Društvo

Poslije Drugog svjetskog rata žene u Crnoj Gori polako „osvajale" radna mjesta

Od 25 do 40 odsto od ukupnog broja zaposlenih

Jun 15, 2020 0 Komentara

(15 riječi)

Podgorica. Iako su žene u Crnoj Gori  nakon Drugog svetskog rata ostvarile ravnopravnost u svim segmentima društa - Ustavom Jugoslavije iz 1946. godine prvi put stekle pravo glasa u praksi to nije  išlo ni lako ni jednostavno, naročito prilikom zapošljavanja.

U prvom poslijratnom periodu od 1947. do 1956. godine koji je i država označila kao prvu razvojnu dekadu  malo žena se zapošljavalo u Crnoj Gori. Razlozi osim tradicionalnih da žena treba da bude supruga i majka bili su  što su žene bile nepismene i najviše se kao i muškarci bavile poljoprivredom.

Prema statističkim podacima iz 1948.godine od ukupnog  broja radno sposobnog stanovništva u Crnoj Gori  poljoprivrdeno stanovništvo iznosilo je između 70 i 75 odsto. Međutim  u vrijeme velike industrijalizacije i migracije stanovništva iz sela u grad procenat zaposlenih žena  je rastao ali prilično sporo kako  u Crnoj Gori tako  i  cijeloj Jugoslaviji. Koliko je to sporo išlo pokazuje podatak da je 1974.godine za  tri decenije socijalističke izgradnje zemlje, prema podacima tadašnjeg Saveznog zavoda za statistiku u SFRJ procenat zaposlenih žena u ukupnom broju zaposlenih iznosio 31,5 odsto. Procenat zapslenih žena po republikama tadašnje države dosta se razlikovao pa se taj jaz između razvijenih i nerazvijenih  republika jasno pokazivao i u ovom segmentu. Tako je najveća zaposlenost žena sedamdesetih godina bila u Sloveniji, gdje su činile 41,4 odsto ukupnog broja zaposlenih dok je  u Crnoj Gori ta stopa iznosila 26,4 odsto.

Najniža stopa zaposlenih žena  tada je bila  na Kosovu gdje je iznosila samo 19 odsto. Osim Kosova nešto manje zaposlenih od Crne Gore imale su  Makedonija i Bosna i Hercegovina dok su Srbija, Vojvodina i Hrvatska imale veći procenat zaposlenih žena od Crne Gore. 

Kada je riječ o obrazovanju i poslovima koje su žene radile do sedamdesetih godina u Crnoj Gori, najviše ih je bilo nekvalifikovanih to jest sa osnovnom školom i  trećim stepenom stručne spreme i te žene su radile u „ženskim" fabrikama za proizvodnju tekstila to jest odjeće . Takve fabrike postojale su u nekoliko crnogorskih gradova a jedna od  najpoznatijih bio je  podgorički TITEX. TITEX  je   1978. godine  nastao spajanjem  Pamučnog kombinata i Trikotaže koje su sa radom počeli 1963. odnosno 1964. godine gdje je bilo zaposleno nekoliko hiljada  žena. TITEX je osim fabrike u Podgorici imao pogone u Šavniku, Murinu i Gusinju što je bilo od velikog značaja za žene  u tim mjestima. Država je takođe zaposlenim ženama pomagala mnogim olakšicama kao što su dugo porodiljsko odsustvo, dječjim dodacima, izgradnjom dječjih vrtića, a jedan je vrtić upravo je bio  u krugu fabrike TITEX.

Osmadesetih godina prošlog vijeka situacija za zapošljavanje žena se osjetno popravlja jer se žene sve više  obrazuju, srednjoškolsko obrazovanje se podrazumijevalo a stalno se  povećavao broj žena  sa fakultetskom diplomom.

Danas je svakako situacija mnogo drugačija a prema poslednjim popisima učešće žena u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori kreće se oko 40 odsto.  

B. Pejović