Društvo

Pravni pucanj praznom puškom

Nov 22, 2022 2 Komentara

(15 riječi)

Piše: prof. dr Blagota Mitrić

Ustavni odbor Skupštine Crne Gore, po prirodi stvari, trebalo bi da vodi računa o svakom pitanju USTAVNOSTI filirganskim očima, nešto poput Ustavnog suda, ali, koje po Ustavu nemaju pravno obavezujuće dejstvo, pa, svjesni toga, pojedinci u svojim diskusijama izvrću ruglu pojedine odredbe Ustava, posebno onu “da li je Predsjednik države povrijedio Ustav kad nije Lekića predložio za mandatara, a nijesu svjesni (ili jesu) da time izvrću ruglu sami sebe, kao poslanike. Ali to nije ni čudno, obzirom da se preko 80 odsto poslanika ne razumiju u ustavne norme, odnosno u njihovo tumačenje.

Ustav Crne Gore u članu 95 stav 1 tačka 5 (citiram): “predlaže Skupštini mandatara za sastav Vlade nakon obavljenog razgovora sa predstavnicima političkih partija, zastupljenih u Skupštini.” (kraj citata)

Tačno je da Predsjednik države nije saslušao sve ,,propisane” poslanike, jer je bio faktički nemoćan, pošto su saslušanje odbili svi poslanici Demokratsog fronta i Demokrata Crne Gore, a to je polovina skupštinskog sastava, pa saslušanje ostalih tri poslanika iz tri preostale parlamentarne partije više nije bilo pitanje ustavnosti, već pitanje cjelishodnosti, pošto od njihovog mišljenja ništa nije zavisilo.

Dakle, od opozicionih poslanika došlo je na saslušanje njih šest: SDP tri, SD dva, i LP jedan. Ove činjenice pokazuju da se ne radi ni o kakvoj povredi Ustava, već o brutalnoj opstrukciji skoro cijele parlamentarne većine.

Što se tiče fenomena ,,potpisa 41 poslanika” tačno je da nije propisano Ustavom, ali je fakat da je prilikom izbora Z. Krivokapića za mandatara donešen 41 potpis uz saglasnost svih poslanika parlamentarne većine i predsjednika države, a fakscititet ponekad biva jači i od pravne norme, što je u konkretnom slučaju fakat, a sve u skladu sa članom 9 Ustava Crne Gore, koji uređuje pravni poredak Crne Gore.

A u slučaju određivanja mandatara Dritana Abazovića radilo se o manjinskoj Vladi, pa, polazeći od duha norme člana 95 Ustava Crne Gore nijesu ni bili potrebni potpisi 41. poslanika već 41 glasa u Skupštini koji je Dritan Abazović dobio i bio izabran za mandatara, a poslije i za premijera manjiske Vlade.

Činjenica je, takođe, da parlamentarna većina nije uspjela da za trideset dana postigne saglasnost o imenu i prezimenu mandatara, nego su do zadnjeg dana po riječima Lekića, njihovog poslednjeg predloženog mandatara, među poslanicima parlamentarne većine vladalo ,,najobičnije šarlatanstvo u diskusijama”, a ovo prema riječima samog Lekića.

Činjenica je takođe, da parlametarna većina nije imala 41 potpis ,,u sudnjem momentu”, iako je predsjednik Demokratskog fronta mahao sa tim brojem, a do poslednjeg dana nedostajala su tri potpisa poslanika URE, i jedan potpis poslanice SNP-a koja se nalazila u inostranstvu, a to se u pravu zove falsifikat, pa kad je predsjednik države znao za ove navedene činjenice, prema sopstvenim riječima ,,stekao je utisak da predloženi mandatar ne može sastaviti Vladu”.

Na kraju, nepobitna je činjenica da izabrana parlamentarna većina nije bila dorasla u datom trenutku da upravlja državnim poslovima, jer su nakon dva mjeseca mandata izabranog premijera Z. Krivokapića njemu otkazali povjerenje, pa suočeni sa takvim iskustvom predsjednik države je donio odluku da ne predloži ni jednog mandatara iz takve parlamentarne većine. Najjači pravni argument Ustavnog odbora sa jučerašnje sjednice 21.11.2022. godine, nalazi se u naslovu ovog mog pravnog protivstava.

Izvor: CdM