Sagovornici

Reforma pravosuđa

Dec 21, 2023 2 Komentara

(15 riječi)

NIK GAŠAJ

Suštinska reforma pravosuđa bila je i ostaje važan prioritet Crne Gore u cilju unapređivanja nezavisnosti pravosudnog sistema, nepristrasnosti i kvaliteta pravde, unapređenja stručnosti, odgovornosti i efikasnosti pravosuđa. Nezavisnost sudske vlasti je garancija da će svako ostvarivati i zaštititi svoja prava onako kako je to propisano zakonima, a ne voljom onih koji su te zakone donijeli ili ih sprovode. U demokratskoj pravnoj državi nezavisno sudstvo je nužnost.
Oblast pravosuđa je posebno značajna imajući u vidu strateško opredjeljenje Crne Gore da postane punopravna članica Evropske unije i izaziva posebnu pažnju EU imajući u vidu da je stabilan pravosudni sistem neophodan za ostvarivanje vladavine prava. Suštinska reforma pravosuđa u Crnoj Gori mora da bude usklađena u potpunosti s pravnim standardima EU. Kako bi ispunila uslove iz poglavlja 23, Crna Gora treba da sprovode brojne reforme i aktivnosti koje imaju direktan uticaj na svakodnevni život građana i uz efikasan pravosudni sistem i efikasnu borbu protiv korupcije postala država koja ima stabilan pravni sistem i pouzdana država koja na taj način privlači strane investitore.
Nesumnjivo je da je u Crnoj Gori prisutan izrazit politički uticaj na izbor i rad nosilaca pravosudnih organa, tj. sudija i tužilaca pa je neophodno uspostaviti mehanizme zaštite od neprimjerenih političkih uticaja u izboru i funkcionisanju nosilaca pravosudnih organa. U evropskim državama mjere zaštite od neprimjerenih uticaja predviđene su zakonima i podzakonskim aktima. Detaljnije odredbe o neprimjerenim uticajima često su sadržane u etičkim kodeksima, primjera radi u Etičkom kodeksu belgijskih magistrata navodi se da bi tužioci trebalo da odbiju svaki pokušaj kontakta sa njima koji je van zvaničnih kanala u pogledu predmeta u radu.

Jedan od ključnih elemenata neophodnih za uspostavljanje kvalitetnog crnogorskog pravosudnog sistema je procedura, odnosno način izbora nosilaca pravosudnih funkcija. Postupak izbora sudija i tužilaca u velikoj mjeri određuje položaj pravosudnih organa u odnosu na druge grane vlasti u nekoj državi. Iako se imenovanje nosilaca pravosudnih organa razlikuje od države do države, postoje određene karakteristike koje su slične u većini njih. Prije svega, postupak izbora je najčešće politički, jer odluku o izboru donose predstavnici jedne ili više grana vlasti. Stoga je Venecijanska komisija u svojim mišljenjima uvijek pokušavala da pronađe odgovarajući balans između zahtjeva demokratskog legitimiteta izbora nosilaca pravosudnih organa i zahtjeva za depolitizacijom. Učešće zakonodavne vlasti u procesu izbora sudija i tužilaca daje demokratski legitimitet postupku, ali su neophodne dodatne garancije koje će u tom slučaju spriječiti politizaciju pravosudnih organa.

U Crnoj Gori su trenutno aktuelni izbori vrhovnog državnog tužioca i tri člana Sudskog savjeta. Tužilački savjet Crne Gore je donio odluku da njihov predlog za vrhovnog državnog tužioca bude tužilac Maja Jovanović, koja je preko dvadeset godina u tužilačkoj organizaciji, a Tužilački savjet ju je 5. februara 2022. godine izabrao za vršioca dužnosti VDT-a. Međutim, po svemu sudeći nekim političkim strukturama taj prijedlog ne odgovara, nego žele da izaberu nekog partijskog, političkog poslušnog i podobnog kandidata koji će da odlučuje na mig političara i pod njihovim pritiskom. Naravno, onda tu  nema sudske i tužilačke nezavisnosti i podjele vlasti niti vladavine prava.

Ovakav način izbora starešina tužilaštva stvara prostor za uticaj politike na rad javnog tužilaštva, što je protivno standardima sadržanim u dokumentima dva glavna međunarodna udruženja tužilaca. U standardima profesionalne odgovornosti i pogledu osnovnih prava i dužnosti tužilaca,  Međunarodnog udruženja tužilaca, stoji da bi tužilac u sprovođenju ovlašćenja trebalo da bude”nezavisan i slobodan od političkih uticaja”. Evropsko udruženje sudija i tužilaca za slobodu i demokratiju “MEDEL” ide dalje i u svojoj  Dekleraciji o principima javnih tužilaca, usvojenog u Napulju 1996. godine, uspostavlja branu uticaju politike kroz zahtjev da “postavljanje tužilaca mora biti u nadležnosti Vrhovnog savjeta pravosuđa”, koji može biti zajednički za sudije i tužioce ili zasebni za tužioce.

Svaki politički uticaj na rad pravosudnih organa ugrožava pravilno funkcionisanje tih organa. Zbog čega je neophodno da javni tužilac bude izvan domašaja politike? Jedino tužilaštvo koje posjeduje potrebne garancije samostalnosti može odgovoriti zadacima koji se pred njega postavljaju. Tužilaštvo treba da ima visoko postavljene zadatke u suzbijanju kriminala. Nerijetko je zadatak tužilaštva da preduzme krivično gonjenje osoba povezanih sa zvaničnicima izvršne, zakonodavne, pa i sudske vlasti ili gonjenja pojedinaca koji pripadaju nekoj od ovih vlasti. U takvoj situaciji samo potpuno samostalno i funkcionalno nezavisno tužilaštvo može da odgovori zadatku i efikasno vrši progon učinilaca krivičnih djela.

Izbor javnih tužilaca od parlamenta stvara mogućnost za uticaj politike na izbor javnih tužilaca. Prema mišljenju jednog eksperta Savjeta Evrope, kandidat koji nema saglasnost političke vlasti nema šanse da bude izabran, čak i ako je najbolji. Stoga,Venecijanska komisija preporučuje  mehanizme za sprečavanje politizacije. Mogući mehanizmi zaštite od politizacije su da izbor Vrhovnog državnog tužioca bude pripremljen od strane parlamentarnog odbora, koji uzima u obzir savjete stručnjaka da izbor vrši kvalifikovana većina za postizanje konsenzusa i sl. No, u društvima bez tradicije vladavine prava i niske političke kulture, kao što je Crna Gora, ipak, mnogo je vjerovatno da takav model izbora nosi rizik politizacije.

 Kod nas, ima najava od pojedinih  predstavnika političkih partija da za vrhovnog državnog tužioca treba da bude izabrana osoba bez ikakvog tužilačkog iskustva, jer će kao tužilac pripravnik najbolje obavljati posao vrhovnog državnog tužioca. To je čudo neviđeno! Prije svega to nije u skladu sa međunarodnim standardima o izboru javnih tužilaca, prema kojima za izbor nosilaca pravosudnih funkcija, pored opštih uslova se predviđaju i ostali uslovi: stručnost, osposobljenost i dostojnost.

Stručnost podrazumijeva posjedovanje teorijskog i praktičnog znanja potrebnog za obavljanje sudskih i tužilačkih funkcija. Osposobljenost podrazumijeva vještine koje omogućavaju efikasnu primjenu specifičnih pravničkih znanja u rješavanju pravosudnih predmeta. Dostojnost podrazumijeva moralne osobine koje nosilac sudske i tužilačke funkcije treba da posjeduje i ponašanje u skladu sa tim osobinama. Moralne osobine su: poštenje, savjestnost, pravičnost, dostojastvenost, istrajnost i uzornost, a ponašanje u skladu sa tim osobinama podrazumijeva čuvanje ugleda pravosudnih organa u službi i izvan nje, svijest o društvenoj odgovornosti, održavanje samostalnosti i nepristrasnosti, pouzdanosti i dostojanstva u službi i izvan nje i preuzimanje odgovornosti za unutrašnju organizaciju i pozitivnu sliku o pravosudnim organima u javnosti.

U Holandiji su uvedeni službenici za integritet u okviru javnog tužilaštva, sa zadatkom da savjetuju javne tužioce koji nijesu sigurni da li je neko ponašanje u skladu sa pravilima integriteta. Službenici za integritet su prošli odgovarajuće obuke i započeli sa radom 2012. godine u svakom javnom tužilaštvu. Ovaj novi institut omogućava javnim tužiocima da im postavljaju pitanja, traže savjet ili prijave sumnju da je došlo do kršenja integriteta.

U Hrvatskoj sličnu ulogu ima Etički odbor, koji dobija veliki broj pitanja koja se odnose na tumačenje Etičkog kodeksa. I u drugim državama je postalo jasno da je potrebno slično savjetodavno tijelo. Tako je u Francuskoj 2016. godine u okviru Visokog sudskog savjeta osnovana Služba za pomoć i etički nadzor, koju čine bivši članovi Savjeta.

U Italiji je, na primjer, disciplinski prekršaj sastajanje i komunikacija sa licima koja imaju kriminalnu prošlost, čak i ako nisu stranke u postupku. Obrazac davanja poklona magistratima, čak i od lica koja nisu stranke u postupku, smatra se davanjem mita jer predstavlja dio šeme uticaja i stvaranja lojalnosti magistrata u budućem donošenju odluka.

                                              Pravosudni savjeti

Nezavisnost pravosuđa podrazumjeva i postojanje organa samouprave, tj. Sudski i Tužilački savjeti kao model upravljanja pravosudnim sistemom. Sudski i Tužilački savjeti su institucije odgovorne za odbranu nezavisnosti pravosudnih organa. Međutim, iako su često osnivani sa velikim optimizmom, iskustvo je pokazalo da uspjeh pravosudskih savjeta varira od države do države.

Savjeti imaju za cilj da doprinose da pravosuđe oslobode od političke kontrole, odnosno da se nosioci pravosudnih organa štite od uticaja drugih grana vlasti na izbor, napredovanje i  razrješenje, ali i da osmišljavaju modele koji omogućavaju bolje upravljanje sistemom. Naučene lekcije od uporednog prava pokazuju da su djelotvorni pravosudni savjeti dobro pripremljeni, na čelu sa predstavnicima struke sa priznatim integritetom i posvećenošću, i da se nalaze u okviru mreže drugih aktera koji rade zajedno na uspostavljanju i jačanju nezavisnosti pravosuđa. S druge strane, slabe pravosudne savjete karakteriše slaba politička volja, koja se manifestuje u ograničenim resursima i kapacitetima zaposlenih, kao i u nedovoljnom integritetu članova savjeta.

Dalje, kad narod u svome očajanju hoće da izrazi koliko je rđava jedna situacija i dokle nisko može da dospije jedna zemlja s obzirom na stanje zakonitosti i neizvjesnosti čovjekovog položaja, onda koristi uzrečicu: “Nema ni suda ni zakona”. Teškoće i problem da se uspostavi vladavina prava su ogromni i inače, a pogotovo ako se situacija negdje približi ovoj narodnoj ocjeni.

Nije jasno zašto je politička vlast koju je izabrao narod toliko protiv nezavisnosti pravosudskih organa, tj. sudova i tužilaštva. Jer, pravni sistem najbolje legitimiše njegovo pravosuđe, ali ga isto tako i loše pravosuđe najbrže i najefikasnije – delegitimiše.

I na kraju, može se zaključiti, da bez nezavisnog pravosuđa nema zaštite ljudskih prava i sloboda, niti pretpostavki za uspostavljanje pravne države i vladavine prava. U državama koje iz bilo kojeg razloga zanemaruju svoje pravosuđe ili ga namjerno čine transmisijom političke volje, građanin kao ljudsko biće biće stalno izložen nepravdama, proizvoljnostima i stradanjima. Prava i slobode građana na kojima počiva savremena ideja pravne države mogu biti stvarno obezbjeđena samo u zajednici koja je organizovana na načelu vladavine prava i zakonitosti. Da bi zakonitost ostvarila, država mora da ima pravosudnu vlast koja je nezavisna, tj. potčinjena samo ustavu i zakonu. Zbog toga nezavisnost sudija i tužilaca spada u red onih načela na kojima se zasniva vladavina prava i ulazi u najuži pojam pravne države.