U sklopu Crnogorsko-Hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam Davor Šalat

Priredio: Božidar Proročić

BENZIN DO NEBA

 ……To je kao da ti se rečenica olabavila i ti joj više

ne možeš ništa. Ide u svim smjerovima, nosi cipele

nepoznatih ljudi i više nema šešira pod kojim bi se

sakrila.

Tko je tko u toj rečenici i hoće li ona obnoviti već

oljušteni luk, mogao bi znati tek savršen jezik kojeg

ne obuzdava niti jedan čovjek.

No ona svejedno navire na usne, uvlači se u stablo

od pijeska i nepogrešivo izgovara abecedu pustinje.

Možda nam ipak prišapne pod kojom se dinom zaglavio naš izgubljeni automobil i koliko nam benzina treba za putovanje do neba.

NOVO BOŽANSTVO

 ……Napisali su ravnicu.

Mislili su da ispisuju neku sasvim novu rečenicu u

kojoj seljaci beru po pšenici prosute zvjezdane rojeve.

No rečenica kao da nije poznavala ljudskoga autora, kao da joj se gramatika slegla u ciklus godišnjih

doba.

Kad je ravnica postala objekt, a sunce subjekt,

mnoštvo ruku počelo je utiskivati sjemenje, mijenjati značenje usnule zemlje.

Nadmoćni ciklus osovio se kao novo božanstvo, a

jedna te ista rečenica besmisleno se ponavljala u

vječnost.

TVOJE RIJEČI STVARAJU SNIJEG

 Ščepaj sunce

i otkotrljaj ga preko planine

da se sljubimo u noći

i razmažemo po zvjezdanom arhipelagu.

Tvoje riječi stvaraju snijeg

i zasipaju smreke po brdima.

Kako bih te čuo,

rastvaram se u pejzaž

i postajem svečana zima.

Više ni ne skidaš haljinu od snijega

pa me zoveš da se igramo odjecima.

Kad ljudi nestanu u iznenadnoj mećavi,

ti, posljednja žena, rasvijetliš mi svemir

kao za Božić okićen bor.

 TITANIK JE POTONUO U SVEMIR

 Morski valovi zajahali su noć.

nema više ništa vedro pod mjesecom,

samo svlakovi palih letjelica,

tundra iz koje bulje smrznuti mamuti.

Ljudi čuče jedan u drugom

kao niz babuški

koje izlaze iz najveće,

a međusobno se ne poznaju.

Kada smo to pristali

da počne sveopća šutnja

i da se satovi ruše u bezdan?

Titanik je potonuo u svemir,

zvijezde su davna lica spašenih,

još drhtava od straha nad ponorom.

ZADOVOLJNA ZVIJER

 Sunce je naša velika mama koja nam u kljun sipa

zalogaje svjetla. Ponekad mu prebojamo aureolu i

nacrtamo ugljenaste oči koje se boje podnevne jare.

Sunce se ipak smije nad neboderima i grad se sklupča kao zadovoljna zvijer. Pa Sava postane zrcalo za

svaku dokonu ljepoticu. Može li ijedna od njih raščešljati kosu a da to ne vide muškarci?

Zemlja je još hladna od zime, narogušeno škilji u

brbljave šetače. Kad se konačno rasani, poigrat će se

svjetlom kao podatnom proljetnom pikulom.

Na rubovima grada djeca rasprostiru travnate tepihe i svijet se kao lopta preko zemaljske ploče otkotrlja u zbunjene Božje ruke.

 Davor Šalat rođen je u Dubrovniku 1968., a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je komparativnu književnost te španjolski jezik i književnost. Objavio je sedam zbirki pjesama te pet knjiga eseja i kritika. Dobio je sljedeće nagrade: Goran za mlade pjesnike, Zvonko Milković za intimističku poeziju, Stjepan Kranjčić za poeziju i esej te Julije Benešić za najbolju zbirku kritika. Preveo je zbirku pjesama španjolskog nobelovca Juana Ramóna Jiméneza Vječnosti te cikluse nekoliko hispanofonih pjesnika. Priredio je izbore iz poezija više hrvatskih pjesnika i panorame suvremenog hrvatskog pjesništva na engleskom i njemačkom (s Borisom Perićem) te suuredio (s Lanom Derkač) antologiju Međunarodnog pjesničkog festivala u Zagrebu. Sudjelovao je na više hrvatskih i međunarodnih pjesničkih susreta i festivala te književnoznanstvenih skupova. Književni tekstovi prevedeni su mu na desetak jezika. Zastupljen je u više antologija i panorama suvremene hrvatske poezije. Glavni je urednik časopisa Most the Bridge i član uredništva časopisa Kolo.