Istorijski je trenutak, zapisao sam u rukopisu Crnogorska državotvornost: u/na izboru, spremnome za štampu: da se pokrene Crnogorski pokret borbe za evropsku Crnu Goru koji će započeti  masovnom podrškom po čitavoj Crnoj Gori. Zaludno je svako nećkanje, odlaganje i čekanje da neko drugi, ili spolja, onemogući potpisivanje Ništavnoga ugovora, kako sam ga nazvao. Makar  kome izgledalo da formalno potpisivanje Temeljnoga ugovora ima zakonsko opravdanje, praktično je nasilno oduzimanje crnogorske imovine i kulturnih dobara.

Mnogobrojna su iskustva da nije dovoljno biti samo u otporu. Pravo je rješenje u izboru nove drukčije Crne Gore, i od one koja je doskora postojala, pogotovo koja se pokušavala da sada uspostavi. Otporom se može vladajući režim bockati, kinjiti, strašiti... Uostalom, 42. Vlada je pala bez pokreta otpora, vecinskom odlukom i vladajućih i opozicionih poslanika u Skupštini Crne Gore. Razloga za protivljenje ima svagda, pošto se tzv. odlazeća Vlada ponaša kao da ima puni legitimitet, donosi uredbe i odluke, napr. o državljanstvu, koji omogućuje da se mijenja i nacionalna struktura u Crnoj Gori u korist Srba. Tzv. manjinska 43. Vlada, vođena Premijerom svaštočinom, prevarantski je uspjela da Crnu Goru, potpisivanjem Temeljnoga ugovora, (slijedi Otvoreni Balkan), – pretvara u kolonijalni privjesak tuđih interesa. Slavodobitno, i cinično, izjavljuje da mu je čast što smo ugovor potpisali na lijep, primjeren i dostojanstven način. Odbio je sve primjedbe na TU. U tekstu Ništavni ugovor, koji sam uputio Premijeru, dvaput, i Predsjedniku (objavio na Crnogorskome portalu), osporio sam, sa mnogo dokaza, pravo da se potpiše ikakav ugovor sa Crkvom koja „ne priznaje nezavisnu Crnu Goru, poriče crnogorsku naciju, crnogorsku kulturu, crnogorski jezik, autokefalnu Crnogorsku crkvu, teži ujedinjenju svih Srba, svim sredstvima, u Srpski svet, pa Veliku Srbiju“.                                                                                                               

Crnoljupci su crnoriscima, po nalogu Daljinskoga upravljača, predali/prodali crnogorske svetinje, kulturno-duhovna dobra i teritoriju Crne Gore uzurpatorskoj Crkvi i drugoj državi. „Utjeha“ je što nijesu prisustvovale žene. Premijer je potpisao tekst koji je dobio od SPC, bez prava da išta mijenja. Prevario je da će prihvatiti opravdane predloge. Slagao je da ne zna kada će TU biti potpisan. Namjestio je da bude pred Stoti dan svoje Vlade, na kome će „velikim uspjesima“ poricati sve prekore i osude. Suzdržan sam da mu uzvratim kako priliči. S razlogom se velika povika upravila protiv TU, sa tvdnjama da znači kapitulaciju, izdaju, veleizdaju... Crne Gore. Pokrenuta je smjena Manjinske Vlade.                   Sama smjena vlasti nije dovoljna. Potrebna je temeljna promjena koja će voditi ka zbiljskome demokratskome razvoju.                      

  Možda izgledaju prikladni narativi (da i ja upotrijebim učestali termin iz semioze) da se stvore: blokovi, nacionalni korpus, front... za otpor.        Mogu simbolično frontovi: srpski Demokratski front, koji nesustalo prijeti, i crnogorski Jedinstveni front u najavi, da se sučele, sukobe, pa ko što... makne. Borba neprestana i ono što ne može biti: sada se stvara novim idejama, projektima, porukama, silama, djelima koji nose i vode zbiljsku slobodnu, građansku, demokratsku, kulturno-duhovnu, ekološku, mediteransku, evropsku... i u svakodnevnome: životu Vječnu Crnu Goru. Ako se zastane na prebrojavanju ko je kriv a ko nevin za ono što nam se desilo, pa pokušava da opravdava ili srozava, šminka ili poriče, ako oni isti koji su nas dovde doveli hoće popravni na bolje sobom, ili oprečni da sve potru, samo će se vrtjeti u jalovome nadmetanju.                                 

Svi koji žive u Crnoj Gori ravnopravni su u ostvarivanju evropske Crne Gore. Crnogorci/Crnogorke su, svejedno koliko ih ima u popisu, najodgovorniji da država koju su stvarali hiljadu godina bude slobodna, nezavisna, demokratska, građanska, ekološka… Crna Gora u Evropskoj Uniji. U najvećoj obavezi i odgovornosti prema svojoj izgubljenoj državi da se ujedine i pregnu, složno i djelatno.                 Pravi izbor u djelanju je Crnogorski Pokret borbe za evropsku Crnu Goru. Crna Gora je razvojno, od početka: Duklje, prve nezavisne države jugoslovenskih naroda pobjedom nad Vizantijom, pa uprkos mnogim iskušenjima, sve do sada: u Evropi, evropska zemlja. Sa sopstvenim vrijednostima temelji se i spajanje sa evropskim iskustvima u Evropskoj Uniji.                                                              

Prvo, Crna Gora na vrijednostima hiljadugodišnje tradicije a) borbe za slobodu, nezavisnost, dostojanstvo, pravdu, solidarnost... b) državotvorna sposobnost. c) Opštecrnogorski zbor neposredne narodne demokratije, samorodica prava d) čojstvo u značenjima junaštva, plemenitosti, viteštva, čovjekoljublja i sojstva, e) vruhunska kulturno-duhovna dobra, f) Trinaestojulski ustanak, Narodno-oslobodilački rat i antifašistička borba, koji se ne mogu svesti na ideološku borbu četnika i partizana, pošto je u okupaciji razdjelnica bila na borce za slobodu i na sluge okupatoru, niti izjednačiti sa pokretima otpora kakvih je bilo u porobljenoj Evropi.                                                                              

Drugo, Crna Gora slobodna građanska demokratska višenacionalna, viševjerska, višekulturna... zajednica.                                        

Treće, Crna Gora svih koji u njoj žive i  koji se trude  da bude svestrano razvijeno evropsko društvo.                                           

Četvrto, da se prekine nestajanje, konačno, Crne Gore u „srpskome svetu“ i bude, ne samo u himni, nego – svakodnevno: Vječna Crna Gora!   Hitno se mora stvarati sveobuhvatni po načelima, nazorima, nalozima program osvješćivanja građana svih uzrasta, nacionalnosti i vjera da se Crna Gora razvija kao građansko društva. Više nije Igra prestola nego Igra života, opstanka. I više od igre. Borba! Možda nije ...do istrage naše ali... Ali jeste, da se bori do ponovnoga nastanka prave Crne Gore. Spajam kontekstualno iz Gorskoga vijenca: Vam’ predstoji preužasna borba,... (stih 2341)...a s najgorim hoću da se borim! (stih 45)                      Otvoreno je: Ko će, kako će, s kim će sjediniti sve političke programe i djelatnike. Mora li biti harizmatička ličnost i vođa Pokreta? I međunarodna i domaća iskustva pokazuju da tzv. anonimusi uspijevaju da pokrenu mase za nove projekte i poduhvate. Mogu li se složiti za zajedničko djejstvo ili će se ići u više kolona. Moguće, ako u Crnoj Gori  zavladaju spremni i sposobni da ispune opravdane zahtjeve. Novi izbori, sa neizvjesnim ishodom, daće odgovore.                        

Vođstvo Pokreta bi činili oni koji su svojim djelom, voljom i nazorima spremni i sposobni da zajednički ostvaruju osnovne namjere i ciljeve. Izgleda da se mnogi utrkuju da su svojim iskustvom zaslužili da predvode novu programsku bitku. Biće potrebno dovoljno mudrosti da se dogovorno postiže što bi bilo najkorisnije…                                    

Nova moćna sila su Crnogorke, i sve žene, do sada uveliko zanemarene,  spremne da se bore za osnovne vrijednosti slobodne nezavisne građanske suverene demokratske ekološke evropske Crne Gore.     

Mogle bi i da vode Pokret borbe... Novo da se rodi.

          U Podgorici, 3. 8. 2022