Sadašnja situacija  u vezi sa ,,tehničkim mandatom“ Vlade  Dritana Abazovića u potpunosti liči na ono poznato sa fasada –„Džaba ste krečili“. Upravo tako,kao što „varvari“ i drugi „pisci grafita“ uporno dezauvišu gradsku vlast i urbanističko- komunalne službe da nam fasade ljepše izgledaju, tako i Abazovićeva vlada ,,u tehničkom mandatu“, apsolutno agresivno i drsko , u najmanju ruku, relativizuje izglasavanje nepovjerenja u tu vladu, u Skupštini Crne Gore.

Štaviše, Abazović  se,takoreći, sptrda sa tom odlukom parlamenta. I pravnički manje  obrazovima je jasno da se „tehnički mandat“ ne samo ne poštuje, već se karikira u toj mjeri da , suštinski, predstavlja izigravanje sa parlamentom i demokratskim procedurama.

Potpuno je uvjerljivo da „tehnički“ premijer , upravo sada, nakon što mu je izglasano nepovjerenje,još upornije, drskije, radi na realizaciji  političke agende, zbog koje  mu je parlament i izglasao nepovjerenje.On upravo sada  donosi neke od najvažnijih odluka. Prije svega, odluku o smjeni šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost Sava Kentere. Abazović nije udostojio ni svoju vladu, ni parlament, ni političku javnost Crne Gore da pruži, ili bar da simulira, koliko-toliko suvislo obrazloženje Kenterinr smjene. Jednostavno, Kentera se zamjerio „tzehničkom“ zbog poteza koje je napravio radi zaustavljanja subverziivnih aktivnosti protiv Crne Gore, ne sviđa se Abazoviću i onda on , sa nviđenom dozom potcjenjivanja same Vlade i javnosti, pozove svoje ministre telefonom i tako se donese „odluka“ o smjeni doskorasšnjeg šefa ANB. Uslijedile su negativne reakcije, osude, čuđenja, sa domaćih i stranih adresa, Kenteri se, u Budvi ,  aplaudiralo , ali šta od toga ima Crna Gora. Ništa.

Abazović kao da ništa od te galame nije ni čuo i ide po svome. Prije Kentere, smijenio je Raška Konjevića sa  pozicije kordinatora Bezbjednosnog tijela.Destrukcija ne samo institucija, već i same države Crne Gore, i to „u tehničkom mandatu“ Vlade se nesmetano nastavlja.Na zadovoljstvo stratega uništenja nezavisne Crne Gore.

Ne bi nas iznenadilo da Abazovič nastavi upravo sa čišćenjem svoje Vlade i državnih insitucija od svih onih koji ne slijede njegove podrivačke poteze , recimo, da posegne za smjenasma Konjevića i šefa diplomatije Ranka Krivokapića.

Abazović, takođe, iako „u tehničkom mandatu“ ne miruje ni na međunarodnom planu. Prima priznanja , mada od nepostojećih univerziteta, putuje, mada pod netrazjašnjenim okolnostzima,  u SAD, i još sa sobom vodi cio svoj kabinet, da bi, evo, sve to „krunisao“  navodno zavničnom posjetom Vatikanu. Štaviše, ostaće u Rimu dva dana. Naravno, primiće ga papa.Svakako , kurtoazno, ali, ipak, papa je papa. Učiniće mu čast, zamislite, da, kako je najavljeno, kao prvi zvaničnik Crne Gore vidi neka arhivska dokumenta koja se odnose na Crnu Goru, a čuvaju se u Vatikanu.Eto, šta je zapalo Dritana!?

Upravo, kad je riječ o posjeti Svetoj Stolici, nije li logično upitati se –zašto je baš ovaj trenutak izabran za to da se  ugosti Dritan Abazović, i to Abazovič u svojstvu „thničkog“premijera. Nije li Sveta Stolica , na neki način, ponizila i samu sebe, da prima premijear jedne zemlje, koji u toj zemlji nema povjerenje i koji se, štaviše, sumnjiči da  radi protiv interesa te zemlje.

Bilo bi gotovo normalno da je Abazović, baš sada, nakon smjene Kentere, pozvan u zavičnu posjetu Moskvi. Tamošnji domaćini bi bili primjereniji. Prije bi trebalo da Abazovića primi Putin, ili, bar, Lavrov, nego papa i njegovi službenici.I ne bismo se tome nimalo čudili.

I šta bi sada trebalo da uradi Crna Gora, odnosno, njena  diplomatija? Čini se uputnim,pa neka je u pitanju Sveta Stolica, da reaguje Ministarstvo vanjskih  poslova, da, ako ništa drugo, papskog nuncija (amabsadora) u Crtnoj Gori, pita-zašto njegova država u ovom trenutku poziva  Abazovića, „tehničkog“ premijera, u službenu posjetu.Slava Vatikanu, ali zašto bismo i njemu vjerovali po automatizmu. Ni diplomatija Svete Stolice , a to znamo, nije imuna od uticaja raznih lobija , i od , u najmanju ruku, neprincipijelnih poteza.

Crna Gora jeste mala zemlja, ali, valjda, nije sporno da je formalno suverena i nezavisna. I da, stoga, ima pravo da se suvereno postavlja u svim situacijama i u komunikacji sa svim državama, bez obzira na njihovu veličinu, snagu i autoritet.  Vatikan je, takođe, u ovom smislu, samo jedna od suverenih država   i zašto mu Crna Gora ne bi „prigovorila“, uobičajenim diplomatskim sredstvima, zbog posjete Abazoviaća Svetoj Stolici. Imalo bi, svakako, razloga da , u ovom smislu, ne štedimo ni druge zemlje, naprimjer, da im postavimo određena pitanja, da im uputimo protestne note, zašto ne, recimo , u vezi sa ponašanjem njihovih ambasadora(ambasadorki) kod nas.

Ako „veliki“ kažu da im je Crna Gora saveznik, onda treba da nas prihvataju sa mnogo više uvažavanja, sa poštovanjem našeg državnog dostojanstva., da su spremni i naša pitanja, naša neslaganja, kad za to ima opravdanja. Ako smo im „saveznici“, nijesmo dužni da im prihvatamo sve što rade, a posebno , ne oni što nije u skladu sa državnim,nacionalnim, interesima Crne Gore.Savezništvo nije bezpogovorni slijed bilo čije politike, nije sluganstvo. Uostalom, da podsjetimo na jednu  činjenicu iz crnogorskog folklora.Da li ste primijetili da Crnogorci , kad igraju svoja kola, nemaju svirača. Oni istovremeno i igraju, i pjevaju. Gusle su tipičan primjer takve osobenosti.  Crnogorci ne ljube tđe lance, niti igraju po tuđoj svirci.

A kad smo kod „tehničkog mandata“, možda je upravo sadašnja situacija razlog da se to pino i zakonski bolje reguliše. Da se precitno zna šta je „tehnički mandat“, đšta u njemu Vlada može, i smije, da odlučuje i radi, a šta ne može. Sadašnja, „tehnička“ vlada Dritana Abazovića, nažalost, radi punim kapacitetom protiv države Crne Gore. A oni koji su joij izglasali „tehnički mandat“, manje-više mirno, posmatraju tu predstavu. I neka to, nego ovo može i da potraje. Taman dovoljno da se dovrši posao defunkcionalizackije države Crne Gore.

Ilija Despotović