Piše: Sveto Andjelić, Njegovuđa

Ovo što slijedi pišem i potpisujem kao zabrinuti roditelj učenice koja je trebala da bude jedna od učesnica proslave dana osnovne škole “Vuk Knežević” u Njegovudji. Konkretan povod je tretman kojem je moja kćerka podvrgnuta u toku priprema za obilježavanje dana škole, nakon što je za svoju recitaciju odabrala pjesmu Aleksandra Lesa Ivanovića “Pohodi na Crnu Goru”.

Ovim pismom želim da ukažem na neprofesionalno djelovanje dijela nastavnog kadra u ovoj školi, i na štetne efekte koje ono ima na sve učenike. Takođe želim da ukažem na to da pojedini nastavnici u ovoj školi koriste sopstvene političke i ideološke kriterijume kao prvo i jedino mjerilo prikladnosti sadržaja koji nude učenicima, a potom ovakvo “mjerenje” obrazovnih vrijednosti kategorišu kao standard!

Nastavnica crnogorskog jezika i književnosti, Katarina Lučić, je mojoj kćerci predložila da sama odabere pjesmu koju želi da recituje na proslavi. Nakon što je ona odabrala pjesmu “Pohodi na Crnu Goru” Aleksandra Lesa Ivanovića, rečeno joj je da ta pjesma ne može da bude uvrštena u program.

U razgovoru sa mnom, nastavnica Lučić je tvrdila da je to “ratna pjesma” i da “naslov nije prikladan” za obilježavanje dana škole. Ja se nijesam složio s njenom kategorizacijom i rekao sam da pjesmu smatram patriotskom i, u nekoj mjeri, romantičnim žalom nad istorijom Crne Gore.

Takođe sam podsjetio nastavnicu Katarinu Lučić na činjenicu da je ona mojoj kćerki prvobitno predložila da sama odabere pjesmu, pa joj nakon odabira oduzela tu slobodu. Konstatovao sam da moja kćerka neće recitovati neku drugu pjesmu.

Nastavnica Lučić me je, potom, zapitala da li ja zaista mislim da imam pravo da utičem na obrazovanje sopstvenog djeteta samo zato što sam roditelj!

Nakon ovog razgovora, moja kćerka je obaviještena da je isključena iz programa proslave dana škole. Ovakva odluka nastavnice Lučić je donešena uz saglasnost nastavnika istorije, Nikole Simićevica, i direktorke ove skole, Željke Vulanović.

Ne želim da kažem da je Aleksandar Leso Ivanović nepoželjan književni gost u ovoj osnovnoj školi. Ipak, objašnjenje nastavnice Lučić oko “neprikladnog” naslova donosi nekoliko pitanja na koja još uvijek nemam odgovor. Zato ova pitanja postavljam resornom ministarstvu i crnogorskoj javnosti.

Zašto bi naslov ove pjesme bio smetnja, ako se ona čita kao poezija jednog vremena, ili kao patriotski i vanvremeni poetski izraz Lesa Ivanovića?

Kako ovu pjesmu čitaju nastavnica crnogorskog jezika i knjizevnosti, Katarina Lučić, i njene kolege koje su dale svoj glas za zabranu?

Da li je, možda, naslov neprikladan zato što se čita kroz zamućene političke i ideološke naočari savremenog trenutka?

Da li bi ova pjesma bila prihvatljivija za pomenute nastavnike i školske administratore da u njenom naslovu nema riječi kao što su“pohodi” i “Crna Gora”, ili oboje?

Zašto nastavnica crnogorskog jezika i književnosti, Katarina Lučić, vidi roditelje i njihovo učešće u procesu obrazovanja sopstvene djece kao smetnju i kao aktivnost na koju roditelji nemaju pravo?

Da li je ovakav stav nastavnog kadra prema roditeljima prihvatljiv za resorno ministrarstvo, i da li predstavlja zvanično viđenje procesa i svrhe obrazovanja u Crnoj Gori?

Želio bih da, za kraj, podsjetim resorno ministarstvo i crnogorsku javnost na još jedan primjer ranije pomenute neprofesionalnosti nastavnog kadra u ovoj školi. Naime, osnovna škola “Vuk Knežević” u Njegovuđi, je u septembru 2021. godine dobila vrijednu donaciju kompjuterske opreme za učenike i nastavno osoblje (22 laptop kompjutera i 2 štampaca). Uz jedan častan izuzetak, ni nakon dvije godine ova donirana oprema nije stavljena u funkciju.

Uvjeren sam da ovakav ne-obrazovni pristup zagađuje naš, ionako krhki, obrazovni sistem, i da postoji velika opasnost da tako uokviren sistem osakati učenike i ograniči njihove buduće obrazovne i životne opcije. Nadam se da će resorno ministarstvo naći za shodno da se pozabavi ovim konkretnim slučajem, kako bi se počeli baviti rješavanjem mnogo većeg i dubljeg strukturnog problema.   izvor: antena m