Društvo

SREBRENICE BOLNA RANO 1995-2022

Jul 09, 2022 1 Komentara

(15 riječi)

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

 

                                                                                     (Uz bolno sjećanje na Muja Hodžića)

 

            I ove godine će se 11. jula u Memorijalnom Centru u Potočarima nedaleko od Srebrenice obilježiti dan žalosti za  8372 pripadnika Bošnjačke nacionalnosti koji su brutalno pogubljeni i ubijeni samo zato što su drugog imena i vjere i 40.000 prognanih. Bošnjaci su pogubljeni bezumnom politikom ratnih, i političkih vođa Bosanskih Srba: Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Slobodana Miloševića ali i brojnih drugih ratnih komandanata kojima je suđeno i presuđeno u Tribunalu za ratne zločine u Hagu. Genocid u Srebrenici su sprovele vojne, policijske i paravojne formacije snaga bosanskih Srba nakon što su 11.7. 1995. preuzele nadzor nad Srebrenicom, tzv. zaštićenom zonom koju su za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini bili osnovale UN u svrhu zaštite bošnjačkih izbjeglica protjeranih na to područje od strane snaga bosanskih Srba. Memorijalni centar u Potočarima je otvoren 2003. godine. Tu se nalazi mezarje na kojem je ukopano  8372 žrtve. Pored ovog spomen obilježja, na ovom mjestu se u međuvremenu takođe nalazi i Muzej genocida u Srebrenici. Njegova misija je suoćavanje sa prošlošću i dokumentovanje prošlosti za širu javnost, uključujući i međunarodnu javnost, kao i društveni dijalog.  Pokolj-Genocid koji je počinjen u Srebrenici u julu 1995. najgora je pojedinačna strahota koja se dogodila na prostorima bivše Jugoslaviji tokom ratova devedestih godina i najgori pokolj koji se dogodio u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Da li smo danas nakon 27 godina od tog strašnog masakra i Genocida mi na prostorima Zapadnog Balkana bliži istini, bliži otrježnjenju kajanju bliži demokratiji i ljudskim i moralnim načelima u poštovanju mnogobrojnih naroda koji žive na ovim prostorima ili ne. Nismo dalji smo nego ikada u Srbiji, BiH pa i u Crnoj Gori đe se veličaju ratni zločinci i slave se imena Karadžića, Mladića kao heroja. Mnogobrojni plitičari pro-srpske orijentacije u Crnoj Gori negiraju zločin u Srebrenici jasno se stavljajući u službi srpske propagandne mašinerije, koja ovaj Genocid ne priznaje. Koliko smo daleko od suočavanja sa istinom o zločinima počinjenim u ratovima devedesetih godina najbolje se vidjelo prošle godine kada je visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Incko naložio da se u Krivični zakon Bosne i Hercegovine unese odredba kojom se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca. Ta odluka je izazvala toliko ogorčenje u Republici Srpskoj da su lideri svih političkih stranaka odlučili da ne učestvuju u radu institucija Bosne i Hercegovine, što je državu uvelo u duboku krizu. Napori da se prizna istina i pravda bili su uzaludni i ostali su na istim onim pozicijama kao na početku ratova devedesetih.

Više od 700 godina zatvora presuđeno je za genocid i druge zločine u Srebrenici na međunarodnim sudovima te sudovima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbije, a osuđeno je 47 osoba, jer su bili nalogodavci i izvršitelji počinjenih zločina. Sudovi su izrekli pet kazni doživotnog zatvora uključujući onu Ratku Mladiću. Najveći broj presuda za Srebrenicu izrekao je Sud BiH, osudivši ukupno 25 osoba, u Hagu je osuđeno 14 bivših pripadnika vojske i policije Republike Srpske, dok je pravosuđe Srbije osudilo pet osoba za zločine u Srebrenici, a u Hrvatskoj osuđena su dvojica bivših pripadnika Škorpiona. Bošnjaci, skoro tri decenije nakon ovog strašnog zločina nalaze na brojnim muhadžirskim i teškim životnim putevima kako oni u Bosni tako i oni daleko van njenih granica.  Ostat će upamćene riječi pokojnog predsjednika Alije Izetbegovića koji je jednom reko: „U istoriji nema pravde i nepravde, ima samo slabih i jakih...“ Bošnjaci, kao narod nad kojim je počinjen genocid i drugi masovni zločini, treba da su svjesni da jedino u očuvanju i jačanju svojih korijena, običaja, jezika, religije ali i jedinstvenih političkih konstituenata  mogu da budu jaki na uvjek nemirnim putevima Balkana. I danas mnogi političari nisu izvukli pouke iz tog bliskog ali prije svega bolnog perioda novije istorije na krvavoj mapi Evrope. Izvršioci genocida u Srebrenici uglavnom su osuđeni. Osuđeni su uglavnom i organizatori tog zločina. Čak su i nalogodavci osuđeni. Ali, akademici, pjesnici, duhovnici genocida, vjerske i političke ličnosti u Srbiji i Republici Srpskoj, a pojedini i u Crnoj Gori i danas su ,,najugledniji ljudi“ u srpskom      (krugu) društvu. Oni bi morali biti prozvani, prokazani i kažnjeni, kako bi pravedni ljudi mogli da žive ponosno, časno i kako bi suza gorka pala sa njihovog lica ili bolje reći maske od lica za sve nevine žrtve Srebrenice. SREBRENICA!!! Čitavo jedno poimanje stradanja nevinih ljudi u jednoj riječi! Nigdje na svijetu ne postoji slučaj da se jednom rječju može opisati mržnja i zločin nad ljudskim rodom nad nevinim i mnogim rano ugašenim životima. Ta riječ koja sve ostale riječi nadjača, to nije riječ to je KRIK koji dopire do najudaljenijeg kutka ljudske civilizacije.  I dušom i srcem sam uz sve porodice žrtava i majke Srebrenice i ovo su za mene tužni dani koji samo podsjećaju koliko zla ima u ljudima spremnim da ti oduzmu život zbog imena i vjere. Dok su se drugi sinoć veselili potpisivanju Tmeljnog ugovora sa okupatorskom SPC u Crnoj Gori poesbeno takozvani premijer i pjevali ,,Veseli se srpski rode“ vjerovatno zaboravljajući da su ovo najtužnji dani đe se dovama (molitvama) odaje počast makar ljudski i čovječanski stradalim Bošnjacima.