Ministar unutrašnjih (ne)djela i ministar (para)vojni, Filip Adžić očigledno ośeća da je „vrag odnio šalu“ pa hvata „zadnji voz“ kako bi se iskupio  za nešto, za što  oprosta ne može biti, a to je „školski primjer“ veleizdaje svoje nekadašnje domovine! Dockan se śetio  riječi Petra II da „čast i bruka žive dovijeka“!

Ovom licemjeru i bivšem Cetinjaninu, koji, umjesto da sprječava pokolj na Cetinju instalira „mrtvu stražu“ ispred manastira, koji je zajedno sa svojim karikaturalnim šefom  „bratom Abazom“, jednim od glavnih likova sa Europolovih transkripata, poklonio kompletno sakralno nasljeđe Crne Gore i zemne ostatke naših predaka Vučićevoj uvijek budnoj, zloglasnoj paravojnoj formaciji, poznatoj pod akronimom SPC! Zaboravio je jedno: moguće je prodati zemne ostatke nečijih predaka, ali neuništivi crnogorski duh je taj koji se ne da, evo  više od jednog milenijuma.

Ovaj samoljubivi skorojević, koji ignoriše punovažne odluke suda, otvoreno govoreći da ne kani poštovati loše odluke suda, a koji je instalirao i policijsku „mrtvu stražaru“ ispred svoje kuće na Cetinju dok Crna Gora grca u kriminalu se odvažio kazati:

Građani su naročito u posljednjih par godina povratili sopstveni suverenitet i slobodu izjašnjavanja, stoga sam siguran da neće dopustiti da im to bilo ko oduzme…

Kako su Filip Adžić i odstale Vučićeve marionetske sluge prihvatile „logiku“ Dobrice Ćosića da je „laž srpski državni interes“ očekivano je da se pozivaju na „sopstveni suverenitet“ koji je  u (ne)djelima sadržan u ideji tzv. Srpskog sveta!

Ovaj čuvar okupiranog Cetinjskog manastira uživajući u „hudinijevskoj kolosalnosti“ vlastite laži dalje nastavlja:

Izjave vjerskih i partijskih lidera povodom izjašnjavanja na popisu predstavljaju zloupotrebu i ponižavanje građana…

Ko i malo prati crnogorsku političku scenu, shvata da  ni Crna Gora ni većina crnogorskih  građana nijesu mogli  doživjeti veća poniženja, od kojih su se neka tragično završila, kao što je to slučaj masakra na Cetinju, nego što je to napravila sluganska vlast, čiji  je pion i sam Adžić!

Posljednjih godina gotovo da je prepoznatljiva ideja vraćanja Crne Gore u „kameno doba“ u kome bi građani Crne Gore  morali da budu u nekoj vrsti srpskog „karantina“ ili protektorata koji svoj primjer ima u događajima  nakon sramne Podgoričke skupštine 1918. godine. Kompleksi, ovog cetinjsko-ulcinjskog „dvojca“ bi trebali biti liječeni „tamo daleko“ od Crne Gore i jedina razlika između njih dvojice je u tome što je „brat Abaz“ makar priznao da je u opticaju bio 21 milion eura! Kolika je bila tvoja cijena, Adžiću? Lično smatramo da Crnoj Gori nije potrebna polovna roba sa beogradskih buvljaka i za to ne bi dali jedan jedini cent!

Pravo građana naše domovine je da ne budu saučesnici u još jednom velikom zločinu nad Crnom  Gorom! Razlika sa 1918. godinom je u tome što su mnogi patriotski orijentisani Crnogorci tada htjeli izaći na glasanje ali su bili brutalno spriječeni od strane srpskih okupacionih trupa!

Tvoj „apel“ liči na  onu anegdotu u kojoj vuk drži svečani i vatreni govor pred stadom ovaca i kaže: „Ako me izaberete za vođu,  postaću vegetarijanac!“, kaže se u tekstu dostavljenom medijima koji potpisuje  Crnogorsko-američka asocijacija Cetinja iz SAD.