Učiše me u porodici, školi… da je izdaja zemlje najveći stepen besčašća, najveći moralni zločin, najdublji sunovrat čovjekovog karaktera kome se dno ne nazire, za koji nema niti može biti opravdanja, ni mikrograma tolerancije. Za koji se jednostavno mora odgovarati!

Provedoh život u uvjerenju da se tako nešto više nikada ne može dogoditi u mojoj Crnoj Gori. Vjerovao sam da niko nije toliko zaslijepljen neznanjem iz koga, inače, proizilaze sva zla ovoga svijeta, da bi ovu našu prirodnu ljepoticu, ovo naše rajsko utočište, nudio na tacnu nekome drugo. Ma ko taj neko drugi bio. Iz tog užasnog pakla neznanja rađa se mržnja kao njegova logična posljedica, mržnja prema svojoj državi, svom istinskom porijeklu, nepoštovanje prađedova-hajduka, koji su je vjekovima neustrašivo branili i za nju s ponosom ginuli. I sve to praćeno mazohističkom potrebom da budeš neko drugi, neko ko zaista nijesi!

I sada, u toj svojoj posljednjoj dionici života dočekah da se suočim s tim zlom od kojeg se užasava i čovjek najgoreg moralnog lika, jer je čak i on, takav kakav jeste, moralna gromada u odnosu  na one spremne na izdaju države. IZDAJA, riječ od koje se svakom zdravomislećem građaninu diže kosa na glavi. A mi već duže od dvije godine svjedočimo otvorenoj, organizovanoj, planski osmišljenoj izdaji naše domovine od strane onih koji je vode, a za interese tuđe države.

I umjesto da se ponosimo svojom slavnom, veličanstvenom, slobodarskom istorijom, dio naših građana hrli u okrilje onih koji sve to nijesu imali. S kojma do dvadesetog vijeka praktično nijesmo imali ama baš nikakvog dodira, sem u davna vremena kada su osvajali prostore Duklje, prastare naseobine Crnogoroca.  Jer, činjenice su neumitne: nikada kroz istoriju nijesmo imali primjere makar površnog suživota između dva naroda, crnogorskog i srpskog. Dakle, nijesu postojale ni vojne, ni vjerske, ni ekonomske niti bilo kakve druge veze među ovim narodima kroz istoriju. I pored činjenice da je država Crna Gora geografski bliska sa prostorom na kome živi srpski narod.  Jer ne možemo govoriti o dvije države, obzirom da je u veoma dugom periodu istorije, Srbi nijesu ni imali. Logičan zaključak se nameće: da smo jedan narod, stvari se kroz istoriju ne bi tako odvijale!  No, opet da kažem, neznanje je majka svih zala koja ljude i narode snalaze. Koliko znam, ni u jednom dijelu Crne Gore, nikada niti jedan srpski vojnik sa prostora Srbije, nije došao da pomogne našu slobodarsku borbu da budemo svoji na svome. Naučimo da poštujemo sebe, svoju dičnu istoriju, svoj jezik i svoju autokefalnu crnogorsku crkvu. To ćemo postići učeći svoju, ne tuđu istoriju! Crnogorci ni prema kome ne treba da imaju kompleks niže vrijednosti, da ne govorimo prema onima koji su vjekovima ponizno služili neprijatelju. Dajmo se jednom razumu! Čuvajmo i unapeđujmo život u svojoj jedinoj domovini! Mislimo na našu đecu i pokoljenja koja dolaze!

Zato nikako i nikada ne smijemo imati milosti prema izdajnicima! Živim u nadi da ću doživjeti da svi oni redom odgovaraju za svoje monstruzno izdajstvo koje su počinili prema svojoj državi!