Piše: Slavko Mandić

Ponosan na svoju sjajnu tradiciju, slobodarsku i čojsku, na ljudskost i antifašizam koji mu je utkao dušu i učinio da sviću mirisna i čista bijela jutra, Herceg Novi danas živi svoju potpunu suprotnost. Kao da ga je kaplja strefila ili grom iz čista neba fištio, ovaj mediteranski dragulj boluje, tužan što su mu napasti udarile na dostojanstvo i zgazile tradicionalne vrijednosti kojima se ponosio. Oni kojima je Crna Gora širom otvorila srce i primila ih u svoje okrilje kad je počelo strašno ratno stradanje na bivšem jugoslovenskom tlu, kada nijesu imali đe do ovđe, okrenuli su se protiv u namjeri da unište, očerupaju i satru sve što ima crnogorski predznak. Tamo odakle su utekli više ne mogu, jer su ovamo ostvarili sve što domicilni nijesu. Dobijali su rukovodeća mjesta, stanove na prečac, dobre plate i još bolje beneficije. Zato danas prema dobrotvorima nemaju ni trunke poštovanja. Bez sumnje da ih je trebalo primiti kad je bila muka, ali kad je prošla, trebalo ih je ispratit do granice i kazati im da su im naši domovi otvoreni vazda ako zatreba. Tada bi znali cijeniti što je Crna Gora i slobodarski Herceg Novi za njih učinio.

Uz njih, osokolile se grupice domaćih, pa divljanjem i skrnavljem crnogorskih znamenja, pokazuju snagu i čine loš primjer kojeg bi se normalni stidio. Tim prije što istorijska sjećanja jasno govore koliko je mladosti ovaj grad izgubio u borbi za slobodu, suprostavljajući se nadmoćnoj fašističkoj kamarili i domaćim izdajnicima. Život za domovinu se nije žalio, jer je trebalo obezbijediti narastajućoj mladosti bolje uslove za odrastanje i kroz obrazovanje sticati sva potrebna znanja. Naša domovina je cvjetala. Herceg Novi je s ponosom isticao svoju slavu, stečenu kroz brojne oslobodilačke ratove. Ponosni što su služili gradu i domovini, pamtili su Novljani datume kojima su odavali počast, ali i sve one kojima su se znali pokloniti prilikom brojnih proslava, za koje je rad živio, diveći se herojima iz svojih redova.

A onda je, snagom moćnika, rasparčana antifašistička, slobodarska Jugoslavija. Slijedeći istinu da je neznanje car zla svakojega, rađa se nacionalizam, a odmah potom  i šovinizam. Popovi crkve Srbije, sa dobijenim zadatkom da preuzmu novonastalu ideologiju vjere, kunu i proklinju ko sa njima nije. Svijest počinje da se mijenja. Neznanje učini da se useli strah od osvete „svetih“ popova, čije nije da kunu i da se osiono ponašaju, već da praštaju i pomažu. Ali, odavno je nevjera zamijenila vjeru i interes postao dominantna matrica koja je pomjerila u drugi plan sve ostale vrijednosti. Popovi postaju politički moćnici i njihov amin služi kao naredba za sve učinjeno. Bez stida i bez sramna veličaju se ratni zločinci. Pjevaju se pjesme četnicima i provjerenim zlikovcima. Skrnave se antifašistička znamenja. Veliča crkva Srbije, proglašavajući Crnu Goru srpskom državom a Rusiju najvećim prijateljem svetosavlja svih vremena. Negira se strašna Putinova kasapnica na Ukrajinu, u kojoj razulareni i povampirani ruski fašizam ruši gradove, fabrike, škole, bolnice, ubijajući krvnički na hiljade nemoćnih, žena i đece.

I dok se svijet zgražava nad primjerima strašnog pogroma u ukrajinskim gradovima i gleda kako da pomogne što više vojnom opremom, ljekovima i onim što je prijateljskoj napadnutoj zemlji nejpotrebnije, Herceg Novi danas crveni. Od stida i od srama. Jer je tamošnje Društvo srpsko-ruskog prijateljstva za Herceg Novi i Boku organizovalo skup podrške Rusiji pod imenom„Boj se Boga i drži se Rusije“. Da „braći“ odabrani Novljani pruže ruku, jer ostali valjda znaju kolika je sramota veličati Putinovo ubijanje nedužne Ukrajine i zločine koje njegova vojska tamo čini. I to sve organizovati na trgu koji nosi ime narodnog heroja Nikole Đurkovića, jednog od organizatora Trinaestojulskog ustanka, komesara Orjenskog bataljona i prekaljenog revoluonara, koji je poginuo 1943. godine. Ubijen je na Podima kod Herceg Novog, pružajući sa svojim saradnicima, junacima NOB-a, herojski otpor okupatoru.

Dugo, zapisao je hroničar, nijesu okupatori i domaći izdajnici smjeli da priđu hrabrim proleterima, čija su tijela kasnije izložili na trgu u Herceg Novom uz veselje svih koji su u akciji učestvovali.

Na tom istom trgu koji nosi ime slavnog revolucionara juče su Novljani pozdravili ruske prijatelje za sve ono neljudsko što čine u Ukrajini. I nikome ništa. Kao da se baš ništa nije dogodilo. Uobičajno ćutanje svih kojima je obaveza da progovore. Neću ih nabrajati jer ih ima previše. Ništa manja nijesu sramota od ovih koji čine ovo zlo Herceg Novom i Crnoj Gori.