Iako su iz punih usta konstituenti nove vlasti u CG govorili kako će njihov fokus biti isključivo na ekonomskim temama, te da je primarni cilj nove vlade poboljašanje standarda građana, djelovanje predsjednika Skupštine Andrije Mandića pokazuje da on gura svoju priču i sprovodi agendu čije je ideje zagovarao posljednjih 30 godina.

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić u svojoj najnovijoj izjavi koj je dao dnevnom listu ”Novosti” iz Srbije rekao je da će se po okončanju popisa okrenuti jeziku, jer smatra da srpski jezik u Crnoj Gori treba da bude službeni.

„Vjerujem da ćemo nakon popisa otvoriti dijalog u Skupštini koji bi mogao dovesti do takvog rješenja. Kao politički predstavnik srpskog naroda, svakako bih se zalagao da natpolovična volja naroda bude odslikana i u najvećem pravnom aktu naše zemlje“, kaže Mandić.

Iako su, makar prema najavama nove vlasti, fokus vlade i nove većine trebale biti ekonomske teme i poboljšanje standarda građana, Mandić gura svoju priču onu koju je zapravo i zagovarao svo ovo vrijeme.

Iako stidljivo u prvim danima svog mandata na mjestu predsjednika Skupštine, Mandić je pričao o Evropskoj Uniji i ulasku Crne Gore u EU, nije mogao predugo da izdrži da ne počne da otkriva svoje prave karte i namjere i da otpočne priču o srpstvu, i srpskom jeziku.

Iako je promjena Ustava, što je jedino moguće ukoliko Mandić želi da promjeni zvanični jezik u Crnoj Gori skoro pa nemoguća, on očigledno vjeruje u to i ne pominje bez neke.

U članu 13. Ustava Crne Gore jasno piše da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski. Iako su prema riječima pravnika stvaraoci Ustava 2007. godine napravili kontradikciju dodavši da su službenoj upotrebi i srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik, jer pravni pojmovi ,,službeni jezik“ i ,,u službenoj upotrebi“ ne mogu da idu jedan s drugim, posebno ne u jednom članu, jer je prvim stavom sve rečeno: ,,Službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski“.

Nadalje da bi došlo do promjene Ustava mora potrebna je dvotrećinska većina. Članom 155 Ustava je propisano da, ako prijedlog za promjenu Ustava nije usvojen, isti se ne može ponoviti prije isteka jedne godine od dana kada je podnijet. U članu 156 Ustava apostrofirano je da je akt o promjeni Ustava usvojen u Skupštini ako za njega glasa dvije trećine svih poslanika, a član 157 propisuje da je promjena članova 1, 2, 3, 4, 12, 13, 15, 45 i 157 konačna ako se na državnom referendumu za promjenu izjasni najmanje tri petine svih birača.

No, da je Mandić ozbiljan u svojim namjerama pokazuje i njegovo jučerašnje izlaganje u Skupštini Crne Gore.

On je kazao je da ako se na popisu utvrde neke činjenice, srpski jezik treba da bude službeni.

“Ova nova većina želi da poštuje svakoga. Završeno je vrijeme kad se nasiljem moglo sve. Ako se utvrde neke činjenice, za sve stvare koje treba da usmjere život građana Crne Gore, ako se budu vrednovale te činjenice, da i onaj jezik kojim se govori najviše u Crnoj Gori, da i on bude službeni. To ne bi bilo na štetu bilo koga, i to je činjenica koju treba uvažavati”, naveo je Mandić.

Za njega je očigledno predugo da čeka da pokaže koji je zapravo njegov stvarni cilj participacije u vlasti, a i građanima tj. narodu kako Mandić voli da kaže, je već previše ekonomskih tema, jer ništa bolje ne grije u hladnim noćima i ništa bolje ne toli glad od dobre nacionalističke priče na jeziku po izboru Andrije Mandića.  skalaradio