Prema preliminarnim rezultatima nedjeljnih lokalnih izbora u 14 crnogorskih gradova promjena vlasti dogodila se u sedam opština.

DPS je imao vlast u osam od 14 gradova u kojima su birane lokalne vlasti. Ali DPS će, kako sada stvari stoje, vlast formirati u Baru, Plavu i Bijelom Polju, dok su političke snage koje su osvojile na državnom nivou vlast 30. avgusta 2020. bile ubjedljive u Zeti, Žabljaku, Pljevljima, Danilovgradu, Kolašinu, Budvi i Tivtu.

U Rožajama, apsolutnu pobjedu ostvarila je Bošnjačka stranka.

U Crnoj Gori su „oslobodioci“ proslavljali izborne pobjede bez ijedne zastave države u kojoj su izbori održani – mahom su se vijorile trobojke i zastave ekstremističkih paracrkvenih organizacija, piše Danas.rs.

Sigurno je tužno i porazno probuditi se sa saznanjem da vašu jedinu državu vode oni koji je otvoreno mrze uz pomoć onih koji tu mržnju ne smiju da pokažu otvoreno a svi zajedno su sluge SPC, najvećeg negatora postojanja Crne Gore.

Ovi izbori su pokazali poroznost svih onih priča o Sinjajevini, solarnim panelima i električnim tramvajima na kojima je URA retorički insistirala.

Pokazalo se da je pokret URA odlazećeg premijera Dritana Abazovića u protekle dvije godine bila most preko kojeg su „četnici“ prešli. Kako su upozoravali pojedini – URA je bila velikosrpski trojanski konj vješto umetnut u procrnogorsko i građanski orijentisano biračko tijelo razočarano DPS-om a sa ciljem da se prevarom uzme tih nekoliko procenata da bi velikosrpske, proputinovske, klerofašističke, antizapadne, anti- EU, anti -NATO snage preuzele vlast.

Budva je prije nekoliko godina bila startna stanica i poligon za taj pakleni plan.

Nakon ovih izbora, URA je gotovo na margini, nikome više ne treba, takoreći ambalaža bez sadržaja. URA je iskorišćena, a birači su jasno kaznili Abazovićevu otvorenu izdaju građanske Crne Gore.

Abazovićev glavni zadatak bio je da rasturi a ne da reformiše Crnu Goru. Slavio je neku noć zbog rezultata građanske koalicije okupljene oko DPS.

SNP, još jedna partija koja čini dio vlasti na nivou države, čak nije ni prošla cenzus u glavnom gradu.

Novoformirani pokret „Evropa sad“, koji nema svoje predstavnike u vlasti, sa poznatim licima iz prethodne vlade, iznenađenje je ovih izbora. Uspio je da nametne svoju populističku bajku poput Pantićeve replike: „Evo vam pare, evo vam pare, du*e vam je zinulo za pare!“.

U trenutku kada se sve češće čuju predviđanja da Crnoj Gori slijedi grčki scenario – ekonomski bankrot, pa otpuštanja i smanjenja plata lideri ovog pokreta koji se bore za vlast na lokalu, gdje se ne odlučuje o budžetu na nivou države, obećali su građanima plate od 1.000 eura i penzije od 500 eura, piše Danas.rs.

Zvuči poznato – iste brojke je iznio i Siniša Mali u maju: „Do kraja mandata naredne vlade u 2026. prosječna penzija u Srbiji će biti 500 eura, a plata 1.000 eura“.

Do prije tri mjeseca lideri „Evropa sad“ su isticali da ne žele da sarađuju sa partijama poput prosrpskog Demokratskog fronta, bio bi to „mazohizam“ govorili su. Sad ulaze u koaliciju sa četničkim vojvodom Andrijom Mandićem.

Već se prepoznaju kao novi „dritanovci“ političke scene Crne Gore.

Sa druge strane, DPS još plaća cijenu zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti ali i ulaska u manjinsku vladu. Nužan je, kažu, ozbiljan preokret. Sugeriše se i pojava novih snaga na crnogorskom političkom frontu. Neki će reći da je jedini način da se nadiranju srpske desnice u Crnoj Gori odgovori formiranjem crnogorske desnice koja bi okupila sve crnogorske patriote.

Predviđa se dug put oporavka Crne Gore i izlaska iz krize.

Rezultati izbora u Crnoj Gori i pad podrške građanskim snagama ne čude ako se ima u vidu da se tokom prethodne dvije godine brižljivo devastiralo i urušavalo sve onog što je u karakteru Crne Gore, počev od njenog identiteta, multikulturalnosti, antifašističkog nasleđa, orijentacije ka EU.

I kroz udžbenike istorije u Srbiji prelama se ta negativna kampanja – srpskim gimnazijalcima se serviraju lekcije o tome kako su masovne litije u Crnoj Gori bile reakcija na to što je tadašnja vlast pokušala da „otuđi sve srpske manastire“.

Javnost u Srbiji, vođena potpuno pogrešnim uvjerenjem da će pad Đukanovića značiti pad Vučića, na sve moguće načine je doprinijela da se formira negativan i poprilično omražen stav prema Crnoj Gori i crnogorskoj naciji.

Nakon ovih izbora, Crna Gora se voljom većine birača iz predvorja EU preselila u srpski svet. Vučić, kao pravi pobjednik izbora u Crnoj Gori, nisu to ni Jakov, ni Ljaljo, ni Jelena… je ostvario sve što je zacrtao i nastavlja.