Povodom lokalnih izbora u 13 opština i Glavnom gradu Crne Gore, koji će se održati u neđelju 23. oktobra, imam potrebu a i obavezu osvrnuti se na činjenično društveno-političko stanje u matičnoj mi  domovini.

Za vrijeme sveukupnog političkog rada i djelovanja, tako i uoči ovih lokalnih izbora, stranački prvaci i njihovi saradnici predstavljaju se sveukupnoj javnosti Crne Gore, njenoj dijaspori i svojim biračima. Ko ima dobar želudac, ima što slušati i gledati što se radi od naše matične domovine.

Ne znam što je bolje, ćutati ili otvoreno iznijeti ono što svaki čovjek vidi svojim očima i ośeća u duši. Razumijem sve one koji ćute i drže se podalje od svega što je danas na društvenoj sceni u Crnoj Gori. Koliko gođ da možda griješim, ja sam odlučio javno reći što ośećam i kako doživljavam političku scenu na crnogorskom prostoru. Vjerujem da su ćutanje i pasivnost svakog pojedinca najveća politička i svaka druga šteta za jedno društvo i društveni poredak. Zato mi poštovani čitaoci oprostite na potpunoj otvorenosti.

Od kasnih devedesetih do danas imali smo i imamo prilike gledati, a Bogami mnogi i ośećati politički brlog određenih skupina ljudi i njihovih vođa na političkim prostorima bivše nam zajedničke federativne domovine. No, puštimo druge. Gledajmo sami sebe. Crna Gora se u tom političkom brlogu svakako i svakojako valjala. Ipak, nekako smo, poslije Slovenije i Hrvatske,  makar zeru bili ispred drugih i koliko - toliko na tragu civilizovanijeg društva Evrope i svijeta. Sa svim greškama i zloupotrebama svih vrsta, crnogorsko društvo je išlo polako, ali u kontinuitetu, naprijed. Prije nešto više od dvije godine, dogodila se smjena vlasti na državnom nivou. Tamo đe ima imalo sreće, to je društveni napredak, korak naprijed u daljoj demokratizaciji društva. Nijesam bio vizionar kad sam odmah nakon tadašnjih izbora, 04. septembra 2020. godine,  javno, za „Skala“ radio izjavio: „Ako se u Crnoj Gori bude ostvarivala velikosrpska ideologija, onda je pukla pogibija Crnoj Gori i mnogima u okruženju.“ Da te snage ne mogu dobra donijeti Crnoj Gori znao je i dobar dio građana Crne Gore. Nažalost, to se obistinilo. Svakodnevno śedočimo nezapamćenoj velikosrpskoj okupaciji svega što je crnogorsko, a naročito okupaciji i otimanju crnogorske kulture i istorije i urušavanju njenog ugleda.

Crnogorsko društvo slabo i preslabo se odupire toj okupacionoj najezdi. Poneđe se može čuti kako su državotvorne partije odbranile Crnu Goru od velikosrpskog agresora i domaćih izdajnika i spasili je od potpunog urušavanja. Slaba je to odbrana, a i kako će biti bolja kad su upravo oni odgovorni što se Crna Gora tog 30. avgusta 2020. godine našla tu đe se našla. Pod novom, okupacionom, vlašću. Žao mi je što su svojim činjenjem i nečinjenjem omogućili najstrašnijem neprijatelju Crne Gore da dođe dotle dokle je došao. Došao je do toga da nam gazi srce i dušu. Da, ima tu i moje odgovornosti jer uvijek sam glasao za njih, nijesam imao za koga boljega. Glasat ću i opet. Opet nema boljega.  A evo zbog čega ću opet glasati za suverenistički blok.

Demokratski Front gledam kao ozbiljnog i dosljednog neprijatelja građanske, proevropske i pravno uređene Crne Gore. Iako smo na potpuno suprotnim stranama,  cijenim njihovu borbu radi ostvarenja njihovih ciljeva zato što je neskrivena. Idu prsimice, pa ko izgubi.  

„Silne Demokrate“, čelnike ove skupine građana doživljavam, najjednostavnije rečeno, političkim demagozima u bijelim rukavicama i uglađenim lažovima koji zaranjaju u svaku političku septičku jamu, a u javnosti se predstavljaju da piju i nude bistru vodu.

Skupina okupljena oko SNP-a nije ništa drugo nego slijepi podanici i zarobljenici velikosrpske ideologije.

O pestokupljavini koja se zove Evropa sad i nekakvim Demonima koji kažu da su hrišćani, nema potrebe trošiti niti jedne jedine riječi. To je ona bjelosvjetska i crkvena politička fukara, koja je po zadatku tuđina nanijela toliko štete Crnoj Gori, da će se posljedice dugo vremena ośećati.

Ipak, crnogorska niti šira javnost nije upamtila političku prostitutku kao što je to čelnik URE. Ta prostitutka se čak javno, neskriveno, s lakoćom i zadovoljstvom nudi svakome s kim može obaviti posao. Možda je grubo reći i napisati ali on svršava od sreće i hvali se cijelom svijetu kako je nešto dobro učinio za Crnu Goru. Kad dosegne svoj vrhunac, kreveljeći se izgovara omiljene mu prijetnje, kako će sve pohapsiti. Ili,  „niko više ne spominje Temeljni ugovor“. Sram te bilo zlom oglašeni politički bijedniče. Temeljni ugovor je napravio najcrnju i najbolniju podjelu među Crnogorcima. Grobove naših predaka, Crnogoraca, misliš da predaš tuđinu, neprijatelju Crne Gore, a sve radi ubijanja crnogorskog identiteta. Jadni jadniče.  Znaj, najcrnja politička truleži,  kad tad, mi ćemo to ispraviti. Istina, ne bez određenih posljedica, ali hoćemo. Ništa manje ne smrde njegove političke pratilje-prostitutke. Svi boluju od neizlječive zaraze, zbog koje ih pošteni narod zaobilazi u širokom krugu.    

Kao i uvijek, partije manjinskih naroda časno, visoko podignuto, nose svoj barjak časti za slobodnu, građansku i evropsku Crnu Goru. Hvala im na tome.

Poštovani birači, moramo znati da preko 90% unutrašnjeg uređenja države i lokalnih zajednica utvrđujemo sami. Nemamo koga čekati izvana da nam pomogne. Te pomoći izvana nema. Svakako, i bolje je da je nema, jer bismo mogli proći kao 1918. godine. To je zapravo najrealnije, ne odupremo li se ovoj agresiji koju sprovode Rusija i Srbija posredstvom Srpske crkve u Crnoj Gori. Za ovaj otpor ne trebaju nam niti sablje niti puške. Naša ljubav prema Crnoj Gori je najjače oružje za njenu slobodu i prosperitet. Evo sada je prilika svakome. Glasanjem se dobija ili gubi bitka za Crnu Goru. Nije istina da ima razloga djelovati nemoćno ili nezainteresovano za sudbinu naše zemlje i njenih lokalnih samouprava. Ne pije vodu da i onako ne možemo uticati na to. Izađi i glasaj! U tome je prvi i najjači uticaj svakog pojedinca na buduće ustrojstvo i funkcionisanje države i njenih lokalnih samouprava.

Apstinenti, dijaspora i glasači-suverenisti najbrojnije su glasačke skupine crnogorskog društva koje su iskreno odane građanskoj Crnoj Gori i njenom prosperitetu među zemljama evropske unije.  

Iako nema nijedne skupine vladajućih partija koje su vladale Crnom Gorom od 2006. godine bez većih i velikih grešaka, ovom prilikom pozivam sve građane u domovini i dijaspori da izađu na lokalne izbore 23. oktobra i daju svoj glas onima koji Crnu Goru vode ka Evropskoj uniji.

I još jednom, kad nas već ima toliko, oko 78%, koji želimo da nam Crna Gora bude u društvu suverenih zemalja evropske unije, izađimo i glasajmo za one koji će ustrajati na tome putu.

ZATO APSTINENTI, DIJASPORO I SUVERENISTI IDEMO DO POBJEDE. 

                                                                                                               Ljubo Radović

                                                                                         Pre­śednik Saveza Crnogoraca Hrvatske