U fokusu

Goran Sekulović: UZ NJEGOŠEV DAN

Da li je kod Njegoša srpstvo isključivo oznaka za pravoslavlje (VI)

Nov 24, 2022 5 Komentara

(15 riječi)

Nema sumnje da je posrijedi mit kada se radi o vjerovanju u zajedničko praiskonsko porijeklo i potpuno isti identitet srpskog i crnogorskog naroda. U nauci je već utvrđeno da su prvi na Balkan došli dukljanski Sloveni, a najeminentniji srpski istoričari i naučnici, profesori univerziteta i akademici, tvrde da su Crnogorci etnički poseban narod u odnosu na Srbe.[1]

Uostalom, nauka je u posljednje vrijeme dokazala i da su etnogenetski Crnogorci najudaljeniji sa Srbima, kojima su mnogo bliži i Hrvati, i Bošnjaci, i Makedonci, i Bugari,  i Rumuni... I taj mit je naučno ’’odavno odumro’’.[2] Uz to, Đilas dobro kaže za mit o slovenskom panslavizmu – ’’ako je i bio živ od našeg izdvajanja iz slovenskih plemena i preseljavanja na Balkan, već od sedmog vijeka’’, jer je i prirodno i logično da je već tada bio mrtav i da se moglo već tada govoriti o zasebnim bićima i tokovima daljeg razvoja pojedinih naroda slovenske grupe, koji su potom dolaskom na Balkan se susreli i integrisali dalje sa tamošnjim starosjediocima, u prvom redu sa Ilirima i romanizovanim Ilirima, ali i drugim starosjediocima, što je značilo i definitivnu smrt svih mitova o zajedničkom porijeklu i istosti pojedinih  balkanskih slovenskih naroda.[3] Poznato je da je Duklja nastarija slovenska država na Balkanu,[4] a najnovija istraživanja pokazuju da su Crnogorci stariji i od Srba i od Hrvata, te da njihovi preci sa Karpata (tromeđa Bjelorusije, Ukrajine i Poljske) nijesu bili kako ni bijeli ni crveni Hrvati, tako ni bijeli ni crveni Srbi,  već – Crnogorci.[5]

Poput Đilasovih stavova o tome što u biti znači panslavizam i sveslovenstvo, i srpstvo i svesrpstvo[6] za Njegoša  su isto bili ’’isključivo praktična potreba – bez unutarnje sadržine i daljih ciljeva’’. Dakle, ništa više i ništa manje! Do praktična urgentnost i datost istorijska, nužna upućenost i hitnoća na prijeko potrebnu oslobodilačku borbu s obzirom na okolnost da su Turci držali u ropstvu Srbe i srpstvo praktično oko svih granica slobodne i nezavisne Crne Gore, što je stvaralo nepodnošljiv pritisak na slobodu i nezavisnost crnogorske države i na njen goli opstanak, a uz to omogućavalo i da se mnogi plemenski glavari protivnici Crne Gore i njene centralne, jedinstvene  i uređene državne organizacije, sklanjaju i priklanjaju Turcima, dovodeći time Crnu Goru u izuzetno nepovoljan i težak, praktično nemoguć i vrlo često bezizgledan položaj. I pojmovi srpstva, Srba, svesrpstva, iznjihali su se i održavali kod Njegoša iz njegove, kako piše Đilas, ’’ognjene  misli i junačkih patnji’’, iz solidarnosti i oduševljenja, zanosa i ushićenja o potrebi i nužnosti oslobodilačke borbe protiv u to vrijeme, prije svega, Turske i Turaka. ’’Ideja nacionalne slobode'' je bila, dakako, presudna. Bez potpune slobode svih južnoslovenskih naroda – koji su se, pa čak i svi slovenski narodi!, dugo imenovali kao jedan jedinstven narod u okviru koga su postojala različita plemena, kako se ne samo u Njegoševo već i u mnogo kasnija doba još uvijek govorilo (Crna Gora i Crnogorci su se zvali slovenskom i Ilirskom Spartom)[7] – ni sloboda Crnogoraca i Crne Gore objektivno u tom trenutku nije mogla mnogo značiti ni u jednom vidu: ni u trajnom i stabilno-sigurnosnom (vremenskom), ni u prostornom, ni u sadržinskom, ni u ekonomsko-materijalnom, ni u pravno-državnom, ni u istorijsko-geostrateškom, ni u diplomatsko-međunarodnom...

Njegoš kao da je i u pojmovima srpstva, Srba, svesrpstva, sintetizovao, ovaplotio i sublimirao svu svoju tragičnu poziciju mislioca, umjetnika, državnika, vjerskog poglavara, usamljenika i pustinjaka cetinjskog, opkoljenog zlom sa svih strana, a prije svega turskom vojskom sa jednim jedinim ciljem da se utre svaki trag i znamen Crne Gore i Crnogoraca kao slobodnih i nezavisnih subjekata, zemlje-države i  njenog narodnog i nacionalnog predvodnika i graditelja.

I mada je naravno Crna Gora prototip za njegov i kosmički osjećaj i doživljaj filozofa i mudraca, poete i mislioca, ona je bila realno u stvarnim onovremenim geografsko-prostorno-geopolitičkim prilikama odveć mala i nedovoljna za mitski zamah i damar Njegošev. Bila mu je potrebna mnogo veća i istorijska i umjetnička, i mitska i mislilačka, oslobodilačka, pa i revolucionarna scena i pozornica za izvođenje njegove genijalne i uzvišene ideje o oslobođenju svih Južnih Slovena i čitavog Balkana od svakog tuđina i porobljivača, a urgentno od Turske carevine. I on ju je našao – i u životu, u praksi, u svom državničkom i vladičanskom, u svjetovno-vladarskom i vjersko-duhovnom angažmanu, ali i u teoriji, književnosti i filozofiji. Njegoš ne bi bio, ne bi mogao biti, on sam i sve ono što je ostvario i darovao nam svoje genijalno stvaralačko djelo, da nije upravo na taj način pristupio stvarnosti svog doba i položaju ne samo Crnogoraca i Crne Gore, već i ukupnog Balkana, Srbije i Srba (srpstva i svesrpstva!) i svih drugih okolnih naroda i zemalja, ili kako je on to govorio, kao uostalom, i svi njegovi prethodnici, ali i nastavljači do kraja u okviru dinastije Petrović Njegoš – braće Srba, Bošnjaka (ili ''Bošljaka'' tri vjere: pravoslavne, katoličke i islamske), Hrvata, Slovenaca, Makedonaca, Bugara...[8]

Da je to tako, potvrđuju i sljedeće Đilasove riječi: ’’Ime Jugoslavije rodilo se iz njegoševske ognjene  misli i junačkih patnji... Jugoslovenstvo je za Njegoša bilo nešto više i dublje od državnog i političkog cilja – zajednica plemena, obrečenih na istu sudbinu, zadojenih istim mlijekom i ugrijanih istom krvlju, kako bi on to rekao... To nije bilo stepenovanje – od crnogorstva ka srpstvu i od ovog k jugoslovenstvu, nego uočavanje različitosti i mogućnosti u ostvarivanju ideje nacionalne slobode, koja je za njega bila i konkretni vid dobra.''[9] Dobra kao možda i ključne, vrhunske ideje i vrijednosti crnogorske etike i crnogorskog filozofskog pogleda na svijet, utemeljene dakako u starogrčkom iskonu svekolike evropske filozofije, a barabarne sa drugim sličnim i podudarnim, odgovarajućim i kompatibilnim pojmovima i kategorijama u svim filozofijama svijeta.

                                                (KRAJ)