Sagovornici

Vlahović: Suočavanje Rusije sa samom sobom biće mučno

Jun 14, 2022 5 Komentara

(15 riječi)

Koliko god nesreće proizvede, Rusija će na kraju rata protiv hrabrog ukrajinskog naroda morati da se suoči sa samom sobom i to će biti vrlo mučno. Crna Gora ima stav koji proizilazi iz njene istorije i tradicije, poštuje i brani suverenitet i integritet onoga ko je žrtva agresije.                                            Crna Gora ne treba da gubi vrijeme i energiju na projekte kao što je „Otvoreni Balkan“, koji je udaljava od Brisela, ali ni na potpisivanje „temeljnog“ ugovora sa  Crkvom Srbije, koja nema kapacitet da to potpiše. Gotovo svaka stavka te namjere je problematična, ocijenio je u razgovoru za The Geopost ambasador Miodrag Vlahović, predsjednik Crnogorskog helsinškog odbora. Miodrag Vlahović, prvi je šef diplomatije nezavisne Crne Gore i bivši crnogorski ambasador u Vašingtonu i Vatikanu.

The Geopost: Više od stotinu dana traje rat u Ukrajini. Rusija kao agresor naišla je na žestok otpor Ukrajine i za nju, možda, iznenađujući. Kakav će biti ishod ovoga sukoba, ko će izaći kao pobjednik i moralni i vojni?

Vlahović: Pobjednik je već poznat. Herojski otpor ukrajinskog naroda i ogromne žrtve koje podnosi su jasno vidljive svuda, pa i u Rusiji.

Rusija je poražena – jer se pokazuje da samo totalnim uništenjem može držati pod kontrolom taj dio teritorije na kojem razori infrastrukturu, gradove i sela, i pobije ili rastjera Ukrajince. Ruska vojska trpi ogromne gubitke i pokazuje da nije na nivou, niti da je sposobna i moćna kako se to ranije smatralo.

Rusija će se, na kraju, koliko god štete i nesreće, tragedije, zapravo, da proizvede, morati suočiti sa sobom samom. To će biti vrlo mučno.

The Geopost: Crna Gora uvela je sankcije Rusiji, prije nekoliko dana zabranila je i prelet aviona kojim je ruski ministar vanjskih poslova trebalo da doputuje u Beograd. Kao članica NATO i kandidat za EU, takve odluke su logične. Međutim, čuli smo neke prijetnje iz Rusije, koja je Crnu Goru i okarakterisala kao neprjateljsku zemlju, treba li Crna Gora i njeni građani da se plaše tih prijetnji? Koliko su one stvarne?

Vlahović: Crna Gora je učinila i čini ono što je saglasno našim obavezama koje proističu iz savezništva u Alijansi, ali i iz našeg statusa kandidata za članstvo u EU.

Međutim, prije i više od toga, Crna Gora ima stav koji proizilazi iz naše istorije i iz naše tradicije. Agresor je agresor, okupator je okupator, a zločini su zločini – ma kako se zvao onaj koji ih vrši. Crna Gora je tu dosljedna i nezavisna zemlja, koja poštuje i brani suverenitet i integritet onoga ko je žrtva agresije.

 The Geopost: Crna Gora, zvanično, opredijeljena je da ne pristupi inicijativi “Otvoreni Balkan”. Dio sadašnje Vlade ipak zagovara pristupanje tom savezu. Premijer je, kao posmatrač, bio prisutan nedavno na sastanku u Ohridu. Taj projekat podržavaju i Rusija i Amerika. Može li se, ipak, desiti da CG pristupi Otvorenom Balkanu i što bi to za nju značilo? Udaljilo je od članstva u EU?

Vlahović:  Da, to je inicijativa koju, čudnovato, sa simpatijama gledaju – bar za sada – i u Vašingtonu i u Moskvi. Zašto je to tako i do kada tako može biti – drugo je pitanje.

“Otvoreni Balkan” nije evropska agenda, on Crnu Goru ne približava Evropi, on nas udaljava od nje. Da li će i koliko će g. Abazović na tome insistirati – vidjećemo. Njegovo oduševljenje za taj nedefinisani koncept, bez organa, tijela, procedura, bez jasne političke i ekonomske platforme izaziva ozbiljne sumnje u motove i ciljeve promotera i zagovornika te inicijative.

Poruke i iz Brisela i iz Berlina, ali ne samo sa te dvije adrese, ne tretiraju “Otvoreni Balkan” kao uopšte potrebnu stvar, u uslovima kada imamo Berlinski proces, CEFTA i mnoštvo drugih regionalnih okvira i modela saradnje.

Crna Gora je od svih zemalja Zapadnog Balkana najbliža članstvu u EU. Zašto bismo gubili istorijsko vrijeme i dragocjenu energiju na projekte koji nas ne probližavaju EU? I da budemo vođeni liderima i zemljama koji imaju sopstvene interese da nas uokvire “Otvorenim Balkanom” i odvuku na tračnice koje ne vode u Brisel.

 The Geopost: Prethodna Vlada je gotovo zaustavila put CG u EU. Nedavno ste crnogorsku diplomatiju okarakterisali “katastrofalnom”. Hoće li nova vlada uspjeti da spoljnu politiku učinim onakvom kakva bi trebalo da bude?

Vlahović: “Katastrofalno” nije dovoljno katastrofalna riječ za stanje koje je zatekao novi ministar vanjskih poslova, g. Ranko Krivokapić.

Nova manjinska Vlada je ograničena na jednu godinu. Biće potrebno mnogo truda i rada, a i podrške i razumijevanja, da se to zaista loše stanje popravi.

Vanjska politika je bila najbolji i najprepoznatljiviji dio ukupne crnogorske politike, pa nije slučajno što je prethodna vlada i njen slučajni (i interpelisani!) ministar vanjski, u segmentu same diplomatske mreže i službe, sve to razvalio – tj. urnisao koliko je stigao i koliko je mogao.

The Geopost: Za vrijeme prethodne vlade Crna Gora je ostala bez ambasadora u gotovo svim zemljama u regionu, ali i svijetu. Koliko je štete to nanijelo Crnoj Gori i očekujete li da uskoro budu imenovani novi ambasadori u tim zemljama?

Vlahović: Štete su nesumnjive. Ambasadore bi, uz neophodne konsultacije sa Predsjednikom Đukanovićem trebalo imenovati što prije.

The Geopost:  Dio parlamentarnih stranaka, koje su podržavale prethodnu vladu, naklonjene su Rusiji, Srbiji, Srpskoj pravoslavnoj crkvi i pod njihovim su uticajem, najavljivali su potpisivanje temeljnog ugovora sa SPC. To se nije dogodilo, ali aktuelni premijer Dritan Abazović najavljuje da će to učiniti. Ko zapravo treba da potpiše takav ugovor? Ima li nečeg problematičnog u vezi sa tim? I ako ima što je to?

Vlahović: To nije i to ne može biti “temeljni” ugovor. Crkva Srbije ni sa kim nema temeljni ugovor.

Crna Gora nije dio Srbije. Crkva Srbije nema kapacitet da to potpiše.

U Crnoj Gori je Crkva Srbije reprezentovana kroz Mitropoliju crnogorsko-primorsku, koja je uzurpirana, i kroz tri eparhije, čije se granice ne poklapaju sa crnogorskim državnim granicama. To je jedno neregularno stanje, kojem nisu ni malo pomogle izvedene promjene, na talasu tzv. “litija”.

Gotovo svaka stavka te namjere je problematična, uključujući činjenicu da Vlada ne pominje potrebu da i sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom potpiše – logično bi bilo – istovjetni ugovor.

Tako da je i to – “temeljni” ugovor, uz “Otvoreni Balkan”, pokazatelj da aktuelna Vlada troši naše vrijeme i energiju na projekte koji nas udaljavaju od Evrope.

(izvor: thegeopost)