Građanska Crna Gora prošle sedmice i zvanično je ustala na noge da pod okriljem vaninstituiconalne akcije i široke mobilizacije građana odbrani evropske vrijednosti, sekularni i antifašistički karakter zemlje i dokaže da nas ima dovoljno za taj podvig. Podršku odsudnoj (nije pretjerano reći) bici za Crnu Goru ovoga puta zdušno su pružile i suverenističke partije i politički akteri.

Jesmo li na vrijeme da Crnu Goru vratimo na evropski put ili će nas zakašnjela pamet političkih elita ponovo skupo koštati, za Portal Analitika govori dekan FCJK Adnan Čirgić, jedan od malobrojnih intelektualaca koji u posljednje dvije i po godine kontinuriano pokazuju kako se istinski stoji na braniku Crne Gore.

„Ako su suverenističke partije zaista postale svjesne da bez vaninstitucionalne akcije nema izgleda da se izvučemo iz ovoga civilizacijskoga gliba, onda ima nade da izvlačenje iz toga gliba nećemo mjeriti decenijama. Tu potonju pamet suverenističkih partija preskupo plaćamo. Dok su im vidici bili zamračeni međupartijskim zađevicama, dok su pokušavali da se pred „zapadnim partnerima“ pokažu kao demokrate i legalisti, dotle su Vučićevi pioni koji obavljaju vlast u Crnoj Gori beskrupulozno gazili sve principe koje promovišu „naši zapadni partneri“, kaže Čirgić.

Institucije u rukama Vučićevih saradnika

Država je, kako podsjeća, predata na upravu kleronacionalistima, a građansko društvo koje je bilo tek u povoju danas je oštrom ideološkom i civilizacijskom konfrontacijom podijeljeno do nepomirljivosti.

„Konstruisani antagonizmi danas su zaživjeli do te mjere da onemogućavaju suživot, institucije su u rukama Vučićevih saradnika, zemlja je pred bankrotom… U takvim uslovima insistiranje na vođenju institucionalne bitke može biti ili odraz političkoga sljepila ili demagoško prikrivanje sopstvene nesposobnosti za bitku“, poručuje Čirgić.

Osvrćući se na prošlonedjeljni veliki skup pokreta IMA NAS, koji je u Podgorici okupio gotovo 18.000 ljudi, naš sagovornik napominje da građanska Crna Gora zapravo duže od dvije godine pokazuje da je – ima.

„Pokazala je to na svim protestima protiv potonje dvije marionetske vlade čiji je Abazović (bio) ključni faktor. Pokazala je to na brojnim protestima, na barikadama saobraćajnica kao odgovoru na gaženje zakona i Ustava, na proslavi 21. maja lani na Lovćenu, pokazala je to na Belvederu te nekoliko dana potom na gradskome trgu na Cetinju. Zahvaljujući toj građanskoj Crnoj Gori pala je Vlada Zdravka Krivokapića, a onda je pogubnom politikom suverenističkih partija Krivokapića zamijenio Abazović, čime je Crna Gora predata na potpunu upravu Aleksandru Vučiću“, kategoričan je Čirgić.

Ima nas dovoljno, a ima li pameti i udruženosti

Kako dodaje, ako nas je bilo dovoljno na Belvederu da svijetu pokažemo koje su namjere i ciljevi marionetske crnogorske vlasti, bez ikakve partijske organizacije, onda nema sumnje da nas i sad ima dovoljno kad su se građanskim protestima pridružile i partije koje su – čast rijetkim pojedincima – kako ističe, vodile nemuštu i anemičnu borbu kao da nijesu svjesne da je doveden u pitanje opstanak države i budućnost njenih građana.

„Ubijeđen sam da nas ima dovoljno. Pitanje je samo s koliko pameti i koliko udruženosti će se povesti nova bitka koja će presudno odlučivati o budućnosti i karakteru Crne Gore. Nema sumnje da je među građanima Crne Gore više onih kojima je na srcu proevropska, prozapadna, suverena Crna Gora a ne klerofašističko ustrojstvo Srpskoga sveta. Pa uprkos tome Crnom Gorom upravljaju klerofašisti Srpskoga sveta. To ne znači da su naši građani listom pošli u četnike nego da aktuelna suverenistička elita ne uliva sigurnost i povjerenje“, poručuje Čirgić.

Zato je, kako ističe, upravo suverenistička elita dužna da okupi oko sebe sve što je vrijedno kako bi vratila izgubljeno povjerenje.

„U suprotnom može se daviti u frustracijama kako to da dvojica prevaranata poput Spajića i Milatovića – uprkos tome što zemlju vode u sigurnu finansijsku propast – imaju podršku birača u tolikom procentu“, napominje Čirgić.

Iako je nedavno ukazao da Crnoj Gori treba nova partija koju će činiti oni koji u srcu nose ovu zemlju, Čirgić smtra da trenutno nemamo vremena za čekanje da se formiraju novi politički subjekti.

„Čekanje da postojeći politički subjekti pruže otpor, da pokažu da su spremni na beskompromisnu borbu rezultiralo je apsolutnim uspjehom Dritana Abazovića u izvođenju svih zadataka koje je dobio u Beogradu. Formiranje nadpartijskoga pokreta IMA NAS uliva nadu da se naša politička elita počela suočavati s greškama u svom dosadašnjem djelovanju“, ocjenjuje on.

Cilj Vučića je nestanak Crnogoraca

Apostrofira i da najavljena vaninstitucionalna borba mora biti beskompromisna ma što o njoj mislili strani ambasadori, jer to, kako poručuje, nije borba za premoć ove ili one partije već – borba za goli opstanak.

„Cilj Aleksandra Vučića jeste nestanak Crnogoraca. A nakon njihova nestanka nema nijednoga razloga koji bi opravdao smisao daljega opstanka države Crne Gore. Tu činjenicu moraju osvijestiti i građanima i međunarodnim institucijama prije svega partije koje su dobile mandat da predstavljaju građane. Ta činjenica se mora jasno izreći i pred političkim predstavnicima manjinskih naroda jer će sudbina i položaj Crnogoraca odrediti sudbinu i položaj Albanaca, Bošnjaka, Hrvata, Roma i ostalih u Crnoj Gori. U tome pogledu gospodin Mehmed Zenka može poslužiti kao uzor svim akterima političkoga života u Crnoj Gori“, napominje Čirgić.

Osvrćući se na aktuelni društveno-politički momenat nakon lokalnih izbora, sagovornik Portala Analitika poručuje da ne želi da se bavi crnim prognozama jer nam, kako ističe, lamenta nad zlom sudbinom u potonje vrijeme ne fali.

„Ne udruže li se svi akteri suverenističkoga pokreta onako kako se to očekuje od pokreta IMA NAS, vrlo brzo ćemo saznati đe je dno. Ova beskrupulozna ekipa koja je uzurpirala vlast s ciljem da uništi građansko ustrojstvo države i Crnogorce svede na status koji im preporučuje Budimir Aleksić neće ustuknuti ni pred tviter pokličima ni pred političkim govorima kojima ne bi mane bilo da se drže u kakvoj uređenoj skandinavskoj zemlji, a ni pred tekstovima crnogorskih intelektualaca“, poručuje Čirgić.

Zna se, kaže, koji jezik oni samo razumiju.

„Viđelo se to na Belvederu kad je svijet imao priliku da vidi nezapamćenu policijsku torturu nad građanima, kad je zavedena diktatura grupe ostrašćenih klerofašista na vlasti“, podsjeća on.

Borba kosovskih Albanca za uzor našoj borbi

Evidentno je da su donedavno na tu kleronacionalnu „revoluciju“ bili gotovo i slijepi i gluvi diplomatski predstavnici zapadnih demokratija u Crnoj Gori. U tom kontekstu, Čirgić ukazuje da bi bitka koju vode kosovski Albanci morala biti uzor i našoj borbi za opstanak.

“Riješenost da se u tu borbu ide do kraja svim legitimnim sredstvima svakako bi i kod tih diplomata uticala na kreiranje nešto drugačije slike od one koju imaju zahvaljujući dobrim dijelom uljuljkanosti naših suverenista koji su mislili da je borba završena ulaskom Crne Gore u NATO. Uostalom, kakvu god sliku kod njih kreirala, ta bi borba pokazala građanima da za njih ima ko da se bori“, smatra Ćirgić.

Skretanje fokusa suverenističkih partija s nacionalnih tema i s ideoloških antagonizama na druge teme koje su od marginalnoga značaja u ovakvome društveno-političkom trenutku, prema riječima našeg sagovornika, značilo bi – sigurnu pobjedu Vučića.

„Zato je i priča o reformisanom DPS-u koja podrazumijeva odlazak Mila Đukanovića iz te partije beskrajno štetna. Jer oni koji insistiraju na njegovu odlasku ne rade to zbog suzbijanja kriminala, korupcije, nepotizma i sl. Uostalom, danas je bjelodano da vrh crnogorske vlasti – uspostavljene nakon tobožnje borbe protiv kriminala – ima tijesnu saradnju s kriminalnim strukturama“, upozorava Čirgić.

Odlaskom Đukanovića pobijedili bi crnogorski dušmani

Napominje i da je crnogorskim dušmanima odlazak Đukanovića s političke pozornice potreban kao demonstracija pobjede nad onim bez kojega je bilo nemoguće obnoviti državnost Crne Gore i trasirati njen put na zapad.

„Njegov odlazak iz partije takvima je potreban da cio suverenistički pokret pošalju u višegodišnje tumaranje do konsolidacije nekoga novog subjekta. Ovo ističem uprkos tome što ću biti optužen da sam „ljubitelj lika i djela“ predśednika jedne opozicione partije, čiji nikad nijesam bio član. Ali mi smo valjda jedina država na svijetu đe su agenturne mreže formirale svijest da je zazorno podržavati opozicione partije a ponosno biti poltron partija na vlasti iako te partije promovišu civilizacijski sunovrat društva“, kaže Čirgić.

Vojinović vješto sprovodi politiku Srpskoga sveta

FCJK, na čijem je čelu naš sagovornik, ponovo je dospio u fokus javnost kroz, nažalost, novu diskriminaciju profesora ovog fakulteta od strane Ministarstva prosvjete, odnosno resornog ministra Vojinovića koji se, ne priznajući pravo na uvećanje zarada akademskom osoblju FCJK, pokazao dostojnim nasljednikom Vesne Bratić u obračunu sa intelektualcima angažovanim u ovoj visokoškolskoj ustanovi.

Čirgić napominje da Vojinovića za mjesto ministra prosvjete u Vladi Dritana Abazovića nijesu preporučili prethodni stručni uspjesi već apsolutna odanost ruskim i velikosrpskim interesima u Crnoj Gori.

„Za razliku od Vesne Bratić koja je s ponosom i drsko isticala svoju velikosrpsku ideologiju, Vojinović glumi pristojna čovjeka dok vješto sprovodi politiku Srpskoga sveta. Naravno, mi nijesmo iznenađeni njegovim odnosom prema FCJK jer riječ je o čovjeku koji dolazi iz partije koju je osnovao Slobodan Milošević i koja jezik u Crnoj Gori smatra srpskim“, kaže dekan FCJK.

Podsjeća i da FCJK zbog javne društvene kritike nikad nije bio miljenik nijedne vlasti.

„No nakon pokretanja litijaškoga pokreta, a osobito nakon dolaska na vlast kleronacionalista 30. avgusta 2020, naša je društvena kritika postala i žešća i vidnija jer smo smatrali dužnošću da kao javna ustanova, kao profesori i montenegristi pružimo otpor u vrijeme kad su bezmalo sve crnogorske prosvjetne, naučne i kulturne ustanove zaćutale ili postale saučesnici veleizdaje državnih interesa“, dodaje Čirgić.

Odnos te vlasti prema FCJK, kako napominje, nije odmazda za takvo njihovo ponašanje.

„Njihov bi odnos prema FCJK jednako bio negatorski jer je njihov ideološki i politički program negatorski u odnosu na misiju Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Vesna Bratić je svoj odnos prema FCJK iskazivala obustavom sredstava za rad, a Vojinović to čini diskrimacijom naših profesora u odnosu na profesore Univerziteta Crne Gore svjesno falsifikujući zakone, zbog čega će odgovarati na sudu. Svjesni smo naravno da Vojinovića, taman kao ni Vesnu Bratić, ne tišti saznanje da će dodatno finansijski opteretiti ionako praznu državnu kasu nakon što pred sudom lako dokažemo da je svjesno pogrešno tumačio zakon. Jer prazna kasa i oživljavanje stare propagandne teze da Crna Gora može opstati samo ako je Srbi hrane a Rusi brane – jeste njihov politički cilj“, ukazuje Čirgić.

Borba FCJK nastavlja se do pobjede

Napominje da FCJK funkcioniše kao javna visokoškolska ustanova izvan Univerziteta Crne Gore jer im je takav položaj omogućavao zakon, a taj je položaj, kako ističe, zakonit i danas.

„Takvu mogućnost nijesmo odabrali zato što smo bili privilegovani od strane bivše vlasti, kako to zlonamjerno tumači Branka Bošnjak, već da bismo ostali nezavisni i od bivše i od ove vlasti i da bismo autonomno obavljali svoj misionarski poziv – iako je to značilo (i danas znači) odricanje od mnogih privilegija koje pruža Univerzitet Crne Gore, što je gđi Bošnjak kao nekome ko je bio savjetnik i dio kabineta rektora UCG gotovo 20 godina za vrijeme DPS-SDP vlasti svakako poznato. Taj nam je položaj omogućio da o misiji FCJK ne odlučuju prikriveni negatori crnogorskoga jezika koje je na UCG upravo tetošila DPS-SDP-SD vlast, a koji danas kao funkcioneri Ure na čelu univerziteta drže istaknutoga člana ruske agenturne mreže“, kaže Čirgić.

Sagovornik Analitike ističe i da se borba FCJK nastavlja sve do – pobjede.

„I na to ne mogu uticati tuđe marionete čijega se imena neće śećati niko nakon prestanka ministarskoga mandata“, poručuje Čirgić.

Izvor: Portal Analitika