Priredio: Vladimir Jovanović

Milo Đ. Kapa (Kapičić) je jedan od oko 500 mladih Crnogoraca koji su se, od sredine 19. vijeka do Prvoga svjetskoga rata, obrazovali u Ruskoj carevini; njih oko 240 u srednjim školama, a ostatak na višim i visokim (fakultetskim) ustanovama.

Koliko je poznato, od tog ukupnog broja je pedesetak Crnogoraca pohađalo duhovne akademije Ruske pravoslavne crkve — bogoslovske fakultete u Petrogradu, Moskvi, Kijevu, Kazanju…

Upravo u Kazanjskoj duhovnoj akademiji je diplomirao Milo Kapa — na slici gore — docniji profesor bogoslovije na Cetinju, te u cetinjskoj i podgoričkoj gimnaziji pravoslavni katiheta i profesor ruskoga jezika.

On je otac narodnoga heroja i generala Jova Kapičića, viceadmirala Pavla, docnije jednog od najsposobnijih vojno-pomorskih oficira JNA i prvoborca Vlada, pukovnika.

Takođe, Milo Kapa učesnik je Božićnoga ustanka, nakon kojeg je emigrirao s porodicom u Italiju i postao oficir crnogorske kraljevske vojske. Po povratku u domovinu, istaknuti član Crnogorske (federalističke) stranke.

Na nekim popisima delegata Petrovdanskoga sabora 12. jula 1941. nalazi se i njegovo ime. Krajem te godine, zbog podrške partizanskoj Narodnooslobodilačkoj vojsci, on je interniran od strane italijanskoga okupatora. Docnije, pridružio se partizanima.

I njegova supruga, Anđe, rođena 1898. u Šinđonu (Rijeka Cnojevića), navodi se kao partizanka (Blažo S. Janković, „Četvrta proleterska crnogorska brigada”, Beograd, 1975, 22)...

„Православный Собесѣдникъ”, bogoslovski žurnal, izdavala je od 1855. i još izdaje Kazanjska duhovna akademija. U ovim edicijama pronašao sam neke podatke o studentu Milu Kapi.

O visokoj nacionalnoj crnogorskoj svijesti i rodoljublju Kape svjedoče i izvještaji Kazanjske duhovne akademije od 14. juna 1913. o ponašanja i uspjehu studenata IV godine školske 1912-13. godine, koje je upravi podnio arhimandrit Gurij Ivanovič Stepanov, inspektor i ekstraordinarni profesor Akademije, doktor crkvenoga prava, budući arhiepiskop suzdaljski Ruske oravoslavne crkve.

„Prema ponašanju za ovu godinu, svi polaznici kursa su ocijenjeni od inspektora Akademije arhimandrita Gurija punom ocjenom 5, s izuzetkom studenta KAPA MILA, zbog činjenice da je on kao Crnogorac 8. novembra [1912. godine] otišao u otadžbinu da učestvuje u ratu svojih sunarodnika sa Turskom i nije se vratio na Akademiju do kraja školske godine”. Isto se za Kapu navodi u bilansu o učenju studenata; naime, da zbog odsustva nije mogao biti ocijenjen.

Na drugim stranicama žurnala „Православный Собесѣдникъ”, navodi se da je uprava Akademije „razmotrila molbu MILA KAPE, studenta IV godine, da se oslobodi slušanja predavanja i polaganja ispita iz homiletike, s obzirom na to da je prve godine studija slušao predavanja, polagao ispit i time dobio ocjenu na temu homiletike”. Homiletika, omiletika ili omilitika je disciplina teologije o crkvenome govorništvu (provijedi).

U vezi s molbom, „odlučeno je: student IV godine Kapa Milo, saglasno njegovome zahtjevu, biće oslobođen slušanja predavanja i polaganja ispita iz homiletike”...

Dakle, student Kapa, po svršetku balkanskoga rata, vraća se iz Crne Gore u Kazanj da završi studije, što mu je od strane uprave Akademije omogućeno.

Posebno je interesantno da je, pod mentorstvom sveštenika, docenta O. P. Uspenskog, budući diplomirani teolog Milo Kapa prijavio rad pod naslovom:

„CRNOGORSKA CRKVA, njezina istorija i savremeno ustrojstvo”.

Liše Mila Kape, i neki drugi crnogorski bogoslovi su — prema činjenicama koje sam pronašao — tokom školovanja u Ruskoj carevini pisali radove o svojoj autokefalnoj Crkvi; o tome nekom drugom prilikom…