Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

            Manjinski narodi u Crnoj Gori u prethodnim decenijama su prošli težak put od negacije,  asimilacije, preko progona do prihvatanja u okvirima savremenog društva u Crnoj Gori. Jedna od tih itekako značajnih zajednica su Hrvati. Hrvati u Crnoj Gori su u političkom smislu okupljeni oko jedne partije HGI čiji je lider istaknuti intelektualac, pjesnik i poliglota Adrijan Vuksanović, a on je reprezentativni predstavnik svoga naroda. Uvjek moramo imati na umu da nacionalni identitet Hrvata kao i drugih manjinskih naroda predstavlja nešto posebno i izuzetno u hijerarhiji duhovnih i materijalnih dimenzija to je svakako važna karika u sastavu koji slijedi iz čovjekove potrebe da stvara socijalne strukture u kojima bolje živi i u kojima može realizovati svoje egzistencijalne potrebe. Taj neprekidni niz počinje prvo sa porodicom đe se razvija prva ljubav a to je ljubav prema svom maternjem (hrvatskom) jeziku. Ono što je u toj kompleksnoj istorijskoj situaciji bitno jest da je hrvatski nacionalni identitet bio formiran u različitim kulturama i tradicijama, koje su dominirale Bokom i Crnogorskim primorjem, koje su ga s jedne strane bez sumnje obogatile ali s druge, izostala je, kod Hrvata u prošlosti trajna politička i kulturna akcija, koja bi djelovala i jačala nacionalni i kulturni identitet. Posebno je taj problem bio izražen nakon okončanja II Svjetskog rata kada se na to nacionalno pitanje gledalo sa posebnom pažnjom od ondašnjih kako političkih tako i sigurnosnih struktura. Isto tako sa početkom ratova 90-tih na područjima Zapadnog Balkana rasle su tenzije u kojima su Hrvati u Crnoj Gori bili pred teškim izazovima i dilemama koje su im nametnute od povampirenih nacional-šovinista. Pa je za njih od pojedinih srpskih nacionalističkih krugova važila samo odrednica ,,ustaša.”

Danas su institucije države Hrvatske nesebično uz Hrvate u Crnoj Gori pružajući im u Evropskim okvirima punu podršku. Očuvanje hrvatskog identiteta u Crnoj Gori predstavlja jedan od prioritetnih ciljeva kojem treba svi mi u Crnoj Gori da damo punu podršku. Brojne a nadasve lijepe kulturne, manifestacije koje nas povezuju sa Hrvatima a koje su duboko ukorijenjene u Boki je nešto što moramo da čuvamo i njegujemo. Izdvajajući prije svega: a) kontinuitet i b) razlikovanje od drugih, kao kriterijume određenja identiteta, Monsera Giberno (Monserrat Guibernau) kaže da je „identitet (je) definicija, interpretacija bića, koja utvrđuje šta je ličnost, i gde se ona nalazi, i to u socijalnom i psihološkom smislu” (Giberno 1996/97, 52). Pritom su „... kulturno zajedništvo i jedinstvo smisla glavni izvori koji omogućuju izgradnju i spoznaju nacionalnog identiteta”, što znači da „... snaga kulture leži u njenoj sposobnosti da stvori identitet, nešto bez čega pojedinac ne može da živi i nešto što ne može lako da se promijeni”, upozorava Giberno (Giberno 1996/97, 53, 57).

Hrvatsko nacionalno vijeće u Crnoj Gori postoji od 2007. godine i kroz različite projekte kako u prethodnim decenijama tako i u aktuelnom trenutku radi na očuvanju identiteta. Ne samo to Hrvatsko nacionalno vijeće razvija blisku saradnju sa brojnim i relevantnim društvenim i političkim činiocima ali prije svega sa svim Hrvatima koji razumiju koliko je ovo pitanje od vitalnog značaja za njih. Hrvati u Crnoj Gori su u svim prethodnim vjekovima dali značajan doprinos razvoju kulture, multikulkture i poštovanja različitosti a posebno su u prethodnim decenijama  nesebično podržali put Crne Gore ka EU i našu nezavisnost. Hrvatski nacionalni identitet mora biti sačuvan u Crnoj Gori ponajviše zahvaljujući dubokoj patriotskoj i identitetskoj crti koju osjeća zaista veliki broj Hrvata u Crnoj Gori a naša država mora da ih podrži na tom putu. Mladi Hrvati u Crnoj Gori treba da su ponosni na svoje porijeklo, jezik i korijene i naravno da daju svoj puni građanski doprinos u okviru Hrvatske zajednice. Put pomoraca, trgovaca, pjesnika, slikara, sveštenika kojim su hodili poznati Hrvati Boke daje posebnu draž na koje bi i mnogo veći narodi mogli da se ugledaju i ponose.  Ne smijemo zaboraviti jedan od kultnih slogana koji je svojevremno imala HGI: ,,Hrvatsko srce za Crnu Goru” da li je moglo biti ljepše i sadržajnije poruke u kojoj je sve rečeno. Vjerujem da vrijeme koje je pred mnogim mlađim generacijama Hrvata u Crnoj Gori na neki način sudbinsko jer će od njihove podrške zavisti očuvanje vlastitih puteva samospoznaje, puteva na kojima su mnogi istrajali. Danas taj put čine brojni izbori, razmišljnja, odluke ali ne zaboravite samo je jedan put pravi kojim se ide svi drugi putevi su stranputice!!!