Šćah nešto veselije sročit pred Novu godinu, ali mi ne dadoše. Kako možeš biti u tom filmu kad vidiš kako postupaju prema onima čija je jedina „krivica“ što odvažno,  hirurški tačno i precizno prikazaju stvarnost u kojoj živimo. Kako ih odbacuju i diskriminišu, nastojeći da ih „nauče redu i dozovu pameti!“ Njihovoj pameti i njihovom redu.

I tako se okrenuh temi koja, nažalost, mnogo više korespondira s vremenom u kome živimo, koju ni predstojeći praznici, makar za to kratko vrijeme, ne mogu odvući u drugi plan.

Ne daju ti da misliš svojom, već njihovom glavom. Da budeš patriota bez zadrške, da voliš što ti srce bira, da poštuješ onoga za koga smatraš da to zaslužuje,  da se zalažeš  za ono što ocjenjuješ važnim, da navijaš za koga je tebi volja...Još malo, ni to ne isključujem, počeće ti, usnuli građanine, određivati koju garderobu da nosiš, koje vino da piješ (bijelo, uz malo mrsa iste boje, jamačno). Ne odbacujem ni da će otići i tako daleko da ti počnu određivati izbor bračnog partnera, jasno s onih prostora koje oni preferiraju i sa kojih su, neki od njih, i sami banuli u našu kuću. Jednostavno, usnuli građanine, tebi glava ne treba, aktuelna vlast misli za tebe. Poznato je sve ovo, čini li vam se, iz nekih, sad već davnih vremena kojima se, evo, polako vraćamo.

Tamara Nikčević i Đorđe Šćepovič, sviđale su mi  se vaše emisije „Aritmija“ i „Knjiški ljudi“ preko kojih sam razvio i nakonost prema vama. Jednostavno zato što ste neskriveno pokazivali kako se treba dostojanstveno, odvažno i znaveno suprostaviti svemu onome što gore pomenuh. Što pokazujete da još ima javnih djelatnika koji drže do istine, pri tome se svjesno izlažući opasnosti da budete etiketirani i skrajnuti s javne scene. U čemu nijeste sami, tačno je, ima ih poput vas, ali čini mi se i ne mnogo. Jer, najvažnije je napuniti prtljažnik hranom i drugim potrepštinama, a to kojim ćete putem ići, prepuštate onima koji su ga svim tim natrpali. I tako vaš puni gepek postaje mjera vašeg patriotizma, vaše časti i dostojanstva. Vaš „zadnji trap“, tako, postaje odrednica svih vaših vrijednosti. Uključite bar na kratko, ponekad pred spavanje, i vašu savjest  i zapitajte se što činite. No, ne bi ga zažimali, jer bi vam se lako kazalo ko ste i što radite. Ili griješim da bi bilo tako.    

Zato draga Tamara i Đorđe, imam potrebu da Vam se javno zahvalim što ste nam poneđeljkom i četvrtkom uveče, priređivali rijetke gledateljske užitke. Nakon kojih ste mi uvijek  iznova budili nadu da nije sve izgubljeno. Da ćemo se, na kraju, vratiti sebi. Da će Crna Gora, kad uvidi koliko negativnog za dalji napredak joj donosi ovaj žestoki kleronacionalistički nasrtaj, uspjeti da odbrani status građanske, u odnosu na državu konstitutivnih naroda koju zagovaraju oni koje žele njen nestanak. Da postane država u kojoj će svi njeni žitelji moći slobodno iskazivati svoje stavove, mišljenja i opredjeljenja, bez straha da će zbog toga biti javno žigosani. Država u kojoj će postati odvažniji oni koji bi, upravo danas, trebali da to budu, mnogi intelektualci, univerzitetski profesori, akademici, koji svojim ponašanjem podstiču sumnju, da nijesu vrijedni niti dostojni tih svojih pozicija. Jer, uskogruda, sebična i kukavička pamet, jednako kao i ona plemenskog svjetonazora, ne može biti vodilja čovjeka 21. vijeka.

Na kraju, čestitajući svim građankama i građanima Crne Gore predstojeće praznike,  pa naravno i onima kojima je „zadnji trap“ smisao života, u nadi da će vremenom malo korigovati  svoje preferencije, poželio bih Crnoj Gori da dočeka sve ono što joj žele Tamara i Đorđe!

U to ime živjeli i neka nam je sa srećom!