Piše: Slavko Mandić

Sinoć je legendarna srbijanska autobusko-prevozna firma Krstić, i pored brojnih prepreka na putu, izazvanih dokazano antisrpskim suđenjem na istorijskoj utakmici Švajcarska-Srbija, i nepotrebno dobrom igrom Džake i Šaćirija (posebno ovoga drugoga), uspjela da obezbijedi transport nacionalnog tima ZA BEOGRAD. Iskustvo sigurne ruke vozača Miška, koji je vezanih očiju pobijedio mnogobrojne barijere, učinilo je da svi doma dođu preko srpskog Beča, đe im je priređen veličanstven doček. Trobojke, trube, trombloni, poetsko epski igrokaz organizovanih nacional nabildovanh navijača, dokaz su još jedan koliko se i kako ljubi voljena zemlja. I njena reprezentacija, koja nije prošla dalje, jer je mrze sudije i igrači Švajcarci, posebno ona dva albanskog porijekla. A da nije bilo tako, titulu svjetskih šampiona Miško Krstić bi Vučiću isporučio u naručje.
Motivisani izgovorenom porukom selektora nakon prvog preokreta na utakmici, legende Piksija, koji je iz punih usta poručio sportskim protivnicima: J…. li vam majku šiptarsku u p….“, što je Bogu fala kamera zabilježila, radi istorijskog śećanja koje će služiti generacijama u nastavku života i kvalitetnog šovinizma, bečki srbonacionalisti su emotivno reagovali vlastitom porukom: „Ubij zakolji, da Šiptar ne postoji“.
Moraju se razumjeti vidno razočarani srboljubi. Oprostili bi oni Švajcarcima da u njihovim redovima nije Džake i Šaćirija. Pa kako će Kosuvu na oči izać? Kako tamošnjim objasniti da se ovo eto dogodilo zavjerom planete, i pored stavljanja ruskog veta. Odgovaraće odgovorni, jer možda postoji osnovana sumnja da je u pitanju veleizdaja grupe pojedinaca uvezene od strane Mila Đukanovića? Nije sigurno, ali BIJA, koja ima novog čelnika, ima podatke dobijene od brata Abaza.

Oni bi već bili protokolarno obrađeni, jer se na lice mjesta nalazio srpski supermen svoga doba, nadri heroj Ilija Čvorović, koji je, spletom tužnih okolnosti međunarodnih zavjerenika, samo uspio na kraju operacije da obavijesti BIJA meštra istorijskim sloganom „Orao pao, orao pao“, da je propao svaki nastavak vjerovanja da se može do eliminacionih borbi u nastavku takmičenja.

I dok je tekla igra omraženih prijatelja, drhtala je Crna Gora. Jedan njen dio molio je Boga, posredstvom njima bliskih popova, da učini sve što može kako bi njihovi miljenici pobijedili omražene Albance. To nijesu oni Albanci od kojih je brat Abaz, poručili su gospodu Bogu. To su Kurtijevi, a oni se razlikuju po mentalitetu, karakteru, fizionomiji. E pa takvi ne mož da pobijede Srbe, dragi Bože, ako te ima. Dobro razmisli, jer znaš da su Srbi tvoji najvjerniji glasači. Bez njih ti sigurno ne bi śedio tu đe śediš.

Ali ima i onaj drugi dio Crne Gore koji nije krio da bi mu odgovarala pobjeda Švajcaraca. I da baš Šaćiri, a može i Džaka, daju  koji gol.
Da zasladi njihovu vjeru u fudbal koji, pokazalo se sinoć, nije najvažnija sporedna stvar na svijetu. To bi možda tako i bilo da su Srbi slavili, ali ovako, все наоборот, как сказали бы русские братья.

Da su bar oni na šampionatu. Ne bi se tada svijet na Srbe istresao. I nanosio im strašne nepravde, od kojih boli i duša i tijelo.
Ali eto, brat Putin bi da ratuje. Pomamljen, zaboravio je na svetu srpsku braću i na njihovu odanost do balčaka. Kao onda kad je s vojskom uteka sa Kosova a braća mu se po političkoj i epskoj materi ponadala da će zanavijek išćerat Albance sa njihovih prostora.

Možda je reprezentaciji prifalilo para, pa su mrčni tamo gladovali? Ko zna?
Vidi se da je Vučko velike novce dao za izgradnju srpske kuće u Pljevljima, a da je nacionalnom timu, sigurno se ne bi Šaćiri i Džaka onako iživljavali nad ogladnjelim nacionalnim fudbalskim vedetama. Viđelo se da im je falilo snage da pošteno nesportski nasrnu na protivnike. Gladni nijesu ni mogli jače.
Ali, Vučić koji sve zna i sve može, nije ovo uradio bez neke.
Ko zna zašto je dobar poraz.
Valjda po onoj da, kad se gubi i kad se izgubi, jednom mora da se pobijedi.
Samo, kad?

Do tada firmom Krstić  Za Beograd !

„Nesrećnik sam od malena

Od sve muke pesme pevam

Voleo bih majko mila, da sve ovo samo snevam

Joj, joj, jooj!!