RUSKA AGRESIJA NA UKRAJINU PRIJETNJA NARODIMA EVROPE
Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Ukrajina
brani svoj teritorijalni i nacionalni idnetitet, svoj jezik i crkvu od
okupatora i diktatora i crvenog Kremlja. Na političkoj mapi Evrope nećete naići
na sličan primjer kao što je primjer Vladimira Putina, koji želi da ostvari
svoje mračne ciljeve i želje ne mareći za ljudske živote i žrtve ne mareći za
kulturna i nacionalna blaga Ukrajine, koje njegova armija svakog dana uništava.
U danima i mjesecima u svojim mračnim vizijama i ciljevima Rusija se nada da će
oslabiti moral ukrajinskog naroda i otpora i da će doći do stagnacije evropske
podrške ratu koji se ne može ,,dobiti”, dok SAD i dobar dio članica EU podržava
ukrajinski i evropski entuzijazam za rat koji se može i mora dobiti, jer
istorija i pravda je na strani Ukrajine a ne Rusije. Do “specijalne vojne
operacije denacifikacjie i demilitarizacijie Ukrajine” (zapravo do
okupacije, pljačke i zločina) došlo se preko sve glasnijeg isticanja uloge
SSSR u pobjedi u Drugom svjetskom ratu i kritika da se prepravlja istorija u
kojoj je, nedvosmisleno, Sovjetski savez bio na strani dobra. Do današnjeg istorijskog trenutka došlo se i
preko zakona koji zabranjuje “dovođenje u pitanje uloge SSSR u Drugom svjetskom
ratu” koja mora da bude bez mrlje i koje uključuje i tumačenje pakta
Molotova i Ribentropa kojim je “SSSR spasila susjedne zemlje od fašizma”. Pri
tome se zaboravlja činjenica da su Rusi i Njemci zajednički okupirali i
podijelili Poljsku i bili na zajedničkoj pobjedničkoj paradi. Navedeni
primjer je samo jedan u nizu u kome je tadašnji SSSR a sada zvanična Rusija ima
svoje poglede na istorijske prilike i dešavanja ali i na teritorijalne
pretenzije prema drugim narodima. Putin želi da pokaže snagu Rusije u datim
okolnostima no nažalost on je itekako daleko od svog cilja. Ukrajina ima veliku
podršku borbeni duh i moral Ukrajinaca, je na visokom i zavidnom nivou. Oni su
narod koji je mnogo puta kroz svoju dugu ali i tešku istoriju puno patio i
stradao, zato su itekako svjesni značenja imena i odbrane svoje jedine DOMOVINE.
Američki
magazin The New Statesman objavio je izvještaj koji analizira na koji
način ruski predsjednik Vladimir Putin i čelnici njegove zemlje gledaju na
svijet, te kako to utjiče na rusku unutrašnju i spoljnu politiku. U svom
izvještaju pod naslovom ,,Kako Vladimir Putin gleda na svijet?”, novinar
John Lloyd iznosi stavove grupe medijskih radnika iz Rusije i evropskih
zemalja, koji se inače bave ruskim pitanjima, u vezi s ovom temom. U izvještaju
se navodi da je pisac bugarskog porijekla Ivan Krastev upozorio da ,,Putin
iskreno vjeruje u to da su Rusi i Ukrajinci jedan narod”, ističući da ruski
predsjednik nije spreman priznati suverenitet nijedne zemlje u susjedstvu
Rusije. Naravno Putin želi da okupira sve susjedne države i da ima dominaciju
nad svima što svakako predstavlja opasnost i za druge narode u Evropi. Ta ga
pozicija stavlja u sami vrh diktatora koji imaju megalomanske pretenzije prema
drugim narodima. U vojnim krugovima Rusije se ,,ćuti” i moral vojnika Rusije
nije na zavidnom nivou kod njih ne postoji doza ni ideja ni patriotizma već
,,silom prilika vođenje specijalne vojne operacije” glavni štab Ruske armije
pokušava da prikrije informacije sa terena ali i da ih ,,frizira” kako bi
veliki (vrhovni) vođa bio zadovoljan. Putin je gurnuo svoju državu u
višedecenijski politički vir, čime je smanjena ruska moć i osnaženi kritičari
politike Putina, a to će oduzeti legitimitet njegovom režimu - i na domaćem
terenu i u inostranstvu”. U tom kontekstu, ocjenjuje se da je posle 30 godina
“inertnosti” ruska invazija na Ukrajinu “dala NATO-u razlog da ponovo ojača i
osnaži svoje kapacitete ali i da ima nove članice. Politički legitimitet
Putina, kao i njegov ostanak na vlasti je  pod velikim znakom pitanja nego što je to bio
slučaj ikada prije. Sve što rat bude duže trajao rašće nezadovoljstvo njegovim
režimom, jer će se gomilati dokazi za nasilje učinjeno Ukrajincima, ekonomija
će slabiti, što će značiti dalji pad životnog standarda, zamrzavanje imovine, i
kulturnu izolaciju, i na kraju će se zbog svega navedenog “javno mnjenje i
elite okrenuti protiv Putina. Putin je pogrešno procijenio sposobnost
ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da pridobije podršku međunarodne
zajednice i da organizuje otpor Ukrajinaca, a “bio je nespreman i za silinu i
koheziju odgovora Zapada, naročito odgovora Evrope”. Ruski lider je “suviše
računao” na moć Rusije da izbjegne i odoli sankcijama, i “nije mogao ni da
zamisli opseg međunarodnog otpora, diplomatske izolacije, i ekonomskih crnih
lista, koje će podstaći njegova invazija”. 
SLAVA
SVIM ŠĆERIMA I SINOVIMA UKRAJINE PALIM ZA SLOBODU
SLAVA
UKRAJINI
 
                         
                                
0 Komentara