UMJESTO UVODNIKA
SV. PETAR CETINJSKI:
"CRNOGORCI"
Pritisnite enter da pretražite ili ESC da izađete
Društvo

IN MEMORIAM

Ivan Vrbica, sportista, novinar , političar

0 Komentara
(15 riječi)

Ivan -Ivo Vrbica , umro je 20. juna , a sjutradan sahranjen, u krugu porodice , na Čepurcima. Vrbica je bio generalni direktor Pobjede od 1984. do 1988. godine, a do tog imenovanja bio je predsjednik Komisije Skupštine SR Crne Gore za pitanja informisanja i član Predsjedništva Republičke konferencije SSRN Crne Gore. Ivan Vrbica rođen je 1. januara 1933. godine u Tirani. Osnovnu i srednju školu završio je na Cetinju, a Novinarsku školu u Beogradu. Bio je novinar Pobjede i Omladinskog pokreta. Ostao je upamćen i kao jedan od pionira cetinjske i crnogorske košarke. U ovom omažu podsjećamo na Iva Vrbicu, kao sportisti. Život i sport kao da su mu išli ruku pod ruku.

Prenosimo priču Ivana Vrbice, cetinjskog košarkaškog centra Lovćena, našem novinaru Budimiru Bućinu 1999. godine

          Počeo sam 1951. godine i to kao fudbaler Lovćena. Zatim sam igrao rukomet i to ne onaj  mali ,već veliki,na fudbalskom terenu. Ipak, najviše mi je ležala košarka. Taj, period smatra se godinama  početka crnogorske košarke, mada se i ranije igralo na Primorju. Jer, tada Cetinje Titograd, Nikšić, Ivangrad, gradovi su u kojima počinje intenzvniji razvoj košarke.Nosioci svih tih aktivnosti bili su prvi diplomirani DIF-ovci i nastavnici sa srednjih fiskulturnih škola u Sarajevu i Beogradu.Tu u prvom redu mislim na Voja Saveljića koji je čitavog života bio posvećen sportu, zatim Diku Nikolića, Slobodana Gara Burzana....Naravno da su oni oko sebe okupili jedan broj ljudi, entuzijasta.Ne treba tu preskočiti ni Kostu Vojinovića koji je bio instruktor u Košarkaškom savezu Crne Gore

        Kakvi bili rezultati, kako se igralo putovalo u tom vašem periodu, u tim pionirskim počecima?

      Teško je bilo govoriti o uslovima, vrlo su loši bili. Tereni su bili od betona. Evo na primjer u Herceg-Novom igralo se na trgu Nikole Djurkovića.Trg je bio neravan od kamena. U Titogradu igralo se u bašti Kina kulture.U mom gradu na Cetinju igralo se na starom stadionu Lovćena. Dolje je bila ilovača. Kad padne kiša nije se moglo osušiti danima.Mi smo šljaku iz Vladinog doma donosili i posipali.Možete zamisliti kakvi smo bili poslije tih utakmica, majke nas nijesu mogle poznat. Bili smo prinudjeni da zovemo vatrogasce da nam pred početak poprskaju teren.Table takodje improvizovane, sami smo ih pravili kao i obruče.Imali smo neke male patike majice, tako da se to sve odražavalo i na rezultat.Često je bio 20:15, 15:11.

      Sjećam se sa jedne utakmice, za beogradski sport izvještavao je  Boro Šoć. Igrao je Lovćen protiv Budućnosti ili Primorja i on javlja da je rezultat bio 15:11. I kad je predao izvještaj urednik ga pita jeste li sigurni da je to sa košarkaške ili rukometne utakmice.Putovalo se kamionima.Možete zamisliti do Ivangrada preko Vjeternika. Poslije smo postigli neki sporazum sa fudbaletrima i ugovarali smo utakmice istoga dana. Naravno i tada su fudbaleri imali prednost, ali makar išlo se autobusom.

         Zaista je teško bilo doći u tom periodu do iole kvalitetne opreme?

          Sjećam se jedne utakmice na Cetinju izmedju Lovćena i Budućnosti, kad je Budućnost ne znam na koji način došla do, za to vrijme vrhunske opreme.Bila je nešto nepojmljivo. Bili smo frapirani i igrači i gledaoci. I kada smo ih vidjeli pomislili smo sa ovakvom opremom nemamo što da tražimo,oni će nas pregaziziti. Ali, mi ipak dobismo tu utakmicu.

         Mali su bili rezultati, malo se koševa davalo. Koliko se dugo čelako na prvu stotku.?

          Ja se ne sjećam u mom vremenu da je bilo stotke.Ja sam igrao i za reprezentaciju Crne Gore protiv Kosova.To su bili tradicionalni susretiu vezani za 7. i 13. jul.Bili su tada i tradicionalni susreti ne samo košarkaša več i boksera, fudbalera. Kosovo je imalo dobru ekipu kasnije su igrači prelazili u Beograd. Ali i tada je bilo malo koševa.

       Biste li opet pošli istim putem(razgovor je vodjen prije 21 godinu)

         Sada je teško o tome govoriti.Ali bilo je lijepih trenutaka. Možete zamisliti to putovanje  od Cetinja do Ivagrada. Nekoliko sati, druženja, šaljivih priča. No, kada se sve sabere ostaje utisak da smo nešto uradili,udarili neke temelje crnogorskoj košarci. I sa te strane naša generacija može da bude ponosna.

 



0 Komentara

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.