Škrinja

Barska nadbiskupija – Šimun Milinović (dokumenta)

Sep 27, 2022 3 Komentara

(15 riječi)

Piše: Jadranka Selhanović

U ovom tekstu, donosimo dokumenta, odnosno prepisku nadbiskupa barskog Šimuna Milinovića sa Knjazom Nikolom i čelnicima Minsitarstva prosvjete i crkvenih djela o kojima smo pisali u tekstu:  Barska nadbiskupija – Šimun Milinović.

DOKUMENTA:

NADBISKUP ŠIMUN MILINOVIĆ – JOVANU PAVLOVIĆU, MINISTRU PROSVJETE I CRKVENIH DJELA KNJAŽEVINE CRNE GORE

Bar, 08./20. 09. 1887. godine
Br. 211.
Vaša Preuzvišenosti!
Po osobitoi želji Nj. Visočanstva odbio sam ovogodišnju ponudu što ju je austrinska Vlada od više godina kao pripomoć na uzdržanje župnika ove Prabiskupije pružila.
Da bi im se u koliko god nadoknadilo, molim Vašu Preuzvišenost, neka bi kod Nj. Visočanstva izhodilo, da mi se kolika god svotica pošlje da ju među potrebitije župnika porazdijelim.
Marko sin Antuna Astića iz Bara, mladić od 14 godina dosta sposoban, rado bi pošao u Dalmaciju u Sinj da onomu rodoljubnomu franovačkomu zavodu dovrši nauke i postane svećenikom na službu ove Prabiskupije. Bio bih vrlo zahvalan kada bi mu se preko mene makar kakvo štipendije opredijelilo.
Spomenuo sam ustmljeno Vašoj Preuzvišenosti, kako je Nj. Visočanstvo obećalo Niku Debeljku iz Bara štipendiju da uči pomorstvo kada bude mjesto upraznnjeno, te se je isti Debeljak i pismeno za istu stvar obratio.
Prispivajući već otvorenje škola, želi siromah znati je li ali ne uslišena mu molba.
Sa najvećom častju ostajem,
Vaše Preuzvišenosti
Najodaniji Šimun Milinović
Prabiskup

Bar, dne 20/8/septembra.1887.
Njegovoj Preuzvišenosti
Gos. Jovanu Pavloviću
Upravitelju Knj. Cr.Ministarstva,
Cetinje.
DACG, MPCP.

*******

NADBISKUP BARSKI ŠIMUN MILINOVIĆ – JOVANU PAVLOVIĆU, MINISTRU PROSVJETE I CRKVENIH DJELA KNJAŽEVINE CRNE GORE
Bar, 21. 06. 1888. godine
Br.109
Vaša Preuzvišenosti!
Sa parobrodom prvoga četvrtka polazimo vrcem u Zagreb da uredimo posao tiskanja misala, a onda mislimo kuda na ljekarne vode, kao što sam se juče sa Nj. Visočanstvom sporazumjevao, jer su mi od nekoliko vremena ruke i noge otekle.
Mjesto moje ostavljam Rable Vočamentiču, davši mu obrazloženu pismenu naredbu, koju u prepisu dostavljam Vašoj Preuzvišenosti, i zabranjujući u smislu Konkordata svako svečano javno crkveno molenje za strane vladare, a imenice ono što se je običavalo 18. Avgusta za Cara austrijskoga ovđe činiti.
Već od 10 mjeseci .... Koče ostala je bez svećenika, jer bivši parok Rable obolio zbog starosti i bolesti neće se već onome povratiti. Ponudio mi se da bi došao Koče služiti neki Rable Geobasio Da Parma, koji jurve od 30 godina služi Grude kod Podgorice. On je, kažu mi, miroljubiv i privržen Crnoj Gori. U nadi da se Vaša Preuzvišenost neće protiviti, jer Kočani bez svećenika i gore bi podivljali, niti bih kakva drugoga imao da metnemo, ja sam mu pismeno javio, neka dobije odpust od Gruda i onda pređe u Koče, a međutim da ću ja Vladu izvijestiti.
Ako bi za vrijeme moje odsutnosti Nj. Visokopreosveštenstvo Mitropolit Mitrofan u Bar došao, naći će moju ruku otvorenu.
Sa čustvom dubokoga poštovanja bilježim se
Bar. dne 3. julia /21. junia/ 1888.
Vaše Preuzvišenost
najodaniji
Milinović
Njegovoj Preuzvišenosti
Gosp. Jovanu Pavloviću, uprav.Ministarstva Prosvjete i Crkv. Posala, Cetinje.
DACG, MPCP, f. XXX, br. 114
*******

NADBISKUP BARSKI ŠIMUN MILINOVIĆ – JOVANU PAVLOVIĆU, MINISTRU PROSVJETE I CRKVENIH DJELA KNJAŽEVINE CRNE GORE
Bar, 12. 03. 1889. godine
Br. 40.
Vaša Preuzvišenosti!
Prošle godine preko Vaše Preuzvišenosti dostavljeno je Nj. V. Gospodaru djelce o Konkordatu između Crne Gore i Svete Stolice, koje je sastavio Luiđi Olivi, vrlo umni profesor na sveučilištu u Modeni. Nj. Visočanstvo spomenutomu djelo je Danilov orden IV stepena i meni naložilo da priobćivši ovo profesoru i istodobno mu Rafelo neka svoj profesorski diplomski pošalje na Nj. P. Gospodina Ministra Božu Petrovića. On mu odgovara da će poslati na Vašu Preuzvišenost.
Ako bi dakle prispjela pisma rečenoga profesora na Vašu Preuzvišenost, molim da biste ista blagoizvolili dostaviti Nj.P. Ministru Presjedniku unutrašnjih posala.
Sa iskrenim poštovanjem,
Bar.dne12.marta.1889. Vaše Preuzvišenosti
Njegovoj Preuzvišenosti Najodaniji Milinović
G. Jovanu Pavloviću
Upra. Knj. Cr. Ministarstva Prosvjete, Cetinje.
DACG, MPCP.
*******

KNJAZ NIKOLA PETROVIĆ NJEGOŠ - NADBISKUPU BARSKOM ŠIMUNU MILINOVIĆU
Cetinje, 19. 11. 1889.
Moj dragi Gospodine Milinoviću
Kako sam od nekoliko slab jednako, moglo bi biti da neću tako brzo doći u Bar, zbog toga Vi danas odgovaram na Vaše pismo, da Vas nebi duže zadržao u neizvjesnosti o mojemu mišljenju u stvari Vaše odluke.
Dosta me je, kao što i sami napominjete, Vaša odluka neprijatno dirnula, jer me je ona sasvijem iznenadila. Kad kažem, da me je iznenadila onda sam rekao sa tijem, da nijesam do sad mogao ni zamisliti ikakvog ozbiljnog povoda, da se Vi možete riješiti na takvu odluku. I koliko mi je žao bilo, čitajući Vaše pismo, vidjeti Ve u onakvom raspoloženju koje Ve je navelo na onu odluku, ipak sam ostao umiren, jer viđu, da razlozi, s kojima mi objašnjavate Vašu odreku nijesu takve prirode, da se mogu održati pred malo hladnijim razmišljanjem.

Poznato mi je, da ste patili i da patite od barske groznice. No tome ima lijeka. Vi možete, kad god osjetite potrebu, poći u Vaše lijepo rodno mjesto, ili, đe Vi je milo, i za zdravlje povoljnije, pa oporavljen tijelom i duhom opet doći na Vašu dičnu prabiskupsku stolicu i muževno djelovati kao pastir dobri, koji jeste, za stado svoje. U to ime kad bi Vi sredstva oskudijevala, ne da bi žalio, no bi mi prijatno bilo pripomoći. Vi i s tijem, moj dobri Prabiskupe, Vaš prvi razlog odreci, koji ste naveli, nepostoji više.
Kao drugi razlog navodite to, što je Vašoj Prabiskupiji najsvečanije dozvoljena staroslovenska leturđija, pa ipak s namjerom se odlaže s dozvolom da se štampaju bogoslužne knjige, zbog čega se bojite da će se docnije tražiti i uzroci, da se ona nikako i ne uvede.

Mene se čini, da je Vaše strahovanje i prećerano i prerano, zbog čega još manje mogu se s Vama saglasiti, da ovi drugi razlog pravda Vašu odluku. Kod Sv. Stolice nije samo to jedno pitanje o staroslovenskoj liturđiji u crnogorskim r.Katoličkim crkvama, pa kod tolikih silnih poslova njenih, mi treba da smo upućeni na strpljenje, a što je najsvečanije obećano nemože biti da se jednom svečano i neostvari. Ja i nezamišljam da bi Sv. Otac dopuštio, da mi se učini i najmanja neprijatnost neispunjenjem ugovorenoga ili obećanog; on koji priznaje moje srce i ozbiljnu volju, da su moji r. katolički podanici tako isto zadovoljni i sretni kao i pravoslavni. Tek kada bismo imali mučne i poduže poteze u ovome pitanju sa Sv. Stolicom, mogao bi se onaj Vaš razlog uzeti u obzir, a toga nije bilo do sada, a ja mislim, i neće biti.

Navodite još i neke uzgredne uzroke Vašoj odreci. Uzgredni uzroci su i važnosti uzgredne, manje. Mene je poznata Vaša lijepa misa, da za staroslovensku liturđiju priugotovite i sposobno sveštenstvo ustanovljenjem jednoga malog bogoslovskog zavoda. Ako to nije bilo moguće postići u ovo kratko vrijeme Vaše službe, nestoji, da se to ni docnije neće moći postići. Pred prvom teškoćom ne treba zastati, ni duhom klonuti. A uspjeh, što mučnije postignut, zar nije trudoljublju prijatniji, po sebi mnogo značajniji?
Na protest arbanaškoga sveštenstva protiv staroslovenske službe nebiste se imali ni osvrnuti. Što može vrijediti takav protest kod iste Sv. Stolice, koja je sama najsvečanije obećanje u tome pogledu dala? Da li je austrijskoj vladi zazoran ugled Crne Gore i radi li ona da u Crnoj Gori ne propane staroslovenska služba, to je njen posa, a Vas, zadahnuta jednom rodoljubnom, uzvišenom mišlju, nemože i nesmije to nikako skloniti, da ispred onijeh težnja ustupite. Naprotiv zavidni su položaji, koji hoće borbu, borac borbom jača, i tek u konačnom neuspjehu pada, pa i onda slavno.

Napošljetku napominjete neku ličnu uvredu, koja je službeno o Vama od jedne osobe izrečena. Sve što je službeno do mene dolazi i ja Vas mogu uvjeriti, da niđe u nikakvom službenom aktu nijesam do sada opazio, što bi Vas vrijeđalo. A moje je mišljenje o Vama tako utvrđeno, da mi ga ničije protivno nebi moglo pokolebati. Za to ste i s te strane bili bez osnovnoga razloga uznemireni.
Prema svemu ovome, moj dragi Gospodine Milinoviću, ja mislim, da ćete Vi uviđeti, da ste u Vašoj odluci prenaglili, pa da ćemo i unaprijed na lijepom postavljenom zadatku zajednički raditi, dajući jugoslovenstvu primjer pravoga brastva i složnoga rada.
Cetinje, 19.novembra.1889.
Srdačno vam pozdravljajući i vazda blagonaklonjeni, Nikola
ABO NMCG, NI.
*******

NADBISKUP BARSKI ŠIMUN MILINOVIĆ – JOVANU PAVLOVIĆU, MINISTRU PROSVJETE I CRKVENIH DJELA KNJAŽEVINE CRNE GORE
Bar, 06./18. 02. 1889. godine
Br.47.
Vaša Preuzvišenosti!
Cijenim potrebito izvijestiti Vašu Preuzvišenost o pravomu stvarnomu religioznomu stanju katoličke Barske Prabiskupije, iz čega ćete upoznati i moj položaj.
Sada Prabiskupija ima jedanaest župa: Bar, Zubci, Šestani, Livari, Ulcinj, Salci, s. Nikola, s. Đorđe, Zatrebće, Kuče, Podgorica.

Osim toga četiri mjesta u kojima imade poviše katolika koje treba duhovno uzdržavati: Cetinje, Rijeka, Vir-Pazar i Danilovgrad. Prije sastajala je Prabiskupija od samo sedam župa: Bar, Zubci, Livari, Šestani, Brca i Špila. Ove tri potonje otrgnute su i dane kotorskoj. Za Livare i Šestane prije nijesu se prabiskupu starali već samo za duhovne poterebe, a za uzdržavanje samih pet župa sa dotičnim svećenicima primali su od Austrije i od raznih dobrotvornih družtva katoličkih preko fr: 10,000. Kada se je spojila Barska sa Skadarskom Prabiskupijom, Prabiskupi Skadarski sljedili su primati surazmirno spomenute pripomoći, ali potom je Crna Gora osvojila katoličke župe, i izjavila da će im dati vlastitoga prabiskupa, sasvijem stvarno bijahu od skadarskih Prabiskupa zapuštene; prem su sve crkve i svi župnički stanovi oštećeni ili porušeni ostali poslednjega crnogorsko-turskoga rata.

Nehtijući mirski svećenici poništo služiti mučne, kršne i sasvim siromašne gorske župe, da neostanu podpuno zapuštene, odlučeno je u više crkvenih arbanaških sabora, da se predadu talijanskim fratarim zvanim misionarim. Ovi se primiše toga posla i zasnovaše u Kaštratim Prefekturu odkolen su razašiljavali fratre misionare po gorskim župam. Među ove spadale su i župe: Zatrebće, Kuče, Podgorica, Livari i Šestani, koje sada spadaju na Barsku Prabiskupiju. Tako su došli fratri talianski na te župe. Oni su takođe imovali od Austrije i dobrotvornih društva pripomoći jer bez toga nije im bilo moguće obstajati u onim palninam i među najsiromašnijom čeljadi.

Nakon sklopljena konkordata između S. Stolice i Visoke Crnogorske Vlade, videći toliko Austrija koliko i sva dobrotvorna društva, da je Konkordatom obdužila se najsvečanije Visoka Vlada uz potpunu slobodu vjeroispovjesti uzdržavati jošter i svećenstvo i što je sa bogoslužjem spojeno, prestali su davati svaku pripomoć, kao što je Vašoj Preuzvišenosti na svoje vrijeme priobćeno bilo. Meni je pak napose zabranjeno bilo tražiti vanjske pripomoći. Stoga ja sam dosle mogao kako tako uzdržavati svećenstvo proviđajući mu dobrih Misa, i od fr. 300 što ih Nj. Visočanstvo blagotvorno O. Nikiću šalje, davao sam istomu fr. 200, a župniku Ulcinja fr. 100, jer ovi nema ništa. Osle uviđam da ih dovoljno neću moći niti misam proviđati, te su mi jurve svi izjavili da će ostaviti ovu prabskupiju, jer da poznaju da ih nemože uzdržavati.

A ja sam se osvjedočio sam da u obće stanovi i crkve, gdje ih ima, u najgoremu su stanju. U Podgorici bogoslužje obavlja se u kuhinji, a u Šestanim u podrumu. Katolici Podgorički davno skupili su bili Napoleona 50 da bi uz župniči stan štogod crkvice se sagradilo, budući jurve i zvonik podignut. Pitao sam dozvolu, i Nj. Visočanstvo dopuštalo je da se u Podgorici sagradi crkva ali da će zabilježiti mjesto gdje će se graditi. Videći da ni Nj. Visočanstvo niti Vaša Preuzvišenost o tomu već što spominju, dao sam bio naredbu da se kupi uz župnički stan malo zemljište da bi se mogla podignuti mala bogomoljica, jer nije bilo srestva da se crkva podigne. Podgorički Sud uz sve jamčevine nije dopuštao da se prodade zemljište, a to su katolici razumjeli da je zabrana stoga, da nebude katoličke bogomolje, tim više što nije nikakvo mjesto drugo za crkvu zabilježeno bilo.

Osim ovih materijalnih nevolja, koje bi se uz dobru volju barem nešto moglo popraviti, ali imade toliko drugih koje uz najbolju volju neće se moći uzporaviti, a to je nestašica svećenstva. Odma u početku upoznao sam ovu nevolju, te sam predlagao da bi trebalo malo Sjmenište, jer nejma pripravnih mladića da bi pošli u Rim, niti hoće da onamo iđu, a kada bi se onamo i uzgojili, nigda neće htjeti gorske župe služiti. Sada viđu da ni Sjemenište ne bi moglo naprešitim potrebam zadovoljiti, a evo zašto. Ja imam samo 10 svećenika, od ovih župnik u Podgorici od godina 78, oni u Zatrebću 76, oni u Kučam 65; ovi nijesu već za službu. Osim toga, oni u Šestanim zaduvljiv izjavio mi je da nemože već služiti, oni u Zubcim rukopoložen je pod uvjetom da će malo samo godina ovu Prabiskupiju služiti, oni u Ulcinju, u Salcim, u s. Nikoli pripadaju skadarskoj biskupiji te su već više puta onamo pozivani, isto zovu u Italiju ovoga u Baru. Do dvije, najviše tri godine, ova Prabiskupija neće imati već ni jednoga svećenika, a ja sam ih na sve strane dosle uzalud tražio, neće nikako da dojde. Kada bi daklen i otvorilo se Sjemenište, u najboljemu slučaju prije desetak godina ne bi ih moglo biti za službu, trebalo bi da uče pet šest godina gimnazija i četiri bogoslovije. A što ću onda ja kada nestane svećenika? Nemogu daklen odgovornost na se uzeti.

Međutim tri su godine prošle, a bez ikakve moje krivnje, nije se ništa ni tvarno ni religiozno za uzdržanje katoličkoga bogoslužja učinilo. Ja sam u nekoliko prigoda u Visoke Vlade, koje male pripomoći tražio, nu, ili nije bilo ništa odgovoreno ili nije bila prošnja uslišena, tim mi je zapriečeno da igda išto unaprijed od iste tražim.
Uz ovih i mnogih drugih uzroka Vaša Preuzvišenost lasno će upoznati da meni nije moguće već ostati Barskim Prabiskupom, jer sam osvjedočen da sadašnji nevoljni odnošaji Prabiskupije neće se moć uzporaviti.
Sa najvećom častju ostajem,
Bar 18/6/ februara 1890
Vaše Preuzvišenost
Najodaniji
Milinović Prabiskup
Njegovoj Preuzvišenosti
Gos. Jovanu Pavloviću
Ministru Prosvjete i Crkvenih Djela, Cetinje
DACG, MPCP.
*******

NADBISKUP BARSKI ŠIMUN MILINOVIĆ – KNJAZU NIKOLI PETROVIĆU NJEGOŠU
Bar, 12./30. 12. 1889. godine
Vaše Visočanstvo!
Slavni Gospodaru!

Najprije brzojavno pak onda pismeno udostojalo se je Vaše Visočanstvo najblagohotnije odgovoriti na moje pismo kojim sam najpokornije priobćio ostavku na Barsku Prabiskupiju.
Ja, moj Slavni Gospodaru, shvaćam vrlo dobro ovdašnji moj položaj, moje uzvišeno biskupsko zvanje, i sve dužnosti koje su tiem spojene i za koje moram jednom odgovoriti Bogu, narodu, historiji, i javnomu mišljenju, koje me je, iz časti naprama uzvišenoj Osobi Vašega Visočanstva, sa ushićenim saučešćem i uzbuđenim narodnim i rodoljubnim nadam, propratilo do naše junačke Crne Gore i do moje barske stolice. Isto tako ja podpuno uviđam, poznajem i svu zamašitost moje ostavke, kao i odgovornost koju uzimljem pred Bogom, mojom savjestju, pred Vašim Visočanstvom, koje mi uvijek na osobit način blagonaklonitost izkaziva, pred cielim Slavljanstvom, i obćim javnim mnienjem. Osim toga, poznajući ja izvanredne vrline srca i uma Vašega Visočanstva, kao što imajući podpuno uvjerenje da je dragi Bog odabrao slavni Porodicu Vašega Visočanstva da bude jaki stožer i ljubka vitica koja će ujediniti i sljubiti razciepkano Jugoslovenstvo, a da bi ja na sve to mogao, u tako ozbiljnom poslu, nepromišljeno ali lakoumno postupati .

Mogu daklen uvjeriti Vaše Visočanstvo da sam svečano na sve okolnosti i sve posljedice pomišljao, Bogu se vruće preporučio, i onda ištom ostavku dao. Nije sada već u mojoj vlasti da ju opozovem, nego treba da čekam na odgovor Sv. Otca, koji će me možda za to i u Rim pozvati.
Sa najvećim poklonom i najvećim poštovanjem
Bar dne 12/30/ Decembra 1889.
Vašega Visočanstvo najodaniji
Milinović prabiskup
ABO NMCG, NI.

*******

NADBISKUP BARSKI ŠIMUN MILINOVIĆ – JOVANU PAVLOVIĆU, MINISTRU PROSVJETE I CRKVENIH DJELA KNJAŽEVINE CRNE GORE
Bar, 03./15. 07. 1890. godine
Br. 273.
Vaša Preuzvišenosti!
Jučer sam primio pismo od S. Otca, preko duhovnoga mu tajnika Kardinala Rampole, kojim me obznanjiva da je jurve sve određeno i naređeno neka započne se tiskati staroslovenski misal glagoljskimi pismeni.
Istodobno dao mi je S.Otac preugodni nalog, da priobćim Njeg. Visočanstvu našemu Slavnomu Knjazu Gospodaru najtopliju zahvalnost i najveću ugodnost na sva čustva poštovanja koja prama uzvišenoj Osobi Njegove Svetosti uzdrži i gaji.
Meni su i opet počele ruke i noge oticati, osobito ruka desna, a uz to nadolazi mi od nekoliko dana i mala ognjica, stoga imao bih potrebu poći do Rojića na ljekarske vode. Zato molim Vašu Preuzvišenost da biste mi dobili potrebnu dozvolu od Njegova Visočanstva i brzojavno mi ju priobćili, jer, u slučaju dozvole, ja bih prvim ali drugim parobrodom onamo pošao. Ako bih pošao, mjesto mene ostaje O. Bonaventura.
Čustvom najvećega poštovanja ostajem
Bar dne 15/3/ julija 1890.
Vaše Preuzvišenosti
Najodaniji
Milinović Prabiskup
Njegovoj Preuzvišenosti
G. Jovanu Pavloviću
Ministru Prosvjete i Crkvenih Djela, Cetinje
DACG, MPCP.
*******

NADBISKUP BARSKI ŠIMUN MILINOVIĆ – JOVANU SUNDEČIĆU
Bar, 03. 01. 1892. godine
Prečasni Gospodine i Prijatelju Joko!
Podavno primio sam tvoje pismo i kako sam znao spomenuo našemu starini da bi obećano poslao nekako najkasnije o polovinu februara. Primio sam i brzojavno tvoje čestitanje za novu godinu, na čemu ti od srca zahvaljujem, pak zaposlen kao što sam da ne bi zaboravio, evo na vrijeme čestitam i ja tebi, i tvojoj gospoji Beti i svim tvojim sretne Božićne Blagdane sa novom godinom.
Bio je kao što znadeš, ondje Njegovo Visočanstvo naš slavni Knjaz, vrlo dobro raspoložen, sa Knjaginjom i abitolom. Ovoga sam puta najviše sa Knjaginjom razgovarao: zbilja to je anđelsko čeljade. Dok sam se ja s njom na dugo razgovarao o svemu i svačemu, pristupi jednom Knjaz i u šali reče: ‚‚Znaj, biskupe, zla je, a ja odvrati: ‚‚sto puta bolja od Vašega Visočanstva...
Mislio sam, reče, da ćeš ti mene braniti, a ti braniš nju. Imao je i Knaz puno posala jer Dahije sa svih strana. Prekjučer čestita mi brzojavno mladi .... Nasljednik latinskim jezikom.
Ove godine amo nekoliko nevoljnika i nemože se više branit od nevoljnika. Pozdravi puno čestitu gospoju Teru; pozdravi puno G. Metod i Don Petar po komu sam tvoje pozdrave primio. Sa osobitim poštovanjem ostajem za vazda,
Bar, dne 1892.
Gmaj.
G. Šimun Milinović
ABO NMCG, fond Jovana Sundečića.
*******

NADBISKUP BARSKI ŠIMUN MILINOVIĆ – JOVANU LJEPAVI, POMOĆNIKU MINISTRA PROSVJETE I CRKVENIH DJELA KNJAŽEVINE CRNE GORE
Bar, 22. 11./ 04. 12. 1897. godine
Br. 903.
Velečasni Gospodine!
Preugodno mi je izvijestiti Vaše Gospostvo da sam u podpunomu redu primio ovogodišnju jesensku platu za me i za podređene mi svećenike, u iznosu od fl. a. vr: devet stotina devedeset i tri, i nov. trideset.
Sa osobitom častju preugodno mi je nazvati se,
Bar. 4/22/decembra.1897.
Vašega Gospostva
najprivrženiji
Milinović Prabiskup

Velečasni Gospodin
Prof. Jovan Ljepava
Pomoćnik Ministarstva Prosvjete
Cetinje.
DACG, MPCP.
*******

NADBISKUP BARSKI ŠIMUN MILINOVIĆ – JOVANU LJEPAVI, POMOĆNIKU MINISTRA PROSVJETE I CRKVENIH DJELA KNJAŽEVINE CRNE GORE
Bar, 22. 11./ 04. 12. 1897. godine
Br. 903.
Velečasni Gospodine!
Preugodno mi je izvijestiti Vaše Gospostvo da sam u podpunomu redu primio ovogodišnju jesensku platu za me i za podređene mi svećenike, u iznosu od fl. a. vr: devet stotina devedeset i tri, i nov. trideset.
Sa osobitom častju preugodno mi je nazvati se,
Bar. 4/22/decembra.1897.
Vašega Gospostva
najprivrženiji
Milinović Prabiskup

Velečasni Gospodin
Prof. Jovan Ljepava
Pomoćnik Ministarstva Prosvjete
Cetinje.
DACG, MPCP.
*******

SPISAK RIMOKATOLIČKIH SVEŠTENIKA U KNJAŽEVINI CRNOJ GORI
Nema datuma, 1909. godina
Br. 2263.
Spisak svih rimokatoličkih bogomolja i sveštenih lica u Knjaževini Crnoj Gori.
1. St. Bar ima Katedralu, posvećenu Bezgrešnom Začeću Bogorodice i tri crkvice: Sv. Vid, Sv. Laurentije i Sv. Petka.
Parok: O.Metod Radić.
2. Ulcinj, parohijalna crkva posvećena sv. Josifu i dvije crkvice: Pohođenja Bogorodice u selu Pistuli i Sv. Nikola u Zogoj.
Parok: O. Bonaventura a Kanterada.
3. Podgorica; pošto crkva nije dovršena, služba Božija obavlja se u kući.
Parok: O. Ontalije Kampanela.
4. Šestani; parohijalna crkva Sv. Anto i četiri crkvice: vposova u selu Bulgari, Sv. Lazar u Đurači, Sv. Josif u Dedam i Sv. Pavle u Lukići.
Parok: O. Luiđi Karola.
5. Zatrijebač: Parohijalna crkva Sv. Bogorodice i pet crkvica, u kojima se ne može obavljati služba Božija, a to su: I. u grabovištu zvanom Nikmaroši, sagrađenom 1893.god. II. u grabovištu zvanom vtijepo, sagrađ.1899. god. III. u grabovištu zvanom Mušku sagrađ. 1902.god., IV. u grabovištu zvanom Košpica, sagrađ.1903.god. i V. u grabovištu zvanom Delaj sagrađ.1907.god.
Parok: O. Leonardo Gajani.
6. Sv. Nikola: Parohijalna crkva posvećena istoimenom svecu.
Parok: O. Martin Tokić.
7. Livari: Parohijalna crkva Sv. Petke i crkvica Sv. Nikole, u selu Pinći.
8. Zubci: Parohijalna crkva Sv. Ivan Krst i dvije crkvice, jedna posvećena Sv. Nikoli, a druga manja Sv. Petka.
Parok: O. Rudolfo Vizentil.
9. Sv. Đorđe: Parohijalna crkva posvećena Obreteliju Sv. Križa i jedna crkvica u selu Peći Sv. Nikole.
Parok: O. Ivan di Valvo.
10. Koća: Parohijalna crkvica Sv. Dimitrije.
11. Valč: Parohijalna crkva Sv. Petar i Pavle i crkvica u groblju posvećena istim apostolima.
Parok: Don Marko Oštić.
12. Cetinje: Parohijalna crkva nije dovršena, pa se služba Božija obavlja u kući.
Parok: Nikola Dobričić.
Parohijalnih crkava svega, 10.
Nedovešenih, ---------------- 2.
Crkvica, ------------------------19.
Sveštenih lica,----------------12.
O. Metod Radić
DACG, MPCP.