Crnogorci osvetiće svoje, potomstvo će pominjat heroje
Priredio: V.J.
Početkom 1920. godine „Glas Crnogorca”, zvanično glasilo crnogorske kraljevske vlade koje se štampa u Neji kod Pariza, objavljuje guslarsku pjesmu „Smrt ili sloboda”. Autor je R. Dedović. Tu je opjevano stradanje golog i bosog naroda pod srpskom okupacijom — zgarišta domova, zbjegovi i glad.
Pomenuti su neki od poznatijih crnogorskih ustanika: Krsto Popović (†1947), Marko Vučeraković (†1931), Savo Raspopović (†1923), Savo Čelebić (†1956), Antonije Bojović (†1919), Petar Vuković (†1955), Ivan Bulatović (†1943)… Veli pjesnik: „Crnom Gorom krstare ustaši [ustanici], na sve strane viju se krstaši./ Jedna riječ vlada u narodu: Svi će u smrt ili u slobodu!”
Naredbodavcem ispred „dahija beogradskih” za teror nad Crnogorcima imenovan je Nikola Pašić, te njegov specijalni okupacioni izaslanik Ivan-Lola Pavićević. Ako je Srbija slomila ustanak u Makedoniji, pjesnik tvrdi da to neće moći u Crnoj Gori. Osuđuju se domaći izrodi, izdajnici, podlaci i nitkovi koji se Srbiji za novac prodaju…
SMRT ILI SLOBODA
Polećela dva vrana gavrana
Sa Vračara iznad Beograda,
Prelećeše brda i doline
Do Lovćena visoke planine.
Traže ptice mesa od momaka
I svježe krvi od junaka.
Ugleda ih sa Lovćena vila
Pa ovako njima govorila:
- Odaklen ste dvije tice vrane
sa koje li dolazite strane?
Vidim da ste došle iz daljine
Šta tražite u naše planine?
Ova zemlja nije za vas, vrani,
Ona samo sokolove hrani.
Tica gavran vili odgovori:
- Mi smo jutros od brda Vračara
Viđeli smo da u Biogradu
Zle dahije, koje su na vladu,
Šalju vojsku protiv Crne Gore.
Da je otmu i vlasti pokore;
Biće borbe, biće dosta krvi
Te smo zato pohitali prvi
Kako bismo zimu prezimili
I bratske se krvi napojili.
A mi znamo da je ovđe, vilo,
Vazda gnijezdo sokolova bilo
Gledali smo vaše sokolove
Đe ih naši Srbijanci love
Ni sa puškom, ni strijelom lakom
Već papirom, prevrtljivom bankom!
Kod nas ima vašijeh glavara
Vojevoda i s njima serdara
A nižijeh — ni broja im nema!
Svaki banke u džepove sprea.
Kažu: lud ko slobodu brani
Gavranove svojim mesom hrani.
Te što ovđe sokolova osta
Imaćemo od njih krvi dosta.
Kad je vila tice saslušala
Ovako ih ona śetovala:
- Istina je, dvije tice vrane,
Crnogorci otadžbinu brane
Od izroda i od vaših trupa
No, gavrani, krv je naša skupa!
- Nećete li mene vjerovati
Vi možete očima gledati:
Udarite u lagano krilo,
peletite Čevo, mjesto milo,
Pa od Cuca do Nikšićske Župe
Naći ćete ustaničke trupe
I pred njima vojskovođu čvrsta
Komandira POPOVIĆA KRSTA
To je ljuta iz kamena guja
Prava slika Novakova Gruja.
Dobro hajduk džeferdarom gađe
Đe je kavge, svuđ se dobro snađe,
Ne rad pljačke i dobiti
Već slobodu i narod da štiti.
- Tu nemojte, vrani, počinuti
Jer bi lako mogli poginuti,
Okrenite na zapadnu stranu
Visokome brdu Sutormanu
A odatle kud gođ okrenete
Ustaške će čete da sretete.
- Ne tražite mesa od mladića,
Čuvajte se VUČERAKOVIĆA
Iz Krnjice zorna junaka
I vojskovođe komandira MARKA.
I od Bara RASOPOPOVIĆ SAVA
Kažu da je samovoljna glava;
Četovođa to je od komita
On za pasoš nikoga ne pita
Ni za vlasti srbijanske čuje
Već po svojoj volji presuđuje.
- Nemojte se spuštat niz Crmnicu
Ni prelaziti u njenu granicu
Da vam ne bi odlećela glava
Od junaka ČELEBIĆA SAVA
On naredbe usmene izdaje
Gospodara tuđeg ne priznaje.
- Da vam ne bi posustala krila
Zato će vas naučiti vila:
Odletite u Bjelopavliće
U lijepo selo Martiniće,
Tu ćete se tice odmoriti
Od junaka krvi napojiti
I nahranit mesa od momaka
Od heroja i mladijeh đaka
Što padoše za čast domovine
Rad slobode, pravde i istine.
- Pravnik prâvo svoje zemlje brani
Tu se ANTO BOJOVIĆ rani
Sa dva druga: gimnazijska đaka,
Izrodima dopadoše šaka.
Nečovječno s njima postupiše
Ranjenima oči povadiše
Junačke im ruke sagoriše
A gospodsko lice nagrdiše.
Izdajnici sa zvjerskim postupkom
Učiniše i mržnju dvostrukom:
Crnogorci osvetiće svoje
Potomstvo će pominjat heroje
Guslar djela opjevati njina
Zahvalna im biti domovina
Što na branik zemlji i narodu
Krvlju svojom kupiše slobodu.
Vi ćete ih nać, tice vrane,
Mrtve, ali ponosne i slavne.
No pošto ste rodom sa Vračara
Vas ne može ništa da očara
A došli ste da tražite strvi
I željni ste crnogorske krvi:
Počinite na tri mlada đaka
Napite se krvi od junaka.
- Pa kada se dobro nasitite
I lagana krila odmorite
Dignite se opet u oblake
Crnogorske gledajte junake.
- Kad budete išli put Pipera
Čuvajte se VUKOVIĆA PETRA
Komandira koji čete vodi
Stražu čuva zemlji i slobodi.
Pregledajte brda i doline
Viđećete, vrane, ruševine
I od skoro crne paljevine
Kod Morače, na Vranjinske njive
Bijele dvore vojvode Mijajla,
pune nekad gospostva i sjaja.
Zapališe dom junakâ stari
Obijesni Huni i Tatari
Što ne šćeše njihovi sinovi
Srbijanski postati robovi.
- Ah! koliko vitezova ima
U kažnjenim kletim zavodima
Sve prvakâ od plemena jaka
Što im Crna Gora bješe majka
Ostaše im sinovi odani
Namučeni i pozatvarani:
Ja bih svakog redom imenila
No bi priča predugačka bila
Pa bih vas, vrane, zadocnila
Al ih neće zaboravit vila.
- Da bi, tice, viđele jasnije
Gaknite se Lješanske nahije
U Zagarač i selo Komane
Do Nikšića u Rudine ravne
Dim se crni u nebesa diže
Crven plamen u oblake liže
Sve to ruši srbijanska vojska
Sirotinja tišti crnogorska.
Ostavili kuće i baštine,
Sve izbjeglo u krš i planine
Golo, boso i žedno i gladno
Zar to nije žalosno i jadno.
Ma su svjesna đeca ovog stijenja
Da bez smrti nema uskresnja!
- Kad vidite, dvije tice vrane,
Crnogorci kako zemlju brane
Ostavite ova brda
Odletite u Rovca tvrda
Tu je leglo hrabrijeh junaka
Od Rovaca, od plemena jaka
Komandiri, vođe su im slavni
IVAN, Vujo i s njima Ibro stari
Sva tri hrabra, ponosna i stalna
Unuci su vojvode Vuksana.
- Kad rovačku ostavite stranu
Pređite u Moraču ravnu,
Za Moraču i Vasojeviće
Ne umijem svjetovati tiće
Oživjeće kod njih djela slavna
Vojvodâ Mine i Miljana.
A ja ne znam šta se tamo radi
I đe su mi sokolovi mladi,
Oko Lima i rijeke Tare —
Mislim da će pokajati stare…
- Pošto Crnu Goru preletite
Šumadiji vašoj okrenete
Vratite se opet ka Vračaru
U tu vašu postojbinu staru:
Dahijama kažite nek znadu
Koji śede na zemaljsku vladu
Nek ne šalju regularne vojske
Da domove pale crnogorske
Jer dok jednog Crnogorca traje
Što čast svoje zemlje ne prodaje
Njinom zemljom neće tuđin vladat
No će tako borit se i stradat
Dok nam rujna zora sine
Zrak slobode prave domovine.
- Pozdravite Pašića Nikolu
Koji posla Pavićević Lolu
Radi mira i reda u zemlji
Da ne ide po njihovj želji.
Nek se manu ambicije lude
Ovđe oni ne mogu da sude
— Nije ovo zemlja maćedonska
Ubila ih puška crnogorska! —
- Sad, gavrani, udrite u krila
Zapamtite kako vam kaza vila.
A i ja ću prije rujne zore
Ostaviti crnogorske gore
Prelećeću more u dubinu
Preć Alpe, visoku planinu
Potražiću u Parizu gradu
Starog Kralja i njegovu vladu
Kazaću mu što se ovđe radi
I da narod umire od gladi
Sirotinja u planine strada
Razgoni ih srbijanska vlada.
- Da sinovi Crne Gore male
Pravo zemlje i slobodu brane
Dok izrodi neki crnogorski
Izdajnički, podlo i nitkovski
Učiniše da se narod kolje
Ka Branković na Kosovo polje.
- Crnom Gorom krstare ustaši
Na sve strane viju se krstaši.
Jedna riječ vlada u narodu:
Svi će u smrt ili u slobodu!
- R. DEDOVIĆ, u Marselju, 10. decembra 1919.
0 Komentara