Društvo

Dva puta ubijeni

Avg 15, 2022 4 Komentara

(15 riječi)

Autor: Tijana Lopičić

Kada se desi velika tragedija, kao što se desila tog kobnog 12.08.2022. godine na Cetinju, čovjek zanijemi, a srce se sledi – bespomoćnost. Tek onda, kada su ljudski životi izgubljeni, jer život je nešto najvrednije svakom od nas, počnemo, svjesno ili nesvjesno, tražiti krivce. Nije mi intencija da upirem prstom u pojednice, već u insitucije, koje da su radile svoj posao, a nijesu, ne bi bismo svedočili ovom masakru.

Osoba, kao što je višestruki ubica Borilović, kako pišu relevantni mediji, je u prošlosti ispoljao nasilničko ponašanje, te je imao i presudu za nanogicu, koja još uvijek nije bila pravosnažna. Ispoljavao je nasilništvo i prema komšijama, kojima je lomio stvari po kući. Saznajemo, i da je imao uput za specijalistu – psihijatra. Očigledno se radilo o osobi koja je imala ozbiljne  psihoze, umišljen da mu se bacaju mađije i da su sve komšije protiv njega. Čovjek, koji je mentalno obolio, imao je izobličnen doživljaj realnosti.

No, ovo krvoproliće nije krvoproliće mentalno oboljele osobe, već je krvoproliće institucija koje su zatajile na osnovu dešavanja koje su prethodile ovom masakru. Pitam se, kako je moguće da policija pri prvom hapšenju, nije oduzela oružje osobi koja je ispoljavala nasilničko ponašanje? Govorimo o legalnom naoružanju, koje ste ovim aktom ostavili i indirektno podstakli da isto upotrijebi. Zašto, u tom trenutku, psihijatar nije napravio procjenu, da li je osoba opasna po sopstveni život ili živote drugih?  Ovi ‘propusti’ ili nedovoljna stručnost su oduzeli 10 života, među kojima su i životi dva djeteta – tek počela da žive! Ne smijemo zaboraviti ni tragediju Matije Vujovića, koji je ubijen od strane osobe koja je bila na psihijatrijsko liječenje. Okidač – mržnja državne zastave Crne Gore, koja je bila preko njegovih ramena. Nijeste stručno procijenijeli ni metalno zdravlje ove osobe koju ste pustili sa psihijatrijskog liječenja, i koja je ugasila jedan mladi život. Vjerovatno, nije  alarmantno ni koliko, za mene, mentalno oboljelih osoba na slobodi, slavi ovu tragediju. To su sjutra potencijalne ubice, koje već ispoljavaju devijantno psihološko ponašanje.

Zato, promijenite zastarjele protokole i procedure koje primjenjujete. Implementirajte međunarodne ISO standarde, i prije svega, dovoljno edukujte zaposle, kako u MUP-u, tako i u zdravstvenom sistemu.  Da jeste, ovi ljudi bi bili danas među nama. Mi bismo čuli njihov smijeh, a ne grohotan smijeh mentalno bolesnih a  zaposlenih na Javni servis RTCG, koji su ih, po drugi put, ubili!

Porodicama tragično nastradalih moje iskreno saučešće.