U fokusu

FIKUS II

Dec 27, 2023 3 Komentara

(15 riječi)

Piše Goran Sekulović

Da klerofašistička vlast Crne Gore dlaku mijenja, a ćud nikako pokazuju brojni primjeri. Možda je najupečatljiviji onaj od nedavno koji se desio prilikom proslave godišnjice osnivanja i rada Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, tj. Ombudsmana. Na toj svečanosti bio je i Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski  Mihailo. Ombudsman ga je pozvao da bi simulirao svoju posvećenost ljudskim pravima, tj. prikrio svoju suštinsku diskriminaciju Crnogorske pravoslavne crkve. U znak protesta zbog prisustva Mitropolita Crnogorskog  Mihaila, skup su napustili predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode (sic!) Skupštine Crne Gore i državni sekretar Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija. Svoj postupak su obrazložili time što po njima Crnogorska pravoslavna crkva nije kanonska. Zamislite da bilo koja zapadnoevropska liberalna demokratija i članica EU može imati na čelu parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode nekoga ko eksplicitno i drastično svakodnevno krši osnovna ljudska prava time što uporno i beskrupulozno apsolutno negira pravo na postojanje čitave jedne nacionalne, vjerske, kulturne, jezičke i istorijske populacije i zajednice!? Crna Gora je zaista zemlja čuda a ovo je jedno od njenih uistinu ‘’najblistavih’’.

S obzirom da se aktuelni Ombudsman ni ovog puta nije (pr)oglasio (ne)nadležnim za ovaj ‘’slučaj’’, mogli bi svakako reći da se događaj može podvesti pod već viđeno. Ovo iz razloga što se nešto slično već desilo više puta, a jedan takav ‘’reprezentativan’’ uzorak sam već opisao u mojoj kolumni od 17. jula 2021-g. Nazvao sam je ‘’Fikus’’ (‘’Ombudsman - institucionalni Fikus’’, kako reče tada u komentaru Zoran Vulević), a ovo bi bio, dakle, Fikus II. Naime, i00 tog puta akteri su bili isti: ‘’Zaštitnik’’ ljudskih prava i sloboda Crne Gore i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode (sic!) Skuopštine Crne Gore. Da se podsjetimo toga.

‘’Svrstavanje Zaštitnika u močvaru dnevne politike… apsurd je sam po sebi. Upravo se bojimo da Zaštitnik sebe može dovesti u poziciju da ga javnost ili neki njen dio, svrstava ’’u močvaru dnevne politike’’ uvijek kada, iz bilo kojeg razloga, do kraja, decidno, jasno, odgovorno, nedvosmisleno, civilizacijski, kulturološki, antropološki i u tom kontekstu zašto ne reći principijelno i humanistički i – politički, ne uspije precizno javno i odlučno iskazati svoj stav, tj. stav Institucije koju predstavlja a koji je po svim ustavnim i zakonskim normama obavezan da prenese čak i onda kada nema neoposrednog odijuma ili bar, još uvijek, ne na nivou tzv. ’’kritične mase’’, na stanje koje eto ni on sam kao ’’prvi p(r)ozvani’’ ne ocjenjuje i ne vidi kao mogućno konfliktno i destabilizirajuće po cijelo društvo. Kada Zaštitnik u kontinuitetu izbjegava da saopšti i postupa upravo po tom svom stavu i osjećanju stvari u svim načelnim i strateškim, temeljnim pitanjima na kojima opstoji Crna Gora kao građanska država – mogli bi reći kao opozit opisu Ombudsmana: na suncu svjetlosne, božanske (čija je slika i prilika svako ljudsko biće čija prava štiti Ombudsman) politike – onda ne treba da se čudi što ga, ako ga?! (na kraju to je cijena njegove javne funkcije), ponekad i svrstavaju ’’u močvaru dnevne politike.’’

A kako drugačije formulisati ponašanje Ombudsmana na sjednicama Odbora za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore na kojima učestvuje ili je do sada učestvovao, do utapanje ’’u močvaru dnevne politike’’?! Naime, nijednom do sada ni na jednoj od tih sjednica on nije reagovao u skladu sa svojim položajem, pravima i obavezama kada je pokazivana ravnodušnost, negiranje, nipodaštavanje i vrijeđanje čitavog jednog etničkog, nacionalnog, ljudskog, etičkog, civilizacijskog, kulturnog, istorijskog, jezičkog, vjerskog i inog subjektiviteta – naime crnogorskog korpusa, korpusa Crnogoraca i crnogorskog naroda!? Sjedeći mirno i gotovo nezainteresovano, poput ukrasnog (simbolički i personalno-reprezentativnog, ali samim tim i institucionalnog) FIKUSA, kada je očito da se zaobilazi sve što je crnogorsko, i nacija, i vjera, i istorija, i jezik, i kultura – pored predsjednika Odbora koji jasno iskazuje stav da on neće nikada pozvati predstavnike bilo čega što je crnogorsko, a osobito ne Crnogorske pravoslavne crkve – Ombudsman šalje (i to dakako nažalost s nivoa jedne takve državne i društvene pozicije) jasnu poruku da on zapravo i nije istinski Zaštitnik ljudskih prava i sloboda etničkih, nacionalnih Crnogorki i Crnogoraca, svih građana i građanki Crne Gore tog izvornog, prirodno-pravnog i neotuđivog im pripadajućeg osjećanja i mišljenja, te svih njihovih civilizacijskih atributa po tom osnovu i ljudskih vrijednosti koje je on dužan da štiti, poštuje, uvažava, razvija i jača.’’

Dug je spisak svega onog što nije a morao je učiniti, ili je učinio izuzetno loše aktuelni Ombudsman. U ovu svrhu najbolje je citirati Jelenu Marković: ‘’Ombudsmane Bjekoviću… Vi ste taj koji na vrijeme nije reagovao na… pojave, ne samo na portalima, već važnim objavama na javnom Nacionalnom servisu RTCG i ja Vas za to prozivala da se javite i osudite i upozorite direktora Raonića, uredništvo TVCG, ali nijeste to uradili. Javno sam Vas prozvala da štitite prava svih u RTCG kada je doslo do pokušaja zabrane i diskriminacije onih koji govore crnogorski jezik u jotovanoj verziji. Tražila sam od Vas da osudite premijera Abazovića kada je etiketirao novinare i Gradsku TV, tražila sam od Vas da zaštitite građanske aktiviste i novinare koji su etiketirani od BIRN-a kao ekstremisti, da se oglasite i zastitite građane na Cetinju i Belvederu od podmetanja da su crnogorski ekstremisti i tako dalje. To Vam je bilo očigledno i ne radi se o portalima ili drugim elektronskim medijima, sve se to dešavalo u vašem vidokrugu i od poznatih TV kuća i drugih medija. I sada Vi pričate ovu priču, ovo je za rubriku vjerovali ili ne! Sva ova i druga dešavanja ste namjerno izbjegli da komentarišete iz Vama znanih razloga, ali je evidentno da niti jednom nijeste pozvali na odgovornost one ljude za koje svi vide da iskazuju govor mržnje i zloupotrebljavaju svoj službeni položaj da zastraše i ućutkaju kako medije tako i novinare. Da ste reagovali ovako na Cetinju ili u Nikšicu, odmah, i da je Vaš tim bio na licu mjesta u tim gradovima mnoge stvari su se mogle sasjeći u korijenu, ali vi to nijeste uradili i sad Vi pričate ovo poslije tri godine dešavanja i napada na one koji su se borili da zaštite elementarna ljudska prava. Pokušavate da žrtve i dželate stavite u jedan koš, pa ovo je strašno! Umjesto da prozovete institucije sistema i pojedince u njima da rade svoj posao, da zaštite osnovna ljudska prava građana, Vi pokušavate da zaštitite pojedince u vlasti i to one koji prijete i iskazuju govor mržnje. Crnogorsko drustvo je svjedok da se grubo nasrće na odredbe Ustava Crne Gore, na njen multietnički sklad, na njenu sekulanost, na građansko uređenje, na nacionalne simbole, na crnogorski identitet, na medije i novinare i sve ste to prećutali od 4 i 5 septembra 2021.g na Belvederu pa do danas.’’

U već spominjanom ‘’biserju’’ Crne Gore kao zemlje čuda, najčudnije je možda to što opozicija praktično podržava rad Obdusmana ne uviđajući njegove nesagledive i katastrofalne štete koje čini Crnoj Gori i svim njenim građanima svojim (ne)radom. Da li je to možda zbog toga što je njihov dojučerašnji predsjednik (DPS-a, najjače opozicione partije) sa funkcije Predsjednika Crne Gore predložio upravo aktuelnog Ombudsmana  na tu funkciju i ne žele da mu se zamjere? Pa i ako vide da je predložio lošeg kandidata. A ne daj Bože da mu se ‘’suprotstave’’ drugačijim, sopstvenim, negativnim stavom, pa čak čak i ako je bivši predsjednik i dalje mišljenja da mu je predlog bio dobar!? Ako je tako, DPS će i dalje biti na političkim marginama, bez jasnog i odlučnog, principijelnog i snažnog političkog i državotvornog, nacionalnog i građanskog glasa, nesposobna da gaji i poštuje razlike u mišljenjima u sopstvenim redovima bez obzira na ugled, harizmu, minuli rad ili poziciju i funkciju bilo koga. Izgleda da ‘’mladi lavovi’’ ne mogu mimoići sjenku svog prethodnog predsjednika time što će pomisliti i znati da ljudi griješe, pa je mogao pogriješiti i on kada je formulisao svoj predlog. Ako su i oni tada stvarno mislili da je to dobar predlog a ne samo da su glasali ‘’za’’ po inerciji ili zaslijepljeni nespornom harizmom i nesumnjivim istorijskim zaslugama predlagatelja, stvarnost je svih njih i sve nas ukupno u međuvremenu debelo razuvjerila I pokazala pravi i krajnje negativni učinak lažnog crnogorskog Ombudsmana, čovjeka koji se samo tako predstavlja a duboko je privržen jednoj mračnoj ideologiji s ovih naših i crnogorskih i širih prostora, koja danas funkcioniše u Crnoj Gori i kao vlast i paravlast. Prilika da se dakle prizna pogrešna (pr)ocjena do sada je bilo bezbroj i sve su one nažalost propuštene. Kažem nažalost zbog čestitog, uistinu pravnog, ljudskog i čojsko-evropskog puta Crne Gore u svoju budućnost koja bi trebalo da je već počela da nam je danas pravih Ombudsmana, ali prije svega pravih opozicionara, kada nam je vlast takva-kakva je, koju je svakako prethodna vlast umnogome odredila i omogućila svojim neadekvatnim ponašanjem da danas bude tu đe je i sa ovakvim omjerom izborno-biračkog rezultata.