Škrinja

NA VISINAMA UMNOSTI I MUDROSTI

Okt 25, 2022 3 Komentara

(15 riječi)

IN MEMORIAM Prof.Dr Miodrag Miško Vuković (1958-2022)

        Svaka je smrt po jedna propast svijeta (L.I.). Nakon što je zatvorio svoj životni krug 15.09.2022., sa pozornice javnog duha, društvenog i naučnog života, preselio se u sjećanja dr Miodrag Miško Vuković, univerzitetski profesor, dekan Pravnog fakulteta Univerziteta Mediteran, profesor Ustavnog prava, vanredni član DANU,  vrsni znalac uporednih ustavnih i političkih sistema, jedan od najomiljenijih i najreprezentativnijih djelatnika javnog uma, izuzetno široke erudicije, koji je svoj društveni angažman sa izrazitim mladalačkim duhom i vedrinom vezao i za funkcionisanje javnih organa vlasti – poslanik u Skupštini Crne Gore, a jedno vrijeme i potpredsjednik Vlade Crne Gore. Suptilni pedagog, koga su studenti izuzetno voljeli, i njegova sjajna predavanja  s posebnom pažnjom pratili i slušali, a kao javni djelatnik duha bio je omiljen među svim djelatnicima društvenog organizma, kao tolerantan, staložen i smiren duh, koji je posebno cijenio pravo na različitost mišljenja i na crnogorsku multikulturalnost kao najljepšu odliku njenog bića. Bio je to čovjek velike umnosti i mudrosti, pun naučnih saznanja koji je gledao u vjekove. Kao visoke jele što rastu u predjelu oluja, nadvisivao je horizonte pogleda na svijet. Iz svakog susreta i razgovora sa dr Miodragom Vukovićem, svaki pojedinac je odlazio kao bolji čovjek.

       Profesor Miodrag Vuković je često podsjećao na Fichtea, njemačkog filozofa, koji je govorio da ako trebanje prethodi bitku, onda je na početku ljudske istorije stajala budućnost. On je znao da podsjeti na tezu istog filozofa koji je odgovorio na sopstveno pitanje ,,Zašto postojimo na ovom svijetu”? Da bi pomogli drugim ljudima da budu srećni. To je zadaća ljudske misije i njenog egzistencijalizma.

       Na hučnome razboju vremena i prostranstva on tka živu odoru božanstva (Gete). Ta odora božanstva našeg dr Miodraga Vukovića je čovječnost, kultura, filantropija, i neizmjerna ljudska dobrota, što je imala razumjevanje za svačiju muku i tegotu. Dr Vuković naliči na mornara što plovi preko burnih voda, pa svijet sa svijetom spaja tankim tragom broda (V. Igo). Smatrao je, poput Hegela, da je sfera prava sfera slobode, kao i Radbruha, da je ideja prava ideja pravde, da vladavina prava je supstancijalno tkivo pravde i slobode. Ovaj pojam nije isto što i gnoseologija aksiološke prirode ustanove pravne države, nego je natkriljuje i nadvisuje, a u čijem središtu je čovjek kao subjekt. Dr Vuković je smatrao da pravni poredak se ne može zamisliti bez ustanove javnog morala i da, kako kaže Habermas, pravne norme moralno obavezuju. U protivnom, ne bi obavezivale nego prisiljavale na pokornost.

       U naponu svog stvaralačkog i radnog duha otišao je naš profesor Vuković u neki bolji svijet. On nije umro, on je otišao. Non obit, abit. Zbogom dragi profesore Miško Vukoviću, i neka tvoja slava i spomen traju dok je svijeta i vijeka. Nema smrti, ima seoba (M. Crnjanski).

 

 

25.10.2022.                                                                                 dr Čedomir Bogićević