Reforma pravosuđa
NIK GAŠAJ
Suštinska reforma pravosuđa bila je i ostaje važan prioritet Crne Gore u cilju
unapređivanja nezavisnosti pravosudnog sistema, nepristrasnosti i kvaliteta
pravde, unapređenja stručnosti, odgovornosti i efikasnosti pravosuđa.
Nezavisnost sudske vlasti je garancija da će svako ostvarivati i zaštititi
svoja prava onako kako je to propisano zakonima, a ne voljom onih koji su te
zakone donijeli ili ih sprovode. U demokratskoj pravnoj državi nezavisno
sudstvo je nužnost.
Oblast pravosuđa je posebno značajna imajući u vidu strateško opredjeljenje
Crne Gore da postane punopravna članica Evropske unije i izaziva posebnu pažnju
EU imajući u vidu da je stabilan pravosudni sistem neophodan za ostvarivanje
vladavine prava. Suštinska reforma pravosuđa u Crnoj Gori mora da bude
usklađena u potpunosti s pravnim standardima EU. Kako bi ispunila uslove iz
poglavlja 23, Crna Gora treba da sprovode brojne reforme i aktivnosti koje
imaju direktan uticaj na svakodnevni život građana i uz efikasan pravosudni
sistem i efikasnu borbu protiv korupcije postala država koja ima stabilan
pravni sistem i pouzdana država koja na taj način privlači strane investitore.
Nesumnjivo je da je u Crnoj Gori prisutan izrazit politički uticaj na izbor i rad nosilaca pravosudnih organa, tj. sudija i tužilaca pa je neophodno uspostaviti mehanizme zaštite od neprimjerenih političkih uticaja u izboru i funkcionisanju nosilaca pravosudnih organa. U evropskim državama mjere zaštite od neprimjerenih uticaja predviđene su zakonima i podzakonskim aktima. Detaljnije odredbe o neprimjerenim uticajima često su sadržane u etičkim kodeksima, primjera radi u Etičkom kodeksu belgijskih magistrata navodi se da bi tužioci trebalo da odbiju svaki pokušaj kontakta sa njima koji je van zvaničnih kanala u pogledu predmeta u radu.
Jedan od ključnih elemenata neophodnih
za uspostavljanje kvalitetnog crnogorskog pravosudnog sistema je procedura,
odnosno način izbora nosilaca pravosudnih funkcija. Postupak izbora sudija i
tužilaca u velikoj mjeri određuje položaj pravosudnih organa u odnosu na druge
grane vlasti u nekoj državi. Iako se imenovanje nosilaca pravosudnih organa
razlikuje od države do države, postoje određene karakteristike koje su slične u
većini njih. Prije svega, postupak izbora je najčešće politički, jer odluku o
izboru donose predstavnici jedne ili više grana vlasti. Stoga je Venecijanska
komisija u svojim mišljenjima uvijek pokušavala da pronađe odgovarajući balans
između zahtjeva demokratskog legitimiteta izbora nosilaca pravosudnih organa i
zahtjeva za depolitizacijom. Učešće zakonodavne vlasti u procesu izbora sudija
i tužilaca daje demokratski legitimitet postupku, ali su neophodne dodatne
garancije koje će u tom slučaju spriječiti politizaciju pravosudnih organa.
U Crnoj Gori su trenutno aktuelni
izbori vrhovnog državnog tužioca i tri člana Sudskog savjeta. Tužilački savjet
Crne Gore je donio odluku da njihov predlog za vrhovnog državnog tužioca bude
tužilac Maja Jovanović, koja je preko dvadeset godina u tužilačkoj
organizaciji, a Tužilački savjet ju je 5. februara 2022. godine izabrao za
vršioca dužnosti VDT-a. Međutim, po svemu sudeći nekim političkim strukturama
taj prijedlog ne odgovara, nego žele da izaberu nekog partijskog, političkog
poslušnog i podobnog kandidata koji će da odlučuje na mig političara i pod
njihovim pritiskom. Naravno, onda tu nema
sudske i tužilačke nezavisnosti i podjele vlasti niti vladavine prava.
Ovakav način izbora starešina tužilaštva
stvara prostor za uticaj politike na rad javnog tužilaštva, što je protivno
standardima sadržanim u dokumentima dva glavna međunarodna udruženja tužilaca.
U standardima profesionalne odgovornosti i pogledu osnovnih prava i dužnosti
tužilaca, Međunarodnog udruženja
tužilaca, stoji da bi tužilac u sprovođenju ovlašćenja trebalo da
bude”nezavisan i slobodan od političkih uticaja”. Evropsko udruženje sudija i
tužilaca za slobodu i demokratiju “MEDEL” ide dalje i u svojoj Dekleraciji o principima javnih tužilaca,
usvojenog u Napulju 1996. godine, uspostavlja branu uticaju politike kroz
zahtjev da “postavljanje tužilaca mora biti u nadležnosti Vrhovnog savjeta
pravosuđa”, koji može biti zajednički za sudije i tužioce ili zasebni za
tužioce.
Svaki politički uticaj na rad
pravosudnih organa ugrožava pravilno funkcionisanje tih organa. Zbog čega je
neophodno da javni tužilac bude izvan domašaja politike? Jedino tužilaštvo koje posjeduje potrebne
garancije samostalnosti može odgovoriti zadacima koji se pred njega
postavljaju. Tužilaštvo treba da ima visoko postavljene zadatke u suzbijanju
kriminala. Nerijetko je zadatak tužilaštva da preduzme krivično gonjenje osoba
povezanih sa zvaničnicima izvršne, zakonodavne, pa i sudske vlasti ili gonjenja
pojedinaca koji pripadaju nekoj od ovih vlasti. U takvoj situaciji samo potpuno
samostalno i funkcionalno nezavisno tužilaštvo može da odgovori zadatku i
efikasno vrši progon učinilaca krivičnih djela.
Izbor
javnih tužilaca od parlamenta stvara mogućnost za uticaj politike na izbor
javnih tužilaca. Prema mišljenju jednog eksperta Savjeta Evrope, kandidat koji
nema saglasnost političke vlasti nema šanse da bude izabran, čak i ako je
najbolji. Stoga,Venecijanska komisija preporučuje mehanizme za sprečavanje politizacije. Mogući
mehanizmi zaštite od politizacije su da izbor Vrhovnog državnog tužioca bude
pripremljen od strane parlamentarnog odbora, koji uzima u obzir savjete stručnjaka
da izbor vrši kvalifikovana većina za postizanje konsenzusa i sl. No, u
društvima bez tradicije vladavine prava i niske političke kulture, kao što je
Crna Gora, ipak, mnogo je vjerovatno da takav model izbora nosi rizik
politizacije.
Kod nas, ima najava od pojedinih predstavnika političkih partija da za vrhovnog državnog tužioca treba da bude izabrana osoba bez ikakvog tužilačkog iskustva, jer će kao tužilac pripravnik najbolje obavljati posao vrhovnog državnog tužioca. To je čudo neviđeno! Prije svega to nije u skladu sa međunarodnim standardima o izboru javnih tužilaca, prema kojima za izbor
nosilaca pravosudnih funkcija, pored opštih uslova se predviđaju i ostali
uslovi: stručnost, osposobljenost i dostojnost.
Stručnost podrazumijeva posjedovanje teorijskog i praktičnog znanja potrebnog za obavljanje sudskih i tužilačkih funkcija. Osposobljenost podrazumijeva vještine koje omogućavaju efikasnu primjenu specifičnih pravničkih znanja u rješavanju pravosudnih predmeta. Dostojnost podrazumijeva moralne osobine koje nosilac sudske i tužilačke funkcije treba da posjeduje i ponašanje u skladu sa tim osobinama. Moralne osobine su: poštenje, savjestnost, pravičnost, dostojastvenost, istrajnost i uzornost, a ponašanje u skladu sa tim osobinama podrazumijeva čuvanje ugleda pravosudnih organa u službi i izvan nje, svijest o društvenoj odgovornosti, održavanje samostalnosti i nepristrasnosti, pouzdanosti i dostojanstva u službi i izvan nje i preuzimanje odgovornosti za unutrašnju organizaciju i pozitivnu sliku o pravosudnim organima u javnosti.
U Holandiji su uvedeni službenici za integritet u okviru javnog tužilaštva, sa zadatkom da savjetuju javne tužioce koji nijesu sigurni da li je neko ponašanje u skladu sa pravilima integriteta. Službenici za integritet su prošli odgovarajuće obuke i započeli sa radom 2012. godine u svakom javnom tužilaštvu. Ovaj novi institut omogućava javnim tužiocima da im postavljaju pitanja, traže savjet ili prijave sumnju da je došlo do kršenja integriteta.
U Hrvatskoj sličnu ulogu ima Etički odbor, koji dobija veliki broj pitanja koja se odnose na tumačenje Etičkog kodeksa. I u drugim državama je postalo jasno da je potrebno slično savjetodavno tijelo. Tako je u Francuskoj 2016. godine u okviru Visokog sudskog savjeta osnovana Služba za pomoć i etički nadzor, koju čine bivši članovi Savjeta.
U Italiji je, na primjer, disciplinski prekršaj sastajanje i komunikacija sa licima koja imaju kriminalnu prošlost, čak i ako nisu stranke u postupku. Obrazac davanja poklona magistratima, čak i od lica koja nisu stranke u postupku, smatra se davanjem mita jer predstavlja dio šeme uticaja i stvaranja lojalnosti magistrata u budućem donošenju odluka.
Pravosudni savjeti
Nezavisnost pravosuđa
podrazumjeva i postojanje organa samouprave, tj. Sudski i Tužilački savjeti kao
model upravljanja pravosudnim sistemom. Sudski i Tužilački savjeti su
institucije odgovorne za odbranu nezavisnosti pravosudnih organa. Međutim, iako
su često osnivani sa velikim optimizmom, iskustvo je pokazalo da uspjeh
pravosudskih savjeta varira od države do države.
Savjeti imaju za cilj da
doprinose da pravosuđe oslobode od političke kontrole, odnosno da se nosioci
pravosudnih organa štite od uticaja drugih grana vlasti na izbor, napredovanje i
razrješenje, ali i da osmišljavaju
modele koji omogućavaju bolje upravljanje sistemom. Naučene lekcije od
uporednog prava pokazuju da su djelotvorni pravosudni savjeti dobro
pripremljeni, na čelu sa predstavnicima struke sa priznatim integritetom i
posvećenošću, i da se nalaze u okviru mreže drugih aktera koji rade zajedno na uspostavljanju
i jačanju nezavisnosti pravosuđa. S druge strane, slabe pravosudne savjete
karakteriše slaba politička volja, koja se manifestuje u ograničenim resursima i
kapacitetima zaposlenih, kao i u nedovoljnom integritetu članova savjeta.
Dalje, kad narod u svome očajanju hoće da izrazi koliko
je rđava jedna situacija i dokle nisko može da dospije jedna zemlja s obzirom
na stanje zakonitosti i neizvjesnosti čovjekovog položaja, onda koristi
uzrečicu: “Nema ni suda ni zakona”. Teškoće i problem da se uspostavi vladavina
prava su ogromni i inače, a pogotovo ako se situacija negdje približi ovoj
narodnoj ocjeni.
Nije jasno zašto je politička vlast koju je izabrao narod
toliko protiv nezavisnosti pravosudskih organa, tj. sudova i tužilaštva. Jer,
pravni sistem najbolje legitimiše njegovo pravosuđe, ali ga isto tako i loše
pravosuđe najbrže i najefikasnije – delegitimiše.
I na kraju, može se zaključiti, da bez nezavisnog
pravosuđa nema zaštite ljudskih prava i sloboda, niti pretpostavki za
uspostavljanje pravne države i vladavine prava. U državama koje iz bilo kojeg
razloga zanemaruju svoje pravosuđe ili ga namjerno čine transmisijom političke
volje, građanin kao ljudsko biće biće stalno izložen nepravdama,
proizvoljnostima i stradanjima. Prava i slobode građana na kojima počiva
savremena ideja pravne države mogu biti stvarno obezbjeđena samo u zajednici
koja je organizovana na načelu vladavine prava i zakonitosti. Da bi zakonitost
ostvarila, država mora da ima pravosudnu vlast koja je nezavisna, tj.
potčinjena samo ustavu i zakonu. Zbog toga nezavisnost sudija i tužilaca spada
u red onih načela na kojima se zasniva vladavina prava i ulazi u najuži pojam
pravne države.
2 Komentara
Doktor pravnih nauka Postavljeno 24-12-2023 00:12:13
Čestitam Vam akademik Gašaj, odlično ste napisali. Međutim, u Crnoj Gori je politika bila i ostala iznad prava, odnosno pravo se, po pravilu, svodilo i svodi na sluškinju tekuće politike! U vladavini prava najsuštinskiji sastojak je razumnost, ratio, kao i zahtjev da pravo mora voditi računa sa idejom pravde i pravičnosti, jer je to osnov svake dobre vladavine. Ali u Crnoj Gori, u cjelini gledano, pravna država, odnosno vladavina prava, više je jedan ideal, nego opipljiva stvarnost, više teorija nego praksa i više ideja nego institucija koja efikasno funkcioniše.Ona stvarno na ovim prostorima u svom "čistom" obliku nije moguća!!
Odgovori ⇾profesor Postavljeno 22-12-2023 13:10:12
Bravo, gosp. Gašaj, na ovaj stručan i naučan tekst.
Odgovori ⇾