KOMENTAR
PROTESTI U SRBIJI-POLITIČKI BUĆKURIŠ
Ustala je Srbija. Kad bismo
u Crnoj Gori bili zlobni (i zlopamtila), mogli bismo tako da reagujemo
na ulične proteste u Beogradu i drugim gradovima susjedne zemlje. Srpski mediji
su upravo tako, danima, zlurado “kitili” svoje naslovne stranice - “ustala Crna
Gora”, uz svakodnevno lansiranje čitavog niza lažnih informacija o takozvanim
crkvenim litijama i nedavnom nasilju
odlazeće lokalne vlasti u Budvi. Ni mediji, ali ni političari, gotovo jednako iz
vlasti i opozicije, nijesu krili želju da se
Crna Gora destabilizuje, a to se vidjelo kao šansa da se naša država
gurne na kolosjek drugačije politike, I unutrašnje i spoljnje, sa očiglednim
namjerama da se pripremi i njen nestanak.
Naravno, u
Crnoj Gori ne treba niko da likuje zbog nemira i nasilja u Srbiji. I ne samo
to, nego niko nema razloga da
podržava proteste u Srbiji. Jer, kako vrijeme odmiče, sve je jasnije da
su beogradski protesti ideološki,
politički, konglomerat svih pogleda, opcija, sa
vrlo prepoznatljivom desničarskom retorikom i ikonografijom. Kliče se Ratku Mladiću,
Radovanu Karadžiću, uzvikuju se “Kosovo je Srbija”, a čulo se i ono “Crna Gora i Srbija , to je
jedna familija”. Ratni zločinci se, dakle, veličaju, stvarnost u vezi sa Kosovom
se ne prihvata, a suverena Crna Gora se, u najmanju ruku, ignoriše. A protesti, tobože, zbog epidemije!
Dakle, ništa, ili vrlo malo, građanskog na protestima. I još nešto- pitanje
je šta je stvarni motiv i cilj protesta.
Prvo okupljanje se dogodilo, navodno,
zbog najave uvođenja policijskog
časa u Beogradu. To je, u prvi mah, i moglo da se prihvati, pošto ljudima,
zaista, teško pada ponovno zatvaranje u kuće, iako , s obzirom na epidemiološku
situaciju, vlast u Srbiji, nije imala drugo rješenje. Ruku na srce, bolje je
opet u “zatvor”, nego zlokobno širenje epidemije i umiranje od covida 19. Ali, prvobitna reakcija građana
može se i prihvatiti.
Međutim, i poslije nekoliko dana od početka
protesta, u medijskim interpretacijama se navodi da su protesti motivisani
nezadovoljstvom zbog upravljanja epidemijskom krizom od strane aktuelne vlasti
u Srbiji. To je samo djelimično tačno. Učesnici protesta sve više artikulišu
druge , još se ne može reći, zahtjeve. Mladić, Karadžić, Kosovo, “jedna
familija”- sve je to nagovještaj ponovnog
manifestovanja malignih ideja i planova
u Srbiji. U kontekstu Kosova,
Crne Gore, a ko zna, kakav politički bućkuriš je u pitanju. Sve primjetnija
“kosovizacija” protesta mogla bi da bude nagovještaj protesta protiv očekivanih, kako se ističe, teških odluka Srbije u pregovorima o njenoj “južnoj
pokrajini”.
Možda još dvije-tri opaske. Prva- beogradski protesti su, bez
obzira na ne baš zavidnu masovnost, karakter i ciljeve, pokazali kako i
ubjedljiva izborna pobjeda može biti vrlo relativna . Vučić i njegova Napredna
srpska stranka, iako je na nedavnim izborima osvojila apsolutnu vlast, čini se,
nikad nijesu bili u težoj političkoj situaciji. Zbog epidemije, ali i samih
protesta. Izborni trijumf im je već prisjeo.
Drugo, srpska vlast nikako da se odvikne da za svoje
nevolje okrivljuje druge. Tako i za proteste. Malo fali, pa da Vulin, Lončar,
ili neko treći kaže, da je i Crna Gora “umiješala prste” u tamošnju pobunu.
I treće, a tiče se aktuelnosti u Crnoj Gori. Ovdašnja opozicija
ne reaguje zbog toga što policija u Srbiji, povremeno i brutalno, postupa prema
demonstrantima. Vidjeli smo kad tuku onog demonstranta dok sjedi na klupi. Jedna
poslanica je, gotovo, pohvalila srpsku policiju. Naša policija je u nekim
skorašnjim događajima primijenila sasvim uobičajene postupke. Bez konjice na
ulicama. Ona već i zbog toga ima neku vrstu satisfakcije. Svakako, ni u vezi sa ovim ne treba likovati. Policija
zna da se otme samokontroli i da primijeni pretjeranu silu.
Srbiji nije lako. Vlasti, Vućiću, takođe. Crnoj Gori
, Crnogorcima, nije u prirodi, to im nije u čojstvu, da se raduju tuđim
nevoljama. Nije u našem, bilo kom, interesu da se Srbija destabilizuje.
Nama je važno da su nam susjedi u dobrom
stanju, sada posebno, da uspješno savladaju
epidemiju, a dugoročno, da riješe svoje druge probleme. Beogradski mediji jesu, proljetos, pisali da Crnoj Gori , umjesto brašna treba poslati mišomor. To se
ne može zaboraviti, ali nikakav
revanšizam s naše strane.
Ilija Despotović
0 Komentara