Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Izbori koji će biti održani u Podgorici 23. oktobra, ali i u drugih 13 opština u normalnim okolnostima trebalo bi da predstavljaju sumiranje manje ili više uspješnih rezultata rada u opštinama, na osnovu kojih građani daju podršku različitim političkim strukturama. U idealnom svijetu to je sasvim legitimno i prirodno, ali predstojeći izbori su mnogo više nego biranje lokalnih samouprava, i to iz mnogo razloga.

Svjedoci smo da je Crna Gora kao građanska, a prije svega multietnička država koju čine i manjebrojni narodi od 30. avgusta 2020. godine doživjela svoj potpuni fijasko i sunovrat koji se ogleda u neprirodnim koalicijama, stalnom podgrijavanju tenzija i sukoba, otvorenoj i neskrivenoj mržnji, podjelama, neslaganjima, obmanama, prevarama i progonima.

Kadrovi koji su došli kao ,,eksperti ” bili su daleko od toga, a umjesto reformi i politike puta ka EU otišli smo u potpuno suprotnom smjeru gazeći pravo u teokratiju, političke litije, svetosavlje, nacionalizam pa čak i u otvoreni šovinizam, fašizam, pohlepu, nepotizam uz dominaciju samo jedne religije i njenih apostola. Uz to, nedavne akcije ANB-a i SDT-a dokazuju djelovanje stranih obavještajnih službi, prije svega Rusije i Srbije kojima je Crna Gora pogodno tlo za djelovanje.

Posljednje dvije godine otovren je prostor za uticaj Beograda i Moskve na Crnu Goru, gdje se svim silama podiriva ustavni poredak uz neizostavnu ulogu okupatorsko-uzurpatorske SPC i njenog zilotskog pristupa  – pravoslavlje ili smrt.

Retrogradna politika koja je vođena i u parlamentu Crne Gore, a koju je činila aktuelna većina predvođena Abazovićem i pro-srpskim nacionalističkim strankama pružajući ruku jedni drugima ponizila je Crnu Goru vodeći je ka samoj ivici ambisa i puta bez povratka.

Građansko društvo u Crnoj Gori i put ka EU danas su u ozbiljnoj krizi i opasnosti koju čini garda ”srpskog sveta” oličena u URI i srpskim satelitima koji, u patološkom nastojanju da afirmišu pravoslavni fundamentalizam, ne žele građansku ni multietničku Crnu Goru. Oni žele Crnu Goru pod šapom Srbije i Rusije jer najlakše je prodati svoju domovinu i biti sluga tuđina za privilegije počevši od ljute šljivovice do stanova i amabasdorskih pozicija u Beogradu. Manje brojni narodi u Crnoj Gori Bošnjaci, Albanci, Hrvati i drugi nalaze se danas pred novim izazovima i zlokobnim osmjesima onih koji nikada nisu priznali zločine Srebrenice, otmice u Štrpcima, Kaluđerskog laza, deportacije bošnjačkih izbjeglica iz Herceg Novog dok su veličali osvjedočene ratne zločince – Mladića, Karadžića i druge iz plejade sinova zla i tame.

Stoga su izbori jedini pravi način za razrješenje ovakve krize. Crna Gora mora jasno da definiše svoj izbor – da li će da ide ka EU ili će da izabere put Svetosavlja i SPC. Građani Crne Gore imaju izbor – da ove i naredne generacije žive u državi koja će pripadati porodici naroda Evrope, ili da budu podanici i sluge Rusije, Srbije i srednjovjekovnog mračnjaštva Srpske pravoslavne crkve. Za mene i za svakog zdravomislećeg čovjek put može biti samo jedan, a to je put svjetlosti umjesto mraka, put života umjesto smrti put dijeljena vrijednosti sa svim manjebronjim narodima Crne Gore koji su zajedno sa nama gradili ovaj naš zlatni i sveti dom. To je čini se mnogo bolaj opcija od od puta kojim nas vode zilotska bratstva i njihove politički izvršioci.

Lista  “Svi za naš grad” na čijem je čelu gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković. Partije koje čine taj pokret su DPS, SDP, SD, Liberalna partija, DUA, Bošnjačka partija, GP Nova ljevica i DRP, te Građanska inicijativa “21.maj, ” predstavlja listu onih istaknutih inetelektualaca ali i političara među kojima su izuzetni pojedinci evropskog formata koji mogu da odgovore izazovima građana u svakom pogledu. Građanski koncept i multikulturalno društvo su budućnost one ljepše proevropske Crne Gore koja je dovoljno prostrana za sve njene narode koji žele da budu dio jedne velike i lijepe slagalice i porodice  koju zovemo jednom riječju Evropa.

Ponosan sam na manjebrone narode Crne Gore Bošnjake, Albance, Hrvate i ostale bez kojih je moja država ali i naš put prema daljem napretku nezamisliv. Nastojaću da uvjek dijelimo vrijednosti koje nas spajaju a ne dijele.

Proslavljeni mađarski pisac Bela Hamvaš (1897-1968) jednom je veličanstveno zapisao:

,,Najveća opasnost koja prijeti jednom narodu nije ta da padne u ropstvo i mora raditi za moćniji, brojniji, silniji narod. Takvi narodi svejedno mogu biti veliki i usprkos siromaštvu, radu, ponižavanju, mogu živjeti uzvišenu sudbinu. Najveća opasnost koja prijeti jednom narodu je da postane primitivan, da odbaci svjesno mišljenje i svjesnog mislioca te time potone u okean nesvjesnosti”.