„Pop, čudo neviđeno“ i abortusi kulturnih dobara
Piše: Sreten Vujović
Genijalni Živko Nikolić je zasta vizionar! On je otac crnogorske fiktivne stvarnosti, koja na žalost neumitno, ali sigurno, postaje jedini naš modus vivendi!
Naime, nakon što su srpski popovi na ulazu u Cetinjski manastir „premolovali“ autentičnu ikonu braće Đinovski, ćusikijama i krampama oburdali sarkofage velikog vojvode Mirka i knjaza Danila (1986. god.) u kojima su počivali i zemni ostaci i Petra II i njegovog prethodnika Svetog Petra Cetinjskog Čudotvorca, pomogli u krađi petnaestak panagija neprocijenjive vrijednosti (nikad pronađenih) i ko zna čega još, pokrenuli izgradnju nužnika u isposničkoj ćeliji („Ladnici“) Cetinjskog Sveca i mjestu đe je funkcionisala Njegoševa štamparija, direktor Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Giovanni Zagarciano, nas obradova viješću da Ćivot Sveca nije dobro, koje ima status i može imati status kulturnog dobra!?
Osim što je zaslužan za kanalizaciona pitanja u sred Svetinje, Cetinjskog manastira, tajo Gnojko je, u vezi sa pravom na abortus, izgleda dobro isprao neke crnogorske mozgove (princip „šalji dalje“) pa je tvrdnja da Ćivot nije kulturno dobro identična tvrdnji ovog agenta BIA i plaćenika „srpskog sveta“, (prema riječima kvaziistoričara Rakovića) da plod majčine utrobe ne pripada majci! Ovđe se očigledno radi o nedozvoljenom „abortusu“ crnogorskih kulturnih dobara, pa je stoga ova „vesela Srbadija“ u konfliktu interesa sa vlastitim mozgom!
Zamislimo sada autobus turista, koji kreću prema Cetinjskom manastiru i imaju potrebu male ili velje nužde (stari Crnogorci bi kazali „malog ili veljeg mokrenja“), a vodič im kaže: „Strpite se dok uđemo u Manastir!“ I tako se oni, pod okriljem crnogorskih institucija koje se „brinu“ o spomenicima kulture, unerede u sred nacionalnog kulturnog dobra!
Postavlja se pitanje: Imamo li pravo da se nazovemo dostojnim potomcima naših časnih predaka!?
0 Komentara