Piše, Sreten VUJOVIĆ

Ne prođe gotovo ni jedan dan, a da se ne uvjerimo kako su predstavnici  naaaaroda, ustvari dobro uvježbali tehniku „dršte lopova“! Ovo ne znači da treba amnestirati prethodne kradljivce, a ponajmanje one iz NVO sektora, koji se ne oglasiše niti jednom zbog narušavanja elementarnih prava nacionalnih Crnogoraca, ili onih „grantoprežalica“ i „grantožderača“,  koji dobijaju visoka francuska priznanja za borbu protiv korupcije i kriminala, a sami su debelo „omastili brkove“ od istog tog organizovanog kriminala! Iluzorno je očekivati od francuskog ambasadora Timonijea da se izvini  Cetinjanima, koje je proglasio fašistima, samo zato što su koristili svoje Ustavno pravo protesta protiv fašistoidne izjave Jakova (Nejakog) Milatovića: „Što ako pogine 10 Crnogoraca?“ Što bi sa devastacijom Francuske, tokom demonstracija, negđe u isto vrijeme, kada je gorjelo sve što se dalo zapaliti, pa čak i biblioteka sa preko milion knjiga!? Nestašni i čovjekoljubivi Timonije!

Jedan mlađani posrbljeni Crnogorac iz Nikšića, je podnio ostavku na funkciju dobijenu „po dubini“, možda i još  nekoj „dimenziji“, jer je proradilo janjičarsko dostojanstvo, bolje reći sujeta, da ga željezarci, koji su se volšebno transformisali u solarne „čarobnjake“, umjesto da proizvode čelik, više ne vide kao „oslobodioca“! Naime, kada se kompletna konstrukcija „ogoli“, ostaje  da ih je ova Posrbica „oslobodila“  i udaljila od osnovnog zanimanja! Tako se „kalio čelik“! Kada bi nekim slučajem magarce odlikovali za rad imali bi zlatni samar, ali ih to ne bi udaljilo  od osnovnog zanimanja!

Odavno je rečeno: “Ko s đavolom tikve sadi, o glavu mu se razbijaju”! Zato bi bilo bolje da je ovaj „velikomučenik“ Crkve Srbije, malo manje igrao  ulogu janjičara “srpskog sveta”! Možda ga na kraju kao i popa „Macu“ proglase za sveca!

Srbin po rođenju nema što dokazivati; on to jeste u samom svom biću! Ali, sluga  mora svakoga dana uraditi “domaći zadatak”, neki poseban fukarluk da bi mu gazda za taj dan vjerovao! Pa opet sve ispočetka! Razumijem, to je noćna mora, nema se vremena za gubljenje, jer se i u toku sna mora  smišljati „šifra“ dokaza vjernosti za naredni dan! Što li će tek smisliti  raščinjeni  Brat Abaz, jer bez funkcije ne može biti miljenik ni  mjesne zajednice, a kamoli nekog „bratskog“ klana! Bolje će svakako proći oni čiji je bivši obraz vrijedio ekrana od 55 inča!

Već smo se navikli na nenormalnost, kao normalno stanje (ne)svijesti, poput onoga tipa, koji je nakon dužeg boravka na psihijatriji priznao svom terapeutu: „Hvala doktore! Ubijedili ste me da nijesam zrno kukuruza i da me kokoške neće pokljucati! Znaju li kokoške za to!?“

I opet sve ispočetka!