju javnog mnijenja i izražavanju slobode govora. Đorđije (Milov) Radonjić ne samo da ostavlja trag u riječima; on je kroz svoje pisanje gradio most između prošlosti i sadašnjosti, tradicije i savremenosti. Njegova oštra, briljantna i vrcava riječ bila je ne samo alat za komunikaciju, već i umjetnost koja je osvajala srca čitalaca snagom svoje autentičnosti i dubine izraza.

Đorđije Milov Radonjić i danas ostavlja svoj neizbrisiv pečat u svijetu publicistike i istoriografije. Redovno objavljujući svoje radove, njegov doprinos je evidentan ne samo u najstarijem dnevnom listu “Pobjeda”, već i na online portalima poput Montenegrina net i drugima. Ono što ga čini posebnim među mnogim autorima jeste njegova knjiga “Bez uzla na jezik”, koju je prvi put objavio 1995. godine, a koja je doživjela ukupno tri izdanja. Treće izdanje je bilo štampano uz podršku Grafosa sa Cetinja. Ova knjiga crnogorskog narodnog humora predstavlja svojevrsno remek-djelo u žanru. Kroz duhovite anegdote, Radonjić uspijeva uhvatiti srž crnogorskog humora, prenoseći ga sa generacije na generaciju. Knjiga nije samo zbirka (o)smijeha, već je i ogledalo crnogorske kulture, običaja i načina razmišljanja. “Bez uzla na jezik” je postala klasično djelo koje nije izgubilo svoju svježinu ni nakon više od dvije decenije od prvog izdanja. Đorđijeva sposobnost da prenese duh zajednice kroz humor je impresivna, a njen uticaj na čitaoce je izuzetan. Knjiga nije samo svjedočanstvo o bogatstvu crnogorskog humora, već i o autorovoj posvećenosti očuvanju i prenošenju kulturnog nasleđa. Kroz svoje pisanje, Đorđije Milov Radonjić pokazuje da humor nije samo sredstvo zabave, već i most koji povezuje ljude i čuva identitet. Njegova knjiga ostaje nezaobilazno štivo za sve one koji žele razumjeti i cijeniti bogatstvo crnogorskog narodnog humora.

Đorđije Milov Radonjić obogatio je crnogorsku književnu scenu 2010. godine kada je objavio zbirku crnogorskog narodnog humora u anegdotama pod nazivom “Oriđinali”. Ovo izdanje je izašlo pod pokroviteljstvom Nacionalne zajednice Crnogoraca Hrvatske, a sam čin objavljivanja knjige u Zagrebu dodatno naglašava univerzalnost humora koji nosi sa sobom. Ova zbirka anegdota ne samo da predstavlja svojevrstan dragulj crnogorske kulturne baštine, već i otvara vrata za razumijevanje i smeh među različitim zajednicama. “Oriđinali” ne donosi samo smijeh i zabavu, već predstavlja važan dokument koji čuva jedinstveni duh crnogorskog naroda. Anegdote koje se nalaze u ovoj zbirci nisu samo puko izražavanje humora; one su ogledalo života, tradicije i vrijednosti crnogorskog društva. Kroz smijeh, čitalac ulazi u svijet često jednostavnih, ali dubokih mudrosti koje su karakteristične za narodni humor. Značaj ovakve književnosti proteže se izvan samog zabavnog aspekta. Ona čuva identitet, oživljava tradiciju i čini je pristupačnom novim generacijama. Radonjićev doprinos crnogorskom narodnom humoru kroz “Oriđinale” pomaže u očuvanju kolektivnog pamćenja. Pored toga, objavljivanje ove zbirke u Zagrebu naglašava važnost međukulturne razmjene i dijaloga. Humor je jezik koji prevazilazi granice, a “Oriđinali” svjedoče o univerzalnosti smijeha koji spaja ljude bez obzira na njihovo poreklo.  “Oriđinali” nisu samo zbirka anegdota; to su ključevi koji otključavaju vrata srca i uma čitalaca, ostavljajući iza sebe nasmijane i zadovoljne ljude koji bolje razumiju i cijene bogatstvo crnogorskog narodnog humora.

BORBA ZA CRNU GORU OČUVANJE I JAČANJE IDENTITETA

Đorđije Radonjić, poput rijetkih neimara, gradi mostove između prošlosti i budućnosti svojom posvećenošću mladima, očuvanju kulturne baštine i jačanju nacionalnog identiteta. Njegov životni poziv nije samo nastava i pisanje; to je duboko ukorijenjena misija oblikovanja identiteta kroz riječ i znanje. Đorđije Radonjić nije bio samo predavač; on je vodič koji je mlade učio ne samo jeziku, već i suštini crnogorskog identiteta. Njegova karijera u nastavi maternjeg jezika postala je više od običnog posla – postala je poziv za prenošenje vrijednosti, tradicije i ljubavi prema knjigama. U svijetu u kojem brzina često guši vrijednosti prošlih vremena, Đorđije se izdvaja kao čuvar kulturne baštine. Njegovi radovi u publicistici i istoriografiji nisu samo istorijski zapisi; oni su priče koje dišu životom u savremenom društvu. Kroz pisanje on postaje neimar riječi koji gradi temelje crnogorskog kulturnog nasleđa. Ova uloga čuvara tradicije nije samo njegova odgovornost; to je njegov doprinos očuvanju autentičnosti u vremenu koje često zaboravlja svoje korijene. Đorđije Radonjić nije samo pisac; on je borac za očuvanje nacionalnog identiteta. Njegov angažman u pro-crnogorskim časopisima postavlja ga kao glasnika istine i borca za slobodu govora. Njegovo oštro pero i hrabro izražavanje stavova predstavljaju svetionik u medijskom pejzažu, ukazujući na značaj očuvanja crnogorskog duha u vremenima promjena. Đorđije Radonjić, neimar riječi i čuvar kulturnog nasleđa, nije samo svjedok vremena; on je aktivan učesnik u oblikovanju budućnosti. Kroz svoju predanost mladima, očuvanju kulturne baštine i jačanju nacionalnog identiteta, on postaje most između generacija i vremena. Njegov životni put ukazuje na značaj novinarstva u sferi duha, identiteta i zajedništva, čineći ga izuzetnim graditeljem mostova među riječima koje ostaju urezane u kolektivnom pamćenju crnogorskog naroda. Đorđije Radonjić, kao član Matice crnogorske, Crnogorskog društva nezavisnih književnika, član Udruženja profesionalnih novinara Crne Gore i sekretar Fondacije “Guvernaduri Radonjići”, ne samo da posvećuje svoj život književnosti i novinarstvu već i aktivno doprinosi očuvanju kulturne baštine i društvenom razvoju Crne Gore. Kroz svoje mnogobrojne uloge, on postaje most koji povezuje različite aspekte crnogorskog društva, ostavljajući neizbrisiv pečat kao kulturni pregalac koga su dali njegovi rodni Njeguši.

Đorđije Radonjić, izuzetni intelektualac, kulturolog, pisac i neimar i dalje u sedmoj deceniji života, neumorno kreira neke od najljepših stranica savremene istorije. Njegov neizmjerni žar i duh osvetljavaju put ka novim idejama i inovacijama, obogaćujući kulturnu baštinu svojim jedinstvenim doprinosima. Kroz svoje stvaralaštvo, Radonjić prepliće različite sfere znanja, stvarajući skladno tkivo koje spaja generacije. Njegovo perom stvoreno djelo postaje vodič kroz bogatstvo misli i ideja, ostavljajući snažan utisak na čitaoce i buduće generacije. U njegovim rukama, riječi postaju most ka razumijevanju, a književni i novinarski poduhvati svjedoče o njegovom neumornom angažmanu u oblikovanju društva. Rodni kraj je knjiga koju Radonjić neprestano čita, iz nje crpeći priče koje oblikuju njegovo razmišljanje i stvaralaštvo. Intelektualac poput njega se ogleda u pričama koje je čuo pod krošnjama drevnih bukava u svom kraju, u melodijama koje su odjekivale iz frula lovćenskih pastira. On ne zaboravlja svoje korijene jer su oni temelj njegovih misli i djela. Rodni kraj je univerzum njegovih ideja, polazna tačka svakog istraživanja, bilo da je riječ o književnosti, umjetnosti, ili publicistici. Radonjić nosi u sebi pečat svog rodnog kraja, a u njegovim djelima vidimo odjek zavičajnog duha. Njegova povezanost sa rodnom grudom nije samo nostalgija; to je vitalni dio njegove intelektualne orijentacije. Rodni kraj mu daje snagu da se suoči sa izazovima, a istovremeno ga podsjeća na ljepotu i vrijednosti koje je naučio u djetinjstvu.