Odlika državnika, brižna pažnja o svojoj državi Crnoj Gori, isijava iz svjedočanstva, "Glas Crnogorca" od 21. aprila 1873: "N. Sv. Knez Nikola I. ovlastio je predsjednika senata g. Boža Petrovića, da za vrijeme njegova odsustva upravlja i otpravlja sve spoljne državne poslove. Osim toga izdala je Nj. Sv. Knez nalog na sve okružne načelnike i sreske kapetane, da paze na red i mir, naročito sa pograničnijem narodima i vlastima".

Znakovita poruka i znano pravilo da odlaskom monarha u inostranstvo, vladarsko žezlo do njegovog povratka u zemlju biva čuvano i uzdignuto s jasnim znakom suverenosti. Diplomatski stil kao u velikih sila. Tradicija stoljećne, od davnina neuništive državnosti. I ličnost od povjerenja, izuzetnog obrazovanja, vojničke i političke darovitosti.

Neugasla žeđ za međunarodnim priznanjem

Kitnjasta slova dragocjenih hartija državnog crnogorskog glasila, u istom broju, uranjaju u tajnovite mirise i dočaravaju mistiku zamršenih dvorskih intriga svjetskih sila: "Njemačka vlada premjestila je svoga zastupnika u Carigradu, barona Kajdela u Rim. Ova je vijest svakoga iznenadila, jer se zna da je Kajdel najvažniji državnik njemački i mislilo se, da je Bizmark poslao njega u Carigrad da parališe upliv đenerala Ignjatijeva kod visoke porte. Premještaj ovaj uzima se sada kao da sada postoji iskreni prijateljski odnošaj između Rusije i Njemačke, a Kajtel da je u Rimu potreban zbog skore smrti papine".

Uprkos nedostatku; nepostojanja crnogorskog ministarstva inostranih djela, ambasada i konzulata, osnove za bitisanje varljivim diplomatskim morem i uštirkanim međudržavnim odnosima, uočljiva je britka analiza međunarodnih odnosa u Evropi, obdarena preciznošću i analitkom davno utemeljenih diplomatija.

Neugasla žeđ za formalnim međunarodnim priznanjem, jača vizionarske misli i snažno napaja knjaževsko, elegantno, neumorno pero koje plijeni mudrošću i odlučnošću kroz pisma koja stižu i do daleke Rusije, 29. oktobra 1873.: "Što bolje i krepčije Porti rasvijetlite i objasnite spomenutu Božovu misiju, pošto bi on prvi Petrović koji dolazi u Stambol kao nosioc miroljubivih ponuda korisnih uopšte za obje strane, čim da bi se po mome mnjenju mogao neki utisak na Porti proizvesti mogao".

Vojvoda Božo Petrović, predsjednik crnogorskog Senata, lični izaslanik gospodara Nikole Petrovića, s preciznim instrukcijama ovlašćenog diplomatskog pregovarača, priprema se da obavi delikatnu misiju i zvanične razgovore s predstavnicima moćnog Turskog carstva, u skladu s uzusima nezavisnih država, o zanimljivim temama: "Da pitanje o političkom biću Crne Gore ostane slobodnom aprecijacijom obiju strana; da nijedna strana ne smije povrijediti 'les antecedents' pravcu više navedenih odnošaja; da Porta prizna našeg agenta u Carigradu, ma to i oficiozno bilo; sklapanje međusobnih konvencija, poštanske i telegrafske, kao što ih Crna Gora već s Austrijom ima; da se dopusti međusoban slobodan uvoz i izvoz trgovine; da se s obje strane podijeli amnestija za sve krivice dosad počinjene; da se sklopi ugovor o uzastopnom predavanju zlikovaca u opštim krivicama."

Lepršav pečat državnosti

Cetinje. Đurđevdan 1874. Kruni se vlast Senata. Gorski vukovi, silne vojvode i serdari, ugledni, umni senatori zadržavaju ulogu suda, dok plodovi nezavisnosti bujaju naglo, uspostavljaju se uprave za vojsku, prosvjetu, unutrašnje poslove, finansije. I Knjaževska kancelarija za spoljne poslove; lepršav pečat državnosti, graciozni, gordi let neuhvatljivih orlova, gospodara plavog neba i hiljadugodišnjeg čistog zraka. Izmaglicu vrhova Lovćena, probijaju zlatom vezeni, slobodarski kraci sa tepelka crnogorskih kapa. Vanjska politika iz snažnih ruku vojskovođe i pjesnika knjaza Nikole I Petrovića, utabanom diplomatskom praksom lagano klizi ka stasitom Njegušu, vojvodi i senatoru Stanku Radonjiću, docnije prvom ministru inostranih djela.

Desetljeće kasnije 1885. rashodi za Ministarstvo inostranih djela Knjaževine Crne Gore iznosili su 38.600 perpera, a 1910. povećani na 169.000 perpera po Budžetu, uz svjedočanstvo: "I pored težnje, da se za službu zemaljske trgovine koristi uslugama počasnih konzulata, za koje su izdaci minimalni, ipak su rashodi Ministarstva inostranih djela znatno veći no što su bili u osamdesetim godinama". Crnogorska diplomatsko-konzularna mreža obuhvatala je poslanstva, konzulate i pogranične komesarijate.

Odanošću svojstvenoj slobodarima, intelektom državnika koji zaslužuje dostojanstveni naklon, čak i protivnika, čuva se neprikosnovenost na svojoj teritoriji, osnovni princip samostalnosti države. I naravno diplomatijom; prefinjeno oruđe u patriotskim rukama, odmjerenošću, talentom i erudicijom oblikuje i oplemenjuje brazdu drevne državnosti.

(Dejan Vuković, izvor Pobjeda )